REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 4 Pž-677/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB 83416546499, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri, u Zagrebu, protiv tuženika DOMAK d.o.o., Selska 46, Zagreb, OIB 86170416512, kojeg zastupa punomoćnik Goran Jujnović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1393/2020 od 13. studenog 2020., 19. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1393/2020 od 13. studenog 2020., i sudi:

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba broj Ovrv-13340/17 od 3. listopada 2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.381,93 kn (dvijetisućetristoosamdeset- jedna kuna i devedesettri lipe) / 316,14 EUR (tristošesnaesteura i četrnaest centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 113,00 kn (stotrinaest kuna) / 15,00 EUR (petnaest eura) od 22. lipnja 2016.

- 196,46 kn (stodevedesetšest kuna i četrdesetšest lipa) / 26,07 EUR (dvadesetšest eura i sedam centi) od 30. rujna 2014.

- 113,00 kn (stotrinest kuna) / 15,00 EUR (petnaest eura) od 28. listopada 2014.

- 196,46 kn (stodevedesetšest kuna i četrdesetšest lipa) / 26,07 EUR (dvadesetšest eura i sedam centi) od 25. studenog 2014.

- 113,00 kn (stotrinaest kuna) / 15,00 EUR (petnaest eura) od 1. siječnja 2015.

- 250,37 kn (dvjestopedeset kuna i tridesetsedam lipa) / 33,23 EUR (tridesettri eura i dvadesettri centa) od 30. siječnja 2015.

- 196,46 kn (stodevedesetšest kuna i četrdesetšest lipa) / 26,07 EUR (dvadesetšest eura i sedam centi) od 28. veljače 2015.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 23. travnja 2015.

- 128,68 kn (stodvadesetosam kuna i šezdesetosam lipa) / 17,08 EUR (sedamnaest eura i osam centi) od 6. lipnja 2015.

- 113,00 kn (stotrinaest kuna) / 15,00 EUR (petnaest eura) od 1. srpnja 2015.

- 113,00 kn (stotrinaest kuna) / 15,00 EUR (petnaest eura) od 24. srpnja 2015.

- 113,00 kn (stotrinaest kuna) / 15,00 EUR (petnaest eura) od 25. kolovoza 2015.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 23. rujna 2015.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 7. studenog 2015.

- 56,50 (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) kn od 3. rujna 2016.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 24. prosinca 2015.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 26. siječnja 2016.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 23. veljače 2016.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 7. travnja 2016.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 30. travnja 2016.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 26. svibnja 2016.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 9. kolovoza 2016.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 4. listopada 2016.

- 56,50 kn (pedesetšest kuna i pedeset lipa) / 7,50 EUR (sedam eura i pedeset centi) od 24. studenog 2016.

- 1,00 kn (jedna kuna) / 0,13 EUR (trinaest centi) od 20. rujna 2016.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu nadoknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn (četiristodvanaest kuna i pedeset lipa) / 54,75 EUR (pedesetčetiri eura i sedamdesetpet centi) sa zateznim kamatama od 3. listopada 2017. do isplate po istoj stopi.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba broj Ovrv-13340/17 od 3. listopada 2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.731,25 kn (tisućusedamstotridesetjedna kuna i dvadesetpet lipa) / 229,78 EUR (dvjestodvadesetdevet eura i sedamdesetosam centi) sa zateznim kamatama od 3. listopada 2017. do isplate i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.396,97 kn (dvijetisućetristodevedestšest kuna i devedesetsedam lipa) / 318,13 EUR (tristoosamnaest eura i trinaest centi) sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.071,78 kn (tritisućesedamdesetjedna kuna i sedamdesetosam lipa) / 407,70 EUR (četiristosedam eura i sedamdeset centi) sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1393/2020 od 13. studenog 2020. u točki I. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba broj Ovrv-13340/17, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.381,93 kn sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.087,50 kn.

2. Rješenjem, donesenim pod istim poslovnim brojem, utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 4.917,57 kn.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer sud nije naveo razloge o tome kako je utvrdio da je riječ o isporuci vode za potrebe kućanstva i je li tuženik obavijestio tužitelja o promjeni korisnika usluga. Ukazuje na to da se jedan od kupoprodajnih ugovora koje je dostavio tuženik odnosi na kupca pravnu osobu i da je riječ o poslovnom prostoru. Dalje navodi da sud nije određeno naveo koji dijelovi dostavljenih isprava su nečitki i zašto te isprave nisu valjan dokaz u postupku. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je riječ o ugovoru o prometu robe i usluga koji su sklopili trgovac i osoba javnog prava. U odnosu na odluku o troškovima postupka navodi da troškovi nisu određeni prema vrijednosti predmeta spora i da je sud nepravilno priznao tuženiku naknadu troškova odgovora na tužbu. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (467. st. 1. ZPP-a).

6. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe, predmet spora je plaćanje iznosa od 2.381,93 kn, na ime cijene za isporučene vodne usluge za nekretnine na adresama Grobnička ulica 45 i 47, Selska cesta 44 te Zelengaj 78, u Zagrebu.

7. Prvostupanjski sud je 3. svibnja 2019. donio presudu poslovni broj Povrv-3720/17 kojom je ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te rješenje kojim je utvrdio da je tužba povučena za iznos od 4.917,57 kn. U povodu tužiteljeve žalbe navedena presuda i rješenje su ukinuti rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-4176/2019-2 od 30. travnja 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da odredi izvođenje dokaza kojeg je tuženik predložio na okolnost da je obavijestio tužitelja o promjeni korisnika usluga – saslušanje tuženikovog zastupnika po zakonu.

8. Nakon provedenog ponovnog postupka prvostupanjski sud je donio presudu iz čijeg obrazloženja proizlazi da je tuženik iznio činjenicu da je riječ o stanovima koje je izgradio kao investitor i da je riječ o isporuci za kućanstva, što tužitelj nije uspješno osporio, kao i da je dostavio isprave iz kojih proizlazi da je tuženik prodao kupcima nekretnine prije nastanka tužiteljeve tražbine. Riječ je o isporuci vodnih usluga za potrebe kućanstva, zbog čega prvostupanjski sud smatra da je tužiteljeva tražbina zastarjela na temelju odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), osim u dijelu koji se odnosi na iznose od 56,50 kn dospjele 4. listopada i 24. studenog 2016. Budući da su dostavljene isprave nečitke te nisu ovjerene pečatom i potpisom ovlaštene osobe, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje činjenica na kojima zasniva tužbeni zahtjev u dijelu u kojem njegova tražbina nije zastarjela, pa je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Prvostupanjski sud nije postupio po uputi danoj u ukidnom rješenju te je nepravilno zaključio da je za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu odlučno to što je tuženik dostavio isprave iz kojih je razvidno da je prije nastanka tužiteljeve tražbine nekretnine prodao trećim osobama. Tuženikova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari, u skladu s odredbama čl. 11. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, ovisi o tome je li tuženik obavijestio tužitelja o promjeni korisnika vodnih usluga. Nadalje, suprotno razlozima prvostupanjske presude, dostavljene isprave su čitke i na temelju njih je moguće izvesti zaključak o postojanju odlučnih činjenica. Posljedično, pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega je nije moguće ispitati te je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koju ukazuje žalitelj.

10. Ovaj sud je u skladu s odredbom čl. 373.b ZPP-a rješenjem odredio izvođenje dokaza saslušanjem tuženikovog zastupnika po zakonu pred prvostupanjskim sudom. Prvostupanjski sud je zakazao ročište za 19. listopada 2022. na koje tuženikov zastupnik po zakonu nije pristupio, a izostanak nije opravdao. Stoga je valjalo odustati od izvođenja toga dokaza u skladu s odredbom čl. 265. st. 2. ZPP-a prema kojoj se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda, a na temelju odredbe čl. 269. st. 2. toga Zakona, s obzirom na sve okolnosti slučaja, zaključiti da tuženik nije dokazao da je obavijestio tužitelja o promjeni korisnika usluga. Tuženik, na kojem je teret dokaza u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije predložio izvođenje drugog dokaza iz kojeg bi bilo moguće zaključiti o postojanju te činjenice.

11. Tuženik, dakle, nije dokazao da je obavijestio tužitelja o promjeni korisnika usluga pa je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a na zastaru tužiteljeve tražbine primjenjuje se trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 228. Zakona o obveznim odnosima. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o promjeni korisnika usluga, tužitelj nije znao da se vodne usluge u konačnici isporučuju za potrebe kućanstva i obračunavao je tuženiku cijenu za „privredu“, kako to proizlazi iz dostavljenih isprava (uvid u kupca, list 36. i 40. spisa), no, tuženikov propust ne može ići na štetu tužitelja i rezultirati povoljnijim rokom zastare za tuženika. Najstarija tužiteljeva tražbina dospjela je 29. rujna 2014., kako to proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12. spisa) i dostavljenih računa (lis 43. do 55. spisa), a prijedlog za ovrhu je podnesen 27. rujna 2017., dakle, prije proteka roka od tri godine, što znači da tužiteljeva tražbina nije zastarjela.

