REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Posl.br.14. K-1579/20-17

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tajane Vidas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. C., zbog kaznenog djela iz članka 139 stavak 2 i 4 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2442/18 od 30. studenoga 2018., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnika optuže Ernesta Kropfta, te optuženika osobno, dana 19. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

optuženi C. I. - zvani Z., C., I., OIB: …, sin I. i Đ., rođene K., rođen… u Z., s prebivalištem u K., i boravištem u Z., državljanin RH, pismen, sa završenom srednjom .... , pekar, zaposlen, zaposlen u pekarni "J." na L., s plaćom od 1.000 eura, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta starog šest godina, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja, ne vodi se drugi postupak, neosuđivanog,

k r i v  j e

što je:

- 22. kolovoza 2018., oko 11,30 sati, u Z., u Klinici za dječje bolesti, u namjeri da ustraši suprugu M. J., gdje se ista nalazila s njihovim zajedničkim djetetom mlt. F. J. C. na pregledu, a nakon što mu je prigovorila da dijete ima zdravstvenih problema zbog njegovog neadekvatnog ponašanja prema njemu, rekao joj da će ih sve poubijati, a koje riječi su kod M. J. izazvale osjećaj straha za njezin život i život njezinog djeteta,

- d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 4. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona/11,

te se temeljem čl. 139 st.2 KZ/11 optuženi I. C. osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD ŠEST (6) MJESECI

a na temelju članka 56 KZ/11 optuženiku se izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi za vrijeme od dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148 stavak 1 u svezi sa člankom 145 stavak 2 točke 1-6 ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura[1] .

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je uvodno označenom optužnicom I. C. zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 2 i 4 KZ/11, a koje je kazneno djelo pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi I. C. se je očitovao na način da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasne prijedloge stranaka pročitao iskaz oštećene svjedokinje M. J., a nakon stavljenih primjedbi na njezin iskaz neposredno je ispitana oštećena M. J. u svojstvu svjedoka. Također je sud pročitao dokaze koji prileže spisu odnosno izvješće o uhićenju i dovođenju okrivljenika od 22.08.2018. te podatak o dojavi istog datuma (list 7), te dokumentaciju Centra za socijalnu skrb i dokumentaciju o razvodu braka. Na kraju je pročitan izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika sa lista 38 spisa, a prije dovršetka dokaznog postupka prešlo se je na ispitivanje okrivljenika.

4. Okrivljeni I. C. u svojem je iskazu na raspravi 19. prosinca 2022. naveo da kritične zgode, kada je dijete trebalo ići na taj pregled, on sa oštećenom više nije živio zajedno nego je samoinicijativno došao tamo i ne zna da bi to što mu se stavlja na teret rekao oštećenoj, jer da joj je to rekao ona ne bi tamo sjedila kraj njega i čekala policiju da ju je on mislio ubiti. O strahu oštećene prema njemu okrivljeni ističe da može reći to da su nakon tog događaja oni još i spavali zajedno. Naveo je kako smatra da je kazneni predmet pokrenut protiv njega radi toga što je on par dana prije kritične zgode podnio zahtjev za razvod braka a oštećena nije htjela razvod, te je tražio i skrbništvo nad djetetom i stoga smatra da se radi o inatu i osvetoljubivosti oštećene i "skupljanju bodova" kada se protiv njega vodi postupak za prijetnje i ubojstvo tj. smatra da je oštećena htjela steći prednost u brakorazvodu tj. skrbništvu. Posebno upitan od suca istaknuo je da oštećenoj nije rekao da će ih "sve poubijati ko zečeve" jer bi to bilo kao da on sucu kaže "e ubit ću vas" a onda sudac ostane tu sjediti i uopće se ne boji, pa zato kaže da to oštećenoj nije rekao. Upitan od ovlaštenog tužitelja da li je u ranijem iskazu naveo da je točno da je oštećenoj rekao da će ih sve poubijati no da ju nije imao namjeru ustrašiti nego da je to rekao u afektu i ljutnji okrivljenik je odgovorio da je onda valjda vjerojatno to rekao jer je na policiji bio ustrašen.

4.1. Slijedom izloženog sud je, temeljem ovlaštenja iz čl. 435 st. 2 ZKP/08, pregledao snimku prvog ispitivanja okrivljenika kojom prilikom je okrivljenik iskazao da je mali kritične zgode trebao ići na taj pregled tj. na slikanje glave, a on je oštećenoj ranije, s obzirom da tada već tri dana nisu zajedno živjeli, poslao poruku kada može doći u bolnicu, te je došao kada su djetetu navlačili tu mrežicu na glavu a mali je plakao a oštećena je bila živčana i tada je on primio dijete a oštećena mu je rekla da je on kriv što dijete koluta očima. Upitan da li je oštećenoj rekao da će ih sve poubijati navodi da je to rekao ali nije mislio ništa loše nego je bio živčan zbog njihovog odnosa prema djetetu a sve bi bilo dobro da se "stara" nije miješala tako da je on bio za sve kriv i kad se dijete češe iza uha. Nadalje je naveo da kada je to rekao, a bili su prisutni samo on, oštećena i dijete, oštećena je izašla van dok je on s djetetom bio na snimanju. Navodi da je njegovo dijete normalno i da su to faze u odrastanju i da maltretiraju dijete "bezveze".

