REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 37 Pž-1435/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja BARBAT – IMPERIAL d.o.o. za ugostiteljstvo Rab, Barbat 366, OIB 71002961535, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Božović, odvjetnica iz Rijeke, Matije Gupca 12, protiv tuženika SAŠE ELESA, vlasnika ribarskog obrta „POLIP“ iz Omišlja, Stran 35, OIB 78915864956, kojeg zastupa punomoćnik Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnici iz Rijeke, Trg Svete Barbare 5, radi 14.392,09 kn, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-687/2018-43 od 15. siječnja 2021., 21. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-687/2018-43 od 15. siječnja 2021. u točci II. izreke.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-687/2018-43 od 15. siječnja 2021. u točkama I. i III. izreke i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku da plati tužitelju 14.392,09 kn, odbijen je prigovor prijeboja te je odlučeno o naknadi troškova postupka. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da su stranke bile u višegodišnjem poslovnom odnosu te da je tuženik putem zadužnice naplatio iznos koji nije dugovan pa je temeljem pravila o vraćanju stečenog bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 29/18; dalje: ZOO) naloženo vraćanje istoga. Prigovor prijeboja je odbijen jer je prestalo potraživanje na ime zakonskih zateznih kamata isplatom. Odluka o zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv ove presude je žalbu izjavio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka te predlaže da ovaj sud ukine osporavanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. U žalbi u bitnome ističe da je zadužnicom naplaćen iznos duga sa zakonskim zateznim kamatama, a nije postojao dogovor oko otpisa kamata ili smanjivanja duga te iako presuda ima jako puno navoda u njoj nedostaje sukus obveze vezane uz stjecanje bez osnova.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista u odnosu na točku II. izreke pravilna i zakonita dok je u odnosu na točke I. i III. izreke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
6. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja u iznimno obimnoj presudi u osnovi prepisao navode iz tijeka postupka, ali da nedostaju razlozi zbog kojih smatra da je osnovan tužbeni zahtjev na povrat stečenog bez osnove. Sud prvog stupnja je samo u odnosu na razloge odbijanja istaknutog prigovora radi prijeboja jasno naveo razloge, jer ako je tužitelj osnovano naplatio tražbinu na ime zakonskih zateznih kamata onda će doći do odbijanja tužbenog zahtjeva pa se ni u kojem slučaju ovako istaknuti prigovor radi prebijanja ne može usvojiti. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu u pogledu točke II. izreke sukladno čl. 368. ZPP-a.
7. Naime u ovoj pravnoj stvari među strankama nisu sporne činjenice da su bile u poslovnom odnosu, da tužitelj nije pravovremeno platio dug tuženiku, da je tuženik pokrenuo ovršni postupak radi naplate duga te da su se u tijeku ovršnog postupka stranke dogovorile da se obustavi taj postupak, a tužitelj je kao sredstvo osiguranja dao zadužnice i to kako društva tako i osobnu zadužnicu zakonskog zastupnika tužitelja. Nadalje među strankama nije sporan ni iznos kojeg je tuženik naplatio temeljem zadužnica, ali je sporno da li su stranke dogovorile otpis dijela tražbine na ime plaćanja zakonskih zateznih kamata te da li je tuženik naplatio veći iznos na ime zakonskih zateznih kamata od onoga što mu po zakonu pripada.
8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u tijeku postupka tužitelj nije dokazao da je postojao dogovor oko otpisa tražbine na ime zakonskih zateznih kamata, jer se isto nije moglo utvrditi iz provedenog dokaznog postupka.
9. No, ovaj sud ne može ispitati da li je tražbinu koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari tuženik stekao bez osnova ili je to tražbina na ime zakonskih zateznih kamata.
10. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate dakle pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata nastaje na temelju samog zakona čim dužnik u određenom poslovnom odnosu nije pravovremeno izvršio isplatu tražbine. Za isto pravo nije bitno da li su iste obračunate i poslane na naplatu odnosno zavedene u poslovnim knjigama.
11. Stjecanje bez osnova je temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO-a izvanugovorna obveza kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12. Slijedom navedenog, da bi nešto tuženik stekao bez pravom priznate osnove, bilo je potrebno utvrditi koliki je točno iznos duga tužitelja bio i to na ime kamata, troškova i glavnog potraživanja a sve sukladno pravilima o uračunavanju ispunjenja iz čl. 171. i 172. ZOO-a. Iako je u tijeku postupka provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, iz nalaza i mišljenja proizlazi samo stanje duga u poslovnim knjigama stranaka a ne i stvarno stanje duga sukladno prethodno spomenutim zakonskim propisima, stoga ovaj sud ne može ispitati pobijanu odluku.
13. Slijedom navedenog presuda suda prvog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a i iz provedenog dokaznog postupka se ne mogu utvrditi ni odlučne činjenice, pa je temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.
14. Kako odluka o trošku postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i u tom dijelu.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu istaknute primjedbe u ovoj odluci utvrditi odlučne činjenice vezane za utvrđenje točnog iznosa duga tužitelja prema tuženiku u njihovom poslovnom odnosu (troškovi naplate, kamate i glavni dug) te će nakon provedenog dokaznog postupka donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku vezanu uz zahtjev za povrat stečenog bez osnove, u kojoj će dati jasne razloga o odlučnim činjenicama glede tužbenog zahtjeva a pri donošenju koje će odlučiti i o ukupnim troškovima postupka.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
Broj zapisa: eb310-0dc14
Kontrolni broj: 0b352-4a626-9c77d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jelena Čuveljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