12. Nadalje, tužitelj je za mjerna mjesta broj 0959364, 0959339, 0959354, 0939139, 0964382, 0964383, 0954644, 0954647, dostavio izvode iz matičnih evidencija, isprave pod nazivom uvid u kupca i stanje kupca te račune iz kojih je vidljiva specifikacija pružene usluge, čime je dokazao da je isporučio uslugu i visinu svoje tražbine. Tuženik, s druge strane, nije u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a predložio izvođenje odgovarajućeg dokaza iz kojeg bi bilo moguće zaključiti drukčije.

13. Prema odredbi čl. 205. st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18), cijena vodnih usluga prihod je isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi, dok prema odredbi čl. 11. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, donesenih na temelju čl. 215. navedenog Zakona, korisnik koji ne dostavi isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni korisnika usluga, ostaje u obvezi platiti cijenu za isporučene usluge dok to ne učini. Prema tome, tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika da mu plati iznos od 2.381,93 kn sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih računa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) za odnose iz trgovačkih ugovora, s time da tuženik nije određeno osporio tijek zateznih kamata.

14. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, tako da je platni nalog održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju glavni dug u iznosu od 2.381,93 kn sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate pojedinačno određenih novčanih iznosa po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

15. Budući da je presuda prvostupanjskog suda preinačena, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučio o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Nakon preinačenja prvostupanjske presude, tužitelj je u sporu uspio u cijelosti, jer se u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha u sporu određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pa je o troškovima postupka odlučeno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16. Tužitelj ima pravo na naknadu nastalih troškova ovršnog postupka koji se sastoje od nagrade odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu prema Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: OT) u iznosu od 250,00 kn, nagrade javnom bilježniku prema čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11, 112/12, 114/12) u iznosu od 80,00 kn, što s porezom na dodanu vrijednost ukupno iznosi 412,50 kn. Tužitelj nema pravo naknadu materijalnih troškova u iznosu od 37,50 kn i troškova poštarine u iznosu od 37,50 kn, jer nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo na što se ti troškovi odnose i da su doista nastali, kao i pravo na naknadu predvidih troškova ovršnog postupka, jer ti troškovi nisu ni nastali.

17. Nadalje, na temelju njegovog određenog zahtjeva, tužitelju pripadaju troškovi za parnične radnje poduzete od strane odvjetnika koji se sastoje od nagrade za sastav podneska od 20. veljače 2019. prema Tbr. 8/1 OT u iznosu od 250,00 kn, podneska od 25. ožujka 2019. prema Tbr.8/3 OT u iznosu od 62,50 kn, zastupanja na ročištima održanim 10. travnja 2019. i 13. listopada 2020. prema Tbr. 9/1 u iznosu od 250,00 kn za svako ročište, nagrade za sastav žalbe protiv presude od 6. svibnja 2019. i od 30. studenog 2020. prema Tbr. 10/1 OT u iznosu od 312,50 kn za svaku žalbu, što s porezom na dodanu vrijednost ukupno iznosi 1.796,87 kn, kao i naknada izdataka za sudske pristojbe na presudu od 3. svibnja 2019. prema Tar.br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakona u sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18; dalje: Tarifa) u iznosu od 100,00 kn, na žalbu od 10. svibnja 2019. prema Tar.br.3. st. 1. Tarife u iznosu od 200,00 kn, na presudu od 13. studenog 2020. prema Tar.br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19) u iznosu od 100,00 kn i na žalbu od 30. studenog 2020. prema Tar.br. 3. st. 1. navedene Uredbe u iznosu od 200,00 kn, što sveukupno iznosi 2.396,97 kn.

18. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištima za objavu presuda (u iznosu od 375,00 kn bez poreza na dodanu vrijednost), jer na ta ročišta njegov punomoćnik nije pristupio.

19. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate na priznate troškove postupka od dana donošenja ove presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za odnose iz trgovačkih ugovora, jer zatezne kamate na troškove postupka prate glavni zahtjev.

20. Zato je, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, platni nalog ukinut za troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.731,25 kn i odbijen tužbeni zahtjev, a održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn, zatim, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.396,97 kn sa zateznim kamatama te odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.071,78 kn.

21. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 19. prosinca 2022.

Sudac Dubravka

Zubović

Broj zapisa: eb316-a8090

Kontrolni broj: 07d20-d7c1f-0d3f1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dubravka Zubović, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.