Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1127/2022-3

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Dragice Samardžić, predsjednice vijeća, Marka Pribisalića, sudca izvjestitelja i člana vijeća Lucije Lasić, članice vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica- specijalist Marijana Ostojić Kavain, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. N., OIB: ..., 2. D. N., OIB: ..., oboje iz S., K. J., 3. M. G. N., OIB: ..., iz SR Njemačke, svi zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika N. N., OIB: ..., iz S., K. J., zastupan po punomoćniku N. B., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-444/2021-6 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-444/2021-6 od 31. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, preinačuje se točka II izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-444/2021-6 od 31. ožujka 2022. (odluka o troškovima postupka) na način da se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka preko iznosa od 12.523,17 kuna/1.662,11 eur do iznosa od 13.460,67 kuna/1.786,54 eur (za iznos od 937,50 kuna/124,43 eur) odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29.817,41 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, (točka I. izreke), dok je točkom II izreke naloženo tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.460,67 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su žalbeni razlozi propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19 i 80/22), predlažući pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 29.817,41 kuna s osnova naknade štete koju tužitelji trpe zbog išaranog pročelja kuće.

6. Iz stanja spisa te utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi:

- kako je prednik tužitelja pok. D. N. podnio 4. travnja 2000. tužbu u kojoj je naveo kako je on vlasnik obiteljske stambene kuće u S., dok je tuženik vlasnik kuće u susjedstvu, S.,

- kako je rješenjem Općinskog suda u Omišu, poslovni broj P-82/00, od 11. rujna 2002. godine prekinut postupak zbog smrti D. N., a rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-82/2000, od 8.veljače 2018. godine postupak je nastavljen te su nasljednici pok. D. N., sada označeni tužitelji, preuzeli postupak,

- kako tužitelji tvrde da je tijekom siječnja 1999. godine tuženik bez ikakvog razloga išarao pročelje njihove kuće grafitima crne i plave boje, u dužini od 22 metra te pritom oštetio rolete i dva prozora,

- kako je uvidom u spis posl. broj R1-20/99 Općinskog suda u Omišu utvrđeno da je postupak pokrenut prijedlogom za osiguranje dokaza od 19. ožujka 1999. predlagatelja D. N. protiv predloženika N. N. U postupku je održano ročište dana 26. travnja 1999. na kojemu je predloženik negirao da bi on počinio štetu na kući predlagatelja, naveo kako je činjenica da je kuća išarana, ali da on ne zna tko je to učinio, da je 3. svibnja 1999. održan uviđaj na licu mjesta prilikom kojega je sudski vještak ing. građevne struke J. M. utvrdio oštećenja izazvana sprejem u boji (crna i crvena) i to na površini obrađenim sepom u bijelom i plavom tonu, na kamenim „štokovima“ oko otvora i na štokovanim pločama koje su obrađene „arle“ za cvijeće. Dimenzije oštećenih površina su cca 3,30 x 20 metara. Jugoistočno pročelje je završno obrađeno sepom u bijelom tonu i dimenzija je cca 13,00 x 3,00 metra, a vidljiva su oštećenja cca 30% površine.“ U izrađenom vještačenju vještak je ukupnu štetu procijenio, u građevinskom smislu, na iznos od 29.817,41 kunu,

-kako je čitanjem spisa K-31/99 Općinskog suda u Omišu utvrđeno da je pokrenut privatnom tužbom tužitelja N. N. protiv okrivljenog D. N. od dana 17. veljače 1999., za počinjeno kazneno djelo protiv časti i ugleda- kleveta,

- kako je u iskazu tužiteljice pod 1. M. N. navela kako ona nije vidjela tko je iscrtao fasadu, ali da je njoj L. N. rekao da je ovo napravio tuženik, a pok. svekrva kako se isti hvalio time,

- kako je u iskazu tužitelja pod 2. D. N. naveo kako on nije nikoga vidio da šara grafite po pročelju zgrade, da je boravio malo u Njemačkoj, a nešto malo u Hrvatskoj, a da je njemu kada je došao iz Njemačke kod bake i vidio da je fasada išarana baka kazala da je tuženik to učinio i da se time hvali,

- kako je tuženik tijekom postupka tvrdio da on nije počinio štetnu radnju, nego da je istu počinio L. N., njegov brat i brat prednika tužitelja, a iz razloga što je želio izazvati svađu između njega i D. jer su 1998. prednik tužitelja i tužiteljica pod 1. kazneno prijavili L. N., da mu je u predmetnom razdoblju L. došao u posjet te da se zadržao do 22,00 sata, da mu je za otprilike 25 minuta pozvonio na vrata te da ga je tražio razrjeđivača navodeći da mu je pukla sprej doza i obojala ruku, a da kada ga je pitao što je radio da mu je rekao da nema veze i da će znati sutra. Ujutro da je vidio da je kuća tužitelja, njezino lice, sva išarana u ljubičastu boju. Nakon desetak dana da ga je supruga pozvala na balkon o pokazala mu zid tužiteljeve kuće koji je okrenut prema vrtu njihove kuće i da je vidio da je na zidu pisalo „lopove plati moj br“. Naveo je kako nije L. prijavio policiji jer je s istim tada bio u dobrim odnosima, ali da je ipak D. rekao da je ovo L. napravio. Naveo je kako nije ni kazneno ni prekršajno odgovarao za počinjenje ovog djela.

