REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3842/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja V. B., O. …, iz K., kojeg

zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u T., protiv tuženih pod 1 L.

A. M., O. …, S. i pod 2 L. H., O. …, S., koje zastupaju punomoćnici iz O. J. i P. u S., radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprava zaključene 19. listopada 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja D. D., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženih J. M., odvjetnice u

S., na ročištu radi objave dana 20. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužne su tužene, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati u posjed tužitelju dio čest. zem. 92 K.O. K. u površini od 51 m2, te dio čest. zem. 90/5 K.O. K. u površini 20 m2 koji su prikazani na geodetskoj

skici D. Z. dipl. ing. geod. ovlaštenog inženjera geodezije iz S.,

S. 2., koja skica čini sastavni dio ove presude.

II Dužne su tužene solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno s zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući od dana presuđenja sve do konačne isplate u slučaju da se usprotive ovoj tužbi."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 9.625,00 kn/1.277,46 eur.

Obrazloženje

1. Dana 10. listopada 2017. tužitelj je ustao protiv tuženih tužbom radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. 90/5, pašnjak, površine 28 m2, ZU 4784 K.O. K. i upisa tog prava u zemljišnim knjigama te radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja u odnosu na označenu nekretninu i onu oznake čest. zem. 92 K.O. K.. Navodi kako je vlasništvo čest. zem. 90/5 stekao temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je 25. kolovoza 2006. sklopio s ocem tuženica pok. P. M. pok. J. i kako se po sklapanju tog pravnog

posla nije uspio upisati kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi. Dodaje kako je vlasnik čest. zem. 92, ali nije u posjedu njezine cjelokupne površine, jer je bivša J.

u K. izgradila igralište i zabranila prolaz putem koji se stoljećima prije toga koristio te kako je P. K. radi pristupa do svojih zemljišta napravila put preko označene nekretnine i tom prilikom porušila stoljetne međe, uključujući i one između posjeda parničnih stranaka.

2. Na pripremnom ročištu održanom 26. veljače 2019. tužene nisu učinile spornim zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom čest. zem. 90/5 K.O. K., radi čega je sud djelomičnom presudom zbog ogluhe br. P-4881/2017 od

26. veljače 2019. prihvatio tužbeni zahtjev sadržan u točki I. Istodobno su osporile zahtjev iz točke II kao nerazumljiv i nepodoban za raspravljanje, a na ročištu održanom 29. listopada 2020. osporile aktivnu legitimaciju tužitelja u odnosu na čest. zem. 92 i istakle prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje kako je označena nekretnina vlasništvo treće osobe I. B., V. iz R..

3. Podneskom od 28. listopada 2020. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan točki I izreke ove presude, a sud je na ročištu 28. lipnja 2021. dopustio tu preinaku tužbe, držeći kako se radi o preinaci tužbe do zaključenja prethodnog postupka koja je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, kako to propisuju odredbe iz čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

4. U tijeku postupka sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja i iskazivanja, a izvedeni su dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-1513/2012 od 26. listopada 2012., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. kolovoza 2006., vlasničkih listova od 11. ožujka 2014., 28. siječnja 2015., 26. veljače i 2. lipnja 2019., posjedovnog lista br. 1900 U. za katastar S., I. V. od 10. ožujka 2014., katastarskog plana od 8. kolovoza 2006., prijedloga za upis uknjižbe prava vlasništva od 14. ožujka 2014., rješenja ovog suda br. Z-208/14 od 29. siječnja 2015., intabulacijskog očitovanja od 19. kolovoza 2015., skice dipl. ing. geod. D.

Z., prerisa katastarskog plana, dopisa od 25. listopada 2017., očevidom održanim na licu mjesta 28. lipnja 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R., pregledom njegovog nalaza od 18. listopada 2021. i očitovanja na primjedbe stranke, odnosno dopune nalaza od 23. veljače 2022. te saslušanjem svjedoka L. B. i A. B.. Isprave koje je tužitelj priložio

spisu uz svoje podneske od 28. listopada 2020. i 6. listopada 2022. sud nije uzeo u obzir primjenom odredbi iz čl. 299. ZPP, jer su se tužene protivile njihovom podnošenju nakon zaključenja prethodnog postupka, a radi se o dokazima koji su bili u posjedu tužitelja ili su mu bili dostupni do tog trenutka, stoga nema opravdanog razloga za njihovim podnošenjem nakon zaključenja prethodnog postupka.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje njihove legitimacije u ovoj pravnoj stvari, odnosno ima li tužitelj pravo zahtijevati predaju u posjed predmetnih nekretnina, a tužene pravo na njihov posjed.