5. Iz ovakove prethodno izložene obrane okrivljenika, i prilikom prvog ispitivanja, i na raspravi, nespornim slijedi da je okrivljeni kritične zgode dio na kritičnom mjestu tj. 22. kolovoza 2018. u bolnici gdje je zajedničko dijete okr. i ošt. imalo pregled koji je čekao zajedno sa oštećenom i djetetom, te da mu je oštećena te zgode prigovorila radi djetetovog ponašanja koje je dovelo do potrebe ovakvog pregleda.

5.1. Međutim, iako je okrivljenik prilikom prvog ispitivanja potvrdio da je te zgode oštećenoj rekao da će ih sve poubijati, on je to na raspravi najprije osporio, a potom relativizirao navodeći kako je onda valjda vjerojatno to rekao jer je bio prestrašen na policiji očito tako obrazlažući svoju izmjenu ranijeg iskaza.

6. Oštećena svjedokinja M. J. ispitana je u više navrata tijekom postupka, a iz njezinog iskazivanja u bitnom proizlazi kako je kritične zgode njezino i okrivljenikovo dijete išlo na snimanje glave, te je u bolnici bilo nemirno prilikom stavljanja kapice na glavu radi čega je okrivljeniku prigovorila da je dijete takvo radi njega, na što joj je Ivan izrekao prijetnje. Upravo u odnosu na te izgovorene prijetnje odnosno okrivljenikove riječi oštećena najprije tvrdi (u iskazu od 05. listopada 2018.) da joj je okrivljeni rekao da će ih sve poubijati, dok je u idućem iskazu (od 18. ožujka 2019.) navela da je okrivljeni rekao da će ih pobiti ko zečeve, a potom je na raspravi 19. prosinca 2022. navela da je okrivljeni rekao da će pobiti nju i njene roditelje ko zečeve. Kada su joj predočene te razlike u njezinim iskazima pojasnila je kako ona smatra da su se riječi koje je okrivljenik izgovorio odnosile na nju i njene roditelje iz razloga što je okrivljeni imao konflikte sa njenom majkom pa ne zna na kog drugog bi se te riječi odnosile, a potom je precizirala da je okrivljeni točno rekao "poubijat ću vas sve kao zečeve". Oštećena je dosljedna u tvrdnji da su je okrivljenikove izgovorene riječi uplašile tj. uplašila se je za sebe i svoje roditelje, te da joj je okrivljeni te riječi rekao ljutito i šaptom.

7. Kada se analizira iskaz oštećene svjedokinje tada je vidljivo da ona tijekom cijelog postupka tvrdi da joj je okrivljeni uputio prijetnju dosljedno opisujući okolnosti u kojima se je to zbilo, pa iako ona sporne riječi ne ponavlja apsolutno identično jer im u jednom navratu daje i onaj smisao kako je ona te riječi razumjela ipak je sasvim jasno da dosljedno ponavlja da je okrivljeni rekao da će ih sve poubijati i da ju je to uplašilo. Upravo stoga ovaj sud smatra da je iskaz oštećene životno uvjerljiv, a kad takav životno uvjerljiv iskaz oštećene sud razmotri u svezi materijalnih dokaza iz spisa iz kojih je razvidno da je između okr. i ošt. došlo do poremećaja u njihovim odnosima i do razvoda braka, a što uostalom tvrdi i sam okrivljeni, tada ovaj sud smatra da je iskaz oštećenice i istinit i da je iste zgode ona ovu prijetnju prijavila kako je to vidljivo iz podataka o dojavi te pruženoj intervenciji prilikom njezinog dojavljivanja. Stoga je sud iskaz oštećenice prihvatio vjerodostojnim.

8. Kada se tako prihvaćeni iskaz oštećenice dovede u vezu sa onim navodima okrivljenika prilikom njegovog prvog ispitivanja kako je on dosita sporne riječi uputio oštećenoj ali u afektu i u svađi no te riječi nije mislio ostvariti tada ovaj sud smatra sigurno utvrđenim da je okrivljeni kritične zgode i na kritičnom mjestu oštećenoj, u to vrijeme još svojoj supruzi M. J., u jednoj stresnoj situaciji vezanoj uz pregled njihovog zajedničkog djeteta, revoltiran time da mu oštećena prigovara i okrivljuje ga zbog ponašanja tog djeteta, uputio upravo sporne riječi da će ih sve poubijati.

9. Slijedom ovih utvrđenja ovog suda već je vidljivo da sud smatra uvjerljivom onu obranu okrivljenika koju je iznio prilikom prvog ispitivanja i koja se zapravo podudara sa iskazom oštećenice u bitnim okolnostima i predstavlja suglasnu cjelinu sa ostalim provedenim dokazima, dok sud nije prihvatio njegove tvrdnje izložene pred sudom kako kritične riječi nije rekao već ovaj sud smatra da je tako izmijenjena obrana pred sudom zapravo usmjerena na izbjegavanje krivnje.

10. Kada je sud na naprijed izloženi način utvrdio da je okrivljenik kritične zgode oštećenoj ljutito rekao da će ih sve poubijati tada su nedvojbeno ove riječi koje u izgled stavljaju zlo odnosno smrt objektivno podobne da izazovu strah i uznemirenost kod onoga kome su upućene, a da se oštećena doista i uznemirila jasno slijedi iz činjenice da se odmah potom obratila policiji, a kako je to vidljivo i iz podataka o dojavi. Isto tako, kada te riječi upućuje svojoj tadašnjoj supruzi, dakle bliskoj osobi u smislu zakonske odredbe kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, tada je okrivljeni kritične zgode i ostvario objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.

10.1. Nadalje, kada okrivljenik ove riječi upućuje oštećenici revoltiran njezinim prigovorom tada je on očito svjestan ovakvog objektivnog značenja svojih riječi ali on očito upravo to i hoće i postupa u cilju da oštećenu ustraši pa stoga on kritične zgode postupa sa oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera.

10.2. Slijedom svega izloženog sud je dakle analizirajući i ocjenjujući kako iskaz optuženika tako i iskaz saslušane svjedokinje te rezultate drugih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, sa sigurnošću utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo i to upravo na način i pod uvjetima kako mu je to stavljeno na teret.

10.3. Dakle, našavši da su se u postupanju okrivljenika kritične zgode stekla sva zakonom propisana, kako objektivna tako i subjektivna, obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, sud ga je za isto i oglasio krivim, odnosno okrivljenika je oglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 2 i 4 KZ/11, primjenjujući dakle zakon koji je na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, budući kasnije izmjene zakona nisu povoljnije odnosno blaže za okrivljenika jer je tim izmjenama Kaznenog zakona od 24. prosinca 2019. zapriječena teža kazna za kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi.

10.4. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći okrivljeniku sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako olakotnim cijenio na strani optuženika njegovu raniju neosuđivanost iz čega proizlazi da je ovo djelo izolirani incident u njegovom inače neporočnom životu kao i činjenicu da je isti zaposlen, te tako doprinosi i društvu i uzdržavanju svojeg djeteta, a osim toga je sud okrivljeniku olakotnim cijenio da je otac jednog malodobnog djeteta. Otegotnih okolnosti sud u konkretnom slučaju nije našao.

10.5. Osim što je sud imao u vidu prethodno izložene okolnosti koje se tiču ličnosti počinitelja imao je u vidu i težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje s kojim je isto počinjeno, kao i težinu povrjeđivanja zaštićenog dobra.

10.6. Imajući u vidu prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču ličnosti počinitelja tako i one koje se tiču počinjenog djela, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci cijeneći ju primjerenim svim navedenim okolnostima, ali je potom optuženiku izrekao uvjetnu osudu smatrajući da će i sama prijetnja kaznom bez njezina izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, i smatrajući rok kušnje od dvije godine dovoljno dugačkim i primjerenim da se u njemu provjeri tako postavljena pozitivna prognoza u odnosu na buduće postupanje okrivljenika odnosno stajalište da postoji vrlo velika vjerojatnost da okrivljenik koji u ranijem životu nije činio kaznena djela neće ni u buduće više počiniti kaznenog djela.

10.7. Ovakvu uvjetnu osudu ovaj sud smatra prikladnom za ostvarivanje svih zakonom propisanih svrha kažnjavanja odnosno smatra da je ovakova sankcija primjerena da se njome prema počinitelju izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te da se istom utječe, osim na počinitelja, i na sve druge građane da ne vrše kaznena djela, te da se jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te da se jača svijest ljudi o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11. Odlučujući o troškovima postupka sud je imao u vidu s jedne strane imovinske prilike okrivljenika o kojima se je on izjasnio i činjenicu dužnosti uzdržavanja drugih osoba, te s druge strane duljinu trajanja i složenost ovog postupka, pa ga je temeljem u izreci citiranih zakonskih odredbi obvezao na snašanje troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura[2] , smatrajući da okrivljenik iste može podmiriti bez štete za uzdržavanje sebe i uzdržavanje svog djeteta.

U Zagrebu, dana 19. prosinca 2022.

Sudac:

Dubravka Čošić v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

Dostaviti:

 OKDO Zagreb na broj K-DO-2442/18

 optuženi I. C.

 u spis