- kako je svjedok L. N. naveo kako je njemu tuženik u siječnju 1999. rekao da je napravio grafite na fasadi D. N., ali nije siguran je li ovome razgovoru itko prisustvovao, odnosno je li supruga tuženika E. tada bila prisutna. Prilikom dopunskog saslušanja svjedok je ostao kod ranijeg iskaza te je naveo kako je N. ovo napravio i da je o tome upoznat od strane majke. Negirao je da bi u siječnju 1999. bio kod N. i da bi te večeri tražio od njega i njegove supruge razrjeđivač,

- kako je svjedokinja E. B. N. navela da je događaj iz siječnja 1999. bio kulminacija narušenih odnosa stranaka u ovome postupku te njihovog brata, kako je L. tada sebi pošarao ruku da je boja bila iskapana do njihovih ulaznih vrata, da predmetni događaj nisu prijavili policiji, ali da je njezin suprug, tuženik u ovom postupku, unatoč narušenim obiteljskim odnosima ovo rekao D. i da je ona tada bila prisutna, da je pok. D. i supruga M., tužiteljica pod 1. u Njemačkoj napisala tužbu protiv L. i ovo da je bila osveta. Također je spominjala da su bila dva šaranja fasade, a da je nakon drugog šaranja ona vidjela L. kako bježi, a prilikom ovog drugog šaranja da je bilo napisano „lopove plati moj brod“,

- kako je svjedok D. K. naveo kako tuženika poznaje tek od 2007. na 2008., da sve što zna o događaju zna po kazivanju N. N. i njegove supruge,

- kako je spisu priložen preslik rukom pisane izjave na njemačkom jeziku, čiji prijevod je dostavljen preveden na hrvatski jezik i po sudskom tumaču, za koju tuženik tvrdi da predstavlja kaznenu prijavu tužiteljice M. N. i pok. D. N. protiv L. N., je dostavljena u preslici, ne sadrži podatke kome bi bila dostavljena i ne sadrži podatke o predmetu spora,

-kako iz spisa Općinskog suda u Omišu poslovni broj P-229/96 sud nije mogao utvrditi da bi između D. i N. N. postojali narušeni odnosi već da je razvidno da se radilo o predmetu radi utvrđenja prava vlasništva.

7.Prvostupanjski sud je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako ne može odluku donijeti isključivo na temelju iskaza stranaka ili njihovih bračnih drugova jer da je jasno da su isti neobjektivni, nepristrani i iskazima idu sebi u korist, kako jedino iz iskaza svjedoka L. N. bi proizlazilo da je tuženik počinio štetu šaranjem fasade tužitelja, ali kako taj svjedok nije neposredni očevidac i svoje svjedočenje temelji na onome što mu je kazala sada pokojna majka, a na ročištu od 20. siječnja 2020. da je tuženik naveo kako je L. počinio štetnu radnju, da su ranije on i L. bili u dobrim odnosima dok su odnosi sada narušeni pa da i ovo može dovesti u sumnju objektivnost iskaza svjedoka L. N. da bi se isključivo na ovome dokazu utemeljila odluka.

8.Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe članak 365. stavak 2. ZPP.

9.Naime, prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj.

10.Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na preocjenjivanje iskaza saslušanih svjedoka, iako je to pravo pridržano samo za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP), kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, taj sud nije ostvario neku od postupovnih povreda.

11.Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12.Stoga, prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim.

13.Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 221.a ZPP zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu i pravilno odbio tužbeni zahtjev.

14.Naime, odredbom članak 219. stavak 1. ZPP propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15.Nadalje, odredbom članka 221.a ZPP određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza.

16.Sud u parničnom postupku, u smislu članka 2. stavka 1. ZPP, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

17.Dakle, kako je na tužitelju teret dokaza navedenih odlučnih činjenica koje se odnose na odgovornost tuženika za štetu, a to je, da bi uopće dokazao osnovu, neovisno o visini, morao dokazati, polazeći od odredbi ZPP pa u situaciji kada odlučne činjenice nije bilo moguće detaljno utvrditi temeljem predloženih dokaza, nije niti bilo moguće donijeti drukčiju odluku osim tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. 18.Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke.

19.Međutim, donoseći odluku o trošku postupka prvostupanjski sud je pogrešno tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištu od 15. prosinca 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna uz pripadajućim PDV jer je iz zapisnika vidljivo kako navedeno ročište zbog ekonomičnosti nije održano pa mu je,stoga, trebalo priznati trošak pristupa u iznosu od 312,50 kuna/41,48 eur sukladno Tbr.9. t.5. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarife).

20.U odnosu na preostale troškove postupka, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 151., 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, u vezi Tarife.

21.Iznosi u valuti EUR-a određeni su prema Odluci Vijeća Europske unije o prihvaćanju eura u Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., dopuni uredbe prema kojoj Hrvatska postaje dvadeseta članica europodručja te uredbi kojom se utvrđuje fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna (www.hnb.hr).

22.Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP i 380. točka 3. ZPP, trebalo je odlučiti kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke.

23.Trošak žalbenog postupka tužiteljima nije dosuđen jer su isti sa žalbom djelomično uspjeli i to u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III izreke).

Split, 19. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.