8. Odredbom iz članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju posjeda te stvari, a radi ostvarenja tog prava mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, kako to propisuje odredba iz čl. 162. st. 1., dok posjednik ima pravo odbiti predaju stvari vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed te stvari, kako propisuje odredba iz čl. 163. st. 1. ZV.

9. Pregledom ugovora o kupoprodaju nekretnina od 25. kolovoza 2006. razvidno je kako je tužitelj V. B. kupio od P. M. zemljište uz dio

zajedničke međe, oblika klina, dužine 30 m, širine 2 m na prednjem dijelu, a površine 18 m2, položenom na čest. zem. 90/5 K.O. K..

10. Pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-1513/12 od 26. listopada 2012. razvidno je kako je prodavatelj P. M. umro 29. prosinca 2010., a

naslijedile su ga ovdje tužene A. L. M. i L. H., svaka za ½

dijela.

11. Pregledom vlasničkog lista od 26. veljače 2019. razvidno je kako su tužene upisane kao suvlasnice čest. zem. 90/5 ZU 4784 K.O. K., svaka za ½

dijela, dok iz vlasničkog lista od 2. lipnja 2019. proizlazi kako je čest. zem. 92 ZU 1459 K.O. K. upisana kao vlasništvo I. B., V. iz R., za

cijelo.

12. Pregledom izvoda iz posjedovnih listova U. za katastar S., I.

V., priloženih uz nalaz sudskog vještaka za geodeziju, razvidno je kako je u posjedovnom listu br. 1900 P. M. upisani posjednik čest. zem. 90/1 za

cijelo, kako su u posjedovnom listu br. 1902 nekretnine oznake čest. zem. 90/2 i 90/4 upisane kao suposjed M.-I. B., P. M. i V. B., svakog

za 1/3 dijela, dok su u posjedovnom listu br. 3032 nekretnine čest. zem. 87 i 92 upisane kao posjed I. B., V. iz R. za cijelo, a M. B. iz

K. S. i V. B. kao plodouživatelji. Nekretnina čest. zem. 90/5 upisana je u posjedovnom listu br. 3570 u korist naslovnika I. B. iz R..

13. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 28. lipnja 2021. tužitelj je kao predmet spora pokazao zemljišnu površinu oblika nepravilnog trokuta, položenu izvan njegove ograđene okućnice u K., odnosno južno od

betonskog ogradnog zida, a na tom prostoru je zatečen niz stabala rogača.

14. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 18.

listopada 2021. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je položena na dijelovima nekretnina oznake čest. zem. 90/2, 90/1 i 90/4. Ovome dodaje kako je čest. zem. 90/5 formirana kako bi prešla u vlasništvo tužitelja i upravo je po njezinoj južnoj graničnoj liniji izgrađen kameno-betonski zid koji ograđuje njegovu okućnicu. Također je naveo kako označene nekretnine i njima susjedne čest. zem. 92 i 87 na kojima su nesporna kuća i okućnica tužitelja, na katastarskom planu nisu dobro ucrtane, kako oblikom, tako i položajem, uz napomenu kako je izvorni katastarski plan izrađen grafičkom metodom izmjere prije nepunih 200 godina, stoga nije pouzdan i ima određena odstupanja. Na kraju navodi kako je mjerenjem utvrdio da veličina graničnih linija čest. zem. 90/2 i 90/4, prema javnoj ulici u naravi odgovaraju veličinama upisanim na skici mjerenja iz 2004. kada su ove čestice formirane, a odgovaraju i mjerenju od objekata tužitelja do granice njegova posjeda. Na primjedbe tužitelja sadržane u podnesku od 26. studenog 2021., sudski vještak je u dopuni nalaza od 23. veljače 2022. ustrajao u iznesenim navodima uz obrazloženje kako se treba pouzdati u stvarno stanje na terenu i izmjere koje su obavili ovlašteni geodetski stručnjaci prilikom izrađivanja elaborata parcelacije i evidentiranja građevina na ovim parcelama, uz dodatak kako su na skicama izmjere iz tih elaborata ucrtane granice koje su stranke tada pokazale na terenu i s kojima su se suglasile nakon izrade elaborata. Vještak je uz očitovanje dopunio nalaz i utvrdio kako sporni prostor ima površinu od 71 m2, a položen je na dijelu čest. zem. 90/4 površine 39 m2 i dijelu čest. zem. 90/1 površine 32 m2, koje je na novoj skici lica mjesta prikazao i označio slovima i žutom bojom. Tužitelj je u svom podnesku od 3. lipnja 2022. ustrajao u svojim primjedbama, pozivajući se na izmjeru dipl. ing. geodezije D. Z. i s

tim u vezi predložio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje drugog sudskog vještaka za geodeziju, a sud je taj prijedlog odbio na ročištu 19. listopada 2022. kao suvišan i neekonomičan. Naime, tužitelj je u tijeku postupka priložio skicu izmjere dipl. ing. geodezije D. Z., međutim ta identifikacija obavljena je na zahtjev stranke i prije pokretanja ove parnice, stoga se ne može koristiti kao dokaz u ovoj pravnoj stvari, a s tim u vezi neprimjereno je Z. nalaz uspoređivati sa identifikacijom vještaka R. koja je obavljena pred sucem u nazočnosti parničnih stranaka, a kojom prilikom je točno pokazano što je predmet ovog spora. Dakle, sama činjenica da nalaz vještaka R. nije istovjetan onom

D. Z., te da nije u skladu s očekivanjima jedne od stranaka, nije i ne može biti razlog za sumnju u stručnost i objektivnost identifikacije po R. R.,

pogotovo jer je njegov nalaz i mišljenje detaljno i jasno obrazložen, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan.

15. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetnih nekretnina saslušani su na licu mjesta svjedoci L. B. i A. B.. Svjedokinja B. tvrdi kako su tužene

poštovale ugovor koji je njihov otac 2006. sklopio s tužiteljem, radi čega su i priznale dio tužbenog zahtjeva koji je postavljen radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 90/5. Dodaje kako su sudionici tog pravnog posla prilikom uvođenja tužitelja u posjed vodili računa o skici koju je 2002. izradio geometar A. M., prema kojoj trasa čest. zem. 90/5 u južnom dijelu nije istovjetna onoj koju je prikazao geometar D. Z.. Ovome dodaje kako je predmetna nekretnina bila i ostala suvlasništvo P. M., odnosno njegovih nasljednica, a ovdje tuženih i njegovih sestara V. M. ud. B. i M.

M. ud. B. te kako se radi o dijelu cjeline koja je položena u smjeru zapada, a do tog prostora suvlasnici pristupaju upravo predmetnom površinom. Svjedoku B. poznato je kako je M. prodao tužitelju dio zemljišta nepoznate površine, a tome dodaje kako je tužitelj po sklapanju tog ugovora izgradio ogradne zidove i kupljenu parcelu učinio sastavnim dijelom svoje okućnice. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o domaćim ljudima i vlasnicima susjednih nekretnina, stoga je logično i očekivano da su posljednjih desetljeća imali neposredna i objektivna saznanja o stanju nekretnine o kojoj su govorili, njezinim posjednicima, ali isto tako i o činjenicama koje su od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari, poput detalja u vrijeme i nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 2006., radi čega im se poklanja vjera u cijelosti, uz napomenu kako stranke njihove iskaze nisu osporile ili ih učinile sumnjivim.

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako tužitelj nije upisani vlasnik zemljišta oznake čest. zem. 92 K.O. K. niti je dokazao da bi bio njezin predmnijevani vlasnik. Naime, ova nekretnina upisana je kao vlasništvo treće osobe I. B., V. iz R., a ista osoba u

katastarskoj evidenciji upisana je kao njezin isključivi posjednik. Pored toga valjalo je cijeniti kako čestica te katastarske oznake nije bila predmet ugovora koji su P.

M. i tužitelj sklopili 2006., već isključivo čest. zem. 90/5. Nadalje, svakako je valjalo cijeniti da se sporna zemljišna površina nalazi izvan tužiteljeve okućnice, odnosno južno od njegovog ogradnog zida, a prema svjedoku B., upravo je tužitelj po sklapanju ugovora i uvođenju u posjed, izgradio ogradne zidove i kupljenu površinu učinio dijelom jedinstvene cjeline svoje okućnice, što tužitelj nije osporio niti kako doveo u sumnju. Osim toga, svjedokove tvrdnje u skladu su s dopunom nalaza sudskog vještaka R. R. u dijelu u kojem navodi kako su ovlašteni geodetski stručnjaci prilikom izrađivanja elaborata parcelacije i evidentiranja građevina na ovim parcelama, na skicama izmjere tih elaborata ucrtali granice koje su stranke tada pokazale na terenu i s kojima su se suglasile nakon izrade elaborata. Slijedom toga,

od 2006. kada je stupio u posjed kupljene nekretnine i ogradio prostor okućnice do podnošenja tužbe 2017. tužitelju nije bilo ništa sporno. Sud dopušta mogućnost da je naknadno dospio u zabludu u pogledu točne katastarske oznake nekretnine koju je stekao od pravnog prednika tuženih nakon provedene parcelacije, a ako je doista tako, od presudnog je značaja kako je po sklapanju ugovora postao vlasnik te samostalni, neometani i neosporavani posjednik nekretnine koju mu je predao prodavatelj i koju od tada kontinuirano posjeduje. Ovome je za dodati kako je prema ugovoru kupio zemljište približnog oblika klina, površine 18 m2, a vještak je utvrdio kako je na licu mjesta pokazana predmetna nekretnina površine 71 m2. Dakle, nije jasno kako temeljem sklopljenog pravnog posla od nasljednica prodavatelja može postavljati tužbeni zahtjev radi predaje posjeda zemljišta čija ukupna površina znatno premašuje kupljenu, pogotovo u situaciji kada je upravo on sudjelovao u postupku parcelacije zemljišta, nakon toga izgradio ogradni zid te definirao južnu granicu svoje okućnice, a predmetne čestice učinio njezinim sastavnim dijelom.

17. Slijedom iznijetog, osnovan je prigovor tuženih kako u odnosu na čest. zem. 90/5 i čest. zem. 92 nisu pasivno legitimirane, jer nisu njihove posjednice, već se radi o dijelovima zemljišta koja su u višegodišnjoj tužiteljevoj faktičkoj vlasti. U svakom slučaju, tužitelj nije dokazao ostvarenje pretpostavki propisanih citiranom odredbom iz čl. 162. st. 1., stoga tužba nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen radi predaje posjeda odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, a tuženima je kao osnovan i neophodan priznat trošak sastava podneska od 30.

studenog 2021. i zastupanja na ročištima održanim 29. listopada 2020., 28. lipnja 2021. i 19. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT). Također im je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 26. veljače,

4. lipnja i 5. prosinca 2019., 8. prosinca 2021. i 7. lipnja 2022. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), jer se tom prilikom nisu izvodili dokazi niti se raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima. Pored svega, priznat im je i trošak sastava podneska od 16. studenog 2020. i zastupanja na ročištu održanom 8. ožujka 2022. (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 9. toč. 5. OT), jer se radi o običnom podnesku, a ročište je odgođeno prije početka raspravljanja. U više zatraženom dijelu, zahtjev se drži neosnovanim, a nije priznat ni trošak sudske pristojbe, jer nije jasno na što bi se odnosila ta obveza, a osim toga spisu ne prileži dokaz da su tužene podmirile sudsku pristojbu za neku radnju. Dakle, na ime zastupanja po punomoćnicima priznat im je trošak u iznosu od 7.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 10% zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36. OT) i 25% PDV, stoga je tužitelju naloženo naknaditi trošak protivnih stranaka u iznosu od 9.625,00 kn/1.277,46 euro. Ovaj iznos novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u kunama i eurima, temeljem odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 20. prosinca 2022.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženih