REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

S p l i t

Pr-107/2020-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz K. S., … OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S., …, protiv tuženika A. P. d.d. S., …OIB: …, kojeg zastupanju punomoćnici - odvjetnici u O.

d. L. – V. & p. u S., …, radi naknade štete,

nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 14. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 19.prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od 43.000,00 kn/5.707,08 Eur-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. siječnja 2020. do isplate, po kamatnoj stopi iznos obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja, iznos od 2.000,00 kn/265,45 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2022. do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatražene kamate, za razdoblje od 5. travnja 2017. do 18. prosinca 2022., tužitelj odbija u svom zahtjevu.

III. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, iznos od 5.400,00 kn/716,70 Eur-a, sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2020. do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 20.212,50 kn/2.682,66 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2022. do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. siječnja 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu br.61309/2015 od 01.06.2015.g., te obavlja poslove poslovođe proizvodnje. Dana 05.04.2017.g. u pogonu tuženika broj 601 – brizgalice, prilikom izlaska iz mehaničke radionice tužitelj je zapeo o drvenu paletu i pao pri čemu je zadobio teške tjelesne ozlijede – frakturu nadlaktice desne ruke i udarac u glavu ozljede koje su detaljno opisane u obimnoj medicinskog dokumentaciji. Do ozljeđivanja tužitelja došlo je zbog zakrčenosti i neprohodnosti transportnih putova, prijelaza i prolaza za osobe koje nisu bili slobodni za kretanje, uslijed čega je tužitelj zapeo o drvenu paletu i pao te zadobio teške tjelesne ozlijede, kvalificirane kao ozljede na radu i to: fractura tuberculi maioris humeri dex, contusio capitis i haematoma palp.sup.o.dex., zbog kojih ozljeda je kod tužitelja došlo do teže povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te isti potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a na ime neimovinske štete i to s osnova troškova liječenja iznos od 2.000,00 kn s pripadajućim kamatama od 5.travnja 2017. do isplate, a s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 3.000,00 kn s pripadajućim kamatama od 5.travnja 2017. do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 13.veljače 2020. tuženik ne spori aktivnu legitimaciju, priznaje pasivnu legitimaciju, ali spori osnovu odgovornosti i visinu tužbenog zahtjeva, te traži da se tužbeni zahtjev odbije uz obvezivanje tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku. Navodi kako nje sporno da je tužitelj radnik tuženika koji temeljem ugovora o radu broj 61309/15 od dana 1. lipnja 2015. godine obavlja poslove poslovođe proizvodnje, niti je sporno da je tužitelj doživio nesreću na radu dana 4. travnja 2017. godine u kojoj je zadobio tjelesne povrede, no na strani tuženika nema odgovornosti kako za nastanak nezgode, tako i za štetu koju je tužitelj pretrpio. Iz zapisnika o i. n. i. r. P.

u. S., S. z. n. z. n. r. Klasa: 116-02/14-41/27, urbr; 524-10-

04-02/11-17-2 od 5. travnja 2017. godine obavljenog na okolnost provedbe odredbi Zakona o zaštiti na radu od strane tuženika utvrđeno je da je tuženik osposobio tužitelja za rad na siguran način za obavljanje poslova poslovođe proizvodnje brizgavanja, a što proizlazi iz zapisnika broj: 96/2010 od dana 18.2.2010. godine; da je tuženik osposobio tužitelja za rad na siguran način za poslove poslovođe održavanja, što proizlazi iz zapisnika broj: 57/2013. od dana 11.02.2013. godine; te da je tuženik sukladno procjeni rizika kojom je utvrđeno koju zaštitnu opremu radnici trebaju koristiti pri obavljanju poslova omogućio tužitelju korištenje radnog mantila, radnog odjela i zaštitnih cipela, te da i. n. nisu utvrđeni nedostaci

u primjeni pravila zaštite na radu. Dakle, nema odgovornosti tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio jer postoji ekskulpacijski razlog da se tuženika oslobodi odgovornosti za nastalu štetu, a to je krivnja samog tužitelja. Tužitelj se ozlijedio na način da je nagazio na drvenu paletu i pao, što znači da tužitelj nije upotrijebio niti pažnju prosječnog čovjeka, a poglavito ne pažnju stručnjaka osposobljenog za rad, jer da je tužitelj gledao kuda staje, kuda hoda, a što je minimum minimuma pozornosti do nezgode ne bi ni došlo, te je tužitelj sam odgovoran za nastanak vlastite štete. Nadalje, navodi kako tužbeni zahtjev s osnova troškova liječenja nije ničim potkrijepljen, kao niti zahtjev s osnova tuđe njege i pomoći, neovisno o tome treba reći kako tužitelja ne pripada pravo na troškove liječenja, jer je liječenje u Javnim bolnicama besplatno, a što se tiče naknade za tuđu njegu i pomoć ukoliko je ista bila potrebna pravo na nju mogao je ostvariti putem C. z. s. s.

3. Podneskom od 13.rujna 2022. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 43.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. 4. 2017. do isplate, te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 5.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu od 15.5.2017., zapisnika M. r. i m. s., I. r.,

S. z. n. z. n. r. od 5. 4. 2017., medicinske dokumentacije za tužitelja, zdravstvenog kartona, opisa poslova tužitelja, izjave o ozljedi na radu očevidaca B. G. i D. I. od 5. 4. 2017., izjave tužitelja o ozljedi na

radu od 5. 4. 2017., odluke D. z. s. i n. o. L. S. o cijenama

usluga u D. L. S. od 8. 5. 2018., zaključka Ž. s. S.-

d. ž. o davanju suglasnosti na odluku o cijenama usluga u D.

L. od 12. 6. 2018., cjenika usluga D. z. s. i n. o. L. S.

od 25. 7. 2013., O. o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući M. z. i s. s. od 8. 2. 2009., kartona zaduženja za 2016., spisa D. i. vezanog za ozljedu tužitelja (list 88-102 spisa),

Pravilnika o organizaciji tuženika, spisa ovog suda pod br. Pr-108/20, saslušanjem svjedoka B. G., D. I., A. V., te saslušanjem tužitelja kao parbene stranke, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. I. R., spec. ortoped, dr. M. J., spec. neurokirurg, dr. N. S., spec. psihijatar, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

-da je tužitelj zaposlenik tuženika od 1.lipnja 2015. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu poslovođe proizvodnje,

- da je dana 4. travnja 2017. za vrijeme radnog vremena tužitelj doživio ozljedu na radu u kojoj je zadobio tjelesne ozljede,

- da je tuženik osposobio tužitelja za rad na siguran način za obavljanje poslova poslovođe proizvodnje brizgavanja, kao i za poslove poslovođe održavanja.

6. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale mu dana 5. travnja 2017. prilikom obavljanja radnih zadataka i to kada je prilikom izlaska iz mehaničke radionice zapeo za drvenu paletu, pao i pri tome zadobio ozljedu.

9. Članak 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, dalje u tekstu: ZR) govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

10. Prema članku 3. stavak 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

10.1. Nadalje, ZZR propisuje u članku 25. stavak 1. da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koje je sastavni dio ZZR.

10.2. U članku 25. stavak 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

10.3. Odgovornost tuženika za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti, koje odgovornosti se tuženik kao poslodavac u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.

11. Na okolnost nastanka predmetne nezgode u postupku su saslušani svjedoci B. G., D. I., A. V., kao i sam tužitelj u svojstvu parbene stranke.

12. Iz iskaza svjedoka B. G., zaposlenika tuženika, proizlazi kako je tužitelj prilikom izlaska iz radionice zapeo za paletu, kojoj tu nije mjesto. Tu paletu nije mogao odmah vidjeti jer su na radionici metalna vrata i kada se izlazi ne može se odmah vidjeti što se nalazi kraj njih.

13. Svjedok D. I., zaposlenik tuženika, iskazuje kako su B. i on zajedno s tužiteljem krenuli vidjeti kvar na nekom stroju koji je prijavio tužitelj pa su izašavši iz radionice krenuli prema pogonu, kada je tužitelj zapeo za paletu i pao.

14. Svjedok A. V. nije vidio nezgodu, već je o istoj naknadno čuo, a što se tiče palete ista se nalazila na mjestu koje nije predviđeno za nju, jer je jasno označeno da je to za pješake, odnosno da je to put.

15. Tužitelj saslušan u svojstvu parbene stranke navodi kako je kritične prigode prilikom izlaska iz M. krenuvši prema svom radnom mjestu poslovođe proizvodnje zapeo za paletu, dimenzije 1200x1000 koja se nalazila od vrata M. put zapada i pao je na pod.

16. Iz prijave o ozljedi na radu od 7. 12. 2017. proizlazi da je tužitelj, u pogonu 601, prilikom izlaska iz radionice nagazio na drvenu paletu i pao.

17. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 5. travnja 2017. utvrđeno je da je nisu utvrđeni nedostatci u primjeni pravila zaštite na radu.

18. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, a pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

18.1. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Da bi postojala odgovornost potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i uzročna veza između štetnog događaja i štetne posljedice. U skladu s tim ovaj sud smatra da je tužitelj prilaganjem prednjih dokaza (prijava o ozljedi na radu, iskazom svjedoka i vlastitim iskazom) u cijelosti dokazao da je predmetna ozljeda nastala na radu i to upravo na mjestu i na način opisan u tužbi. Tužitelju se nezgoda dogodila za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka i na radnom mjestu na način kako je to sam tužitelj iskazao, a kojem iskazu sud nije imao razloga ne povjerovati, jer isto proizlazi i iz iskaza svjedoka B. G. i D. I., koji su vidjeli

kako je tužitelj zapeo za paletu i pao, i njihovi iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju, te su o odlučnim činjenicama dali neposredno uvjerljiv iskaz pa ih sud prihvaća, stoga postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju u svezi obavljanja redovnih poslova.

19.1. Naime, kada se iskazi svjedoka usporede s iskazom tužitelja i relevantnom dokumentacijom o nastanku nezgode, za ovaj sud nedvojbeno je utvrđeno da je kritične prigode došlo do ozljeđivanja tužitelja kada je uslijed obavljanja redovnih poslova prilikom izlaska iz radionice zapeo za paletu, kojoj tu nije bilo mjesto, pao i pritom zadobio ozljede. Nastavno na to, tuženik, koji je trebao osigurati sigurne uvjete rada nije učinio sve da osigura sigurne uvjete rada, jer se drvena paleta nije smjela nalaziti ispred vrata mehaničarske radionice, a koja se nije mogla ni vidjeti prilikom izlaska iz radionice, tako da je ista u ovom slučaju za tužitelja predstavljala izvanredni faktor, nešto što nije očekivao pa je zapeo o nju i pao.

20. Tuženikove tvrdnje da na njegovoj strani nema propusta koji bi se mogli uzročno- posljedično povezati s nastankom nezgode i štete koju je pretrpio tužitelj, već je do nezgode došlo krivnjom samog tužitelja, po ocjeni ovog suda ne isključuje tuženikovu odgovornost kao poslodavca. Nesumnjivo je utvrđeno tijekom provedenog postupka, a posebice na temelju iskaza svjedoka G., I., kao i samog tužitelja da tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi se posao mogao obaviti na siguran način, odnosno kako se drvena paleta nije mogla nalaziti ispred radionice na mjestu gdje je predviđeno samo za kretanje (tužitelj je iskazao kako se paleta nalazila na prostoru koji je ucrtan kao pješački), a ne i za odlaganje materijala, pa tako i paleta.

20.1. Također, tvrdnje tuženika kako je tužitelj taj koji je dužan brinuti se o paleti i ako se ista nalazila na prolazu gdje ne bi trebala biti, za to je odgovoran tužitelj jer je tužitelj taj koji je trebao ili morao osobno ukloniti ili naložiti da se ukloni s prolaza, ovaj sud smatra neutemeljenim, jer prilikom dolaska tužitelja u radionicu palete nije ni bilo ispred radionice pa tužitelj nije imao što ni uklanjati, jer mu ništa nije smetalo prolazu, već je tužitelj, kada je izašao iz radionice, zapeo za paletu i pao. U danim okolnostima tužitelj nije mogao predvidjeti da će se drvena paleta ostaviti na mjestu gdje nije predviđeno za nju pa da može poduzeti mjere njezinog otklanjanja.

21. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je poslove svog radnog mjesta kritične prigode obavljao na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, a da je do nezgode na navedenom radnom mjestu došlo kada je tužitelj prilikom izlaska iz radionice zapeo za paletu i pao. Radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužitelja, već naprotiv tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način, dok s druge strane poslodavac-tuženik nije organizirao radni proces na način da drvenu paletu nije mogao nitko ostaviti ispred vrata radionice, na mjestu gdje je predviđeno za prolaz (taj prostor je ucrtan kao pješački kako iskazuje tužitelj i svjedoci), a ne i za odlaganje stvari.

21.1. Tužitelj je osposobljen za rad na siguran način te imao je pripadajuće zdravstveno uvjerenje što proizlazi iz izvedenih dokaza, međutim, sama činjenica da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Naime, tuženik je morao organizirati i osigurati rad na način da se ispred radionice ne nalaze palete ili drugi predmeti koji ometaju siguran prolaz. Iz prethodno navedenog proizlazi da za nastalu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete. Do štetnog događaja došlo je isključivo uslijed propusta tuženika u organizaciji rada, a činjenica da je tužitelj prilikom izlaska iz radionice zapeo za paletu i pao samim time ne znači da je isti odgovoran za pad, a time i štetu, a iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja i nastanku štete.

22. Tuženik, na kojemu je teret dokaza postojanja razloga za isključenje njegove objektivne odgovornosti, u smislu gore citiranih odredaba, u ovom postupku nije uspio dokazati postojanje takvih razloga. S obzirom na to da tuženik nije dokazao osnove za oslobođenje od odgovornosti, dužan je naknaditi svu štetu tužitelju.

23. Ostalo je za raspraviti visinu štete koju tužitelj trpi u svezi s predmetnom radnom nezgodom.

24. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

25. Zakon o obveznim odnosima u članku 1100. stavak 1. propisao je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

26. Sudski vještak dr. I. R., spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj prilikom pada na poslu zadobio udarac u desno rame i glavu (dijagnoza prijelom velikog tuberkuluma desne nadlakatne kosti te udarac u glavu), postavila se imobilizacija i nastavilo liječenje konzervativno. Kao posljedice ove povrede s ortopedske strane su ograničena pokretljivost ramenog zgloba, početne degenerativne promijene i hipotrofija muskulature ramenog zgloba i za te posljedice cijeni postotak umanjenja životne aktivnosti za 8%. Jake bolove cijeni jedan dan, tri tjedna bolove srednjeg intenziteta i još 3 mjeseca slabog intenziteta. Tuđu njegu i pomoć za obavljanje osobne higijene, oblačenja, odlaska na kontrolne preglede za vrijeme trajanja imobilizacije cijeni 6 tjedana 3 sata dnevno, a zatim još 4 tjedna 1 sat dnevno.

27. Stalni sudski vještak dr. M. J., u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužitelj doživio povredu njegovog tjelesnog prava na tjelesno i duševno zdravlje. ispoljila se povreda prava osobnosti pri trpljenju bolova, a bile su mu privremeno reducirane životne aktivnosti u znatnom postotku prvenstveno radi prijeloma desne nadlaktične kosti. S neurokirurškog gledišta procjenjuje oštećenje fizičkog zdravlja za 6%, međutim, tužitelj koji je rođen 1960. zasigurno od ranije otprilike za 1/3 ima na račun degenerativnih primjena vratne kralježnice i oštećenje vratnih živčanih korjenova s desne strane, pa bi preostalo baš na račun ozljede područja desnog ramena pri padu, pri čemu nije isključeno i oštećenje dijela živčanog spleta za ruku, procjenjuje za 4%. Kako se radi o oštećenju na ekstremitetu desnom gdje je ortoped već cijenio umanjenje životnih aktivnosti za 8% to se procijenjenih 8 % treba prepoloviti te bi baš na račun ozljede bilo s neurokirurške strane 2% i tih 2% treba pribrojiti procijenjenom umanjenju od strane ortopeda jer se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja dva različita organska sustava, ovaj put na istom ekstremitetu desnoj ruci. U pogledu pretrpljenih bolova po intenzitetu i trajanju treba prihvatiti procjenu kako se izjasnio vještak ortoped, a isto tako i u pogledu potrebe pomoći i njege od strane

28. Sudski vještak dr. N. S., spec. psihijatar, u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se srednji strah jakog intenziteta slijedećih 48 sati, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedećih 4-5 tjedana, te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih godinu dana. Mišljenja je da će zbog opisanog umanjenja životne aktivnosti tužitelj povremeno trpjeti određene duševne boli koje će se očitovati kao epizode sniženog raspoloženja, neugodnih emocija, povremene razdražljivosti i nezadovoljstva ali da to neće dodatno bitnije kompromitirati njegovu životnu aktivnost.

29. Na provedena vještačenja punomoćnici parbenih stranaka nisu imali primjedbi. S obzirom na to da se radi o stalnim sudskim vještacima koji svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti, to ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.

30. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaze i mišljenja vještaka liječnika, te jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, opseg smanjenja životne aktivnosti (sveukupno 10 % /8 % vještak ortoped + 2 % vještak neurokirurg, koji postotci se pribrajaju, jer se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja dva različita organska sustava, kako navodi vještak J./), jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob i zanimanje tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja (RTG snimanje, imobilizacija, fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.), tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u zatraženom iznosu od 43.000,00 kn/5.707,08 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 23. siječnja 2020., kao dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), pa do isplate, a kao u točki I izreke presude.

31. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 5.400,00 kuna i troškove liječenja u iznosu od 2.000,00 kuna.

32. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

33. Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. I. R. tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 6 tjedana 3 sata dnevno, a naknadno još 4 tjedna 1 sat dnevno.

33.1. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete, tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istom ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njegove obitelji, jer tužitelj nije sudu dostavio dokaz da bi ove troškove platio trećoj osobi), pa stoga tužitelju pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužitelja dovede u takvo da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju mu pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njegovog domaćinstva. Prema tome, visina te naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u G. S. bila sposobna pružati takvu uslugu, a prema podacima D. z. s. i n. o. „L.“ (bez poreza, prireza i ostalih davanja prema državi) bila u

visini od 35,00 kuna, to je onda sud iste prihvatio, pa i bez obzira na činjenicu da tužitelju kroz utuženo razdoblje ta ustanova nije pružala usluge tuđe pomoći, ali bi ih zasigurno pružala da ih je tužitelj od nje zatražio.

33.2. Tužitelju, s obzirom na prednje, dosuđeno je na ime naknade tuđe njege i pomoći zatraženi iznos od 5.400,00 kuna/716,70 EUR (naime, tužitelju je tuđa njega i pomoć trebala ukupno 165 sati x 35,00 kn cijena jednog sata tuđe njege i pomoći pa tužitelja pripada veći iznos od zatraženog /5.775,00 kn/, no kako sud ne može ići preko zahtjeva tužitelja, sukladno čl. 2. ZPP-a, dosuđen mu je traženi iznos). Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 23.siječnja 2020., kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate (iako je za troškove tuđe njege i pomoći, jer se radi o novčanoj materijalnoj šteti koja se dosuđuje prema cijenama u vrijeme kada je trošak učinjen, tj. usluga pružena pa i u slučaju kada nije došlo do angažmana treće osobe, već su tuđu njegu i pomoć tužitelju kao oštećenom pružali članovi njegovog domaćinstva, imao pravo na kamate od dana kada je taj trošak učinjen, ali od tada nije zatražen), a kao u točki II izreke presude.

34. Glede troškova liječenja ovaj sud smatra i taj zahtjev tužitelja osnovanim. Naime, tužitelj je zbog ozljede imao troškove vezane za liječenje, radi odlaska na kontrole, fizikalno liječenje i dr. pa ovaj sud, a po slobodnoj ocjeni u smislu odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) smatra primjerenim konkretnom slučaju zatraženi iznos od 2.000,00 kn/265,45 EUR za troškove liječenja, te mu je isti dosudio. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 19.prosinca 2022., kao dana presuđenja, pa do isplate, dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od 5.travnja 2017. do 18. prosinca 2022., tužitelj odbijen, a kao u točki III izreke presude.

35. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

35.1. Naime, tužitelju, koji u neznatnom dijelu nije uspio, za koji dio po ocjeni ovog suda nije ni nastao poseban trošak, dosuđen je trošak u cijelosti, a sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa), te priloženom popisu troška i to: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 1.veljače; 31.ožujka; 27.svibnja; 6.listopada i 15.prosinca 2021., 7. ožujka: 4.svibnja i 14.rujna 2022. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude od 19. prosinca 2022. 50 bodova, za sastav podnesaka od 31.kolovoza 2020., 23.siječnja i 19.svibnja 2021., te 29.travnja 2022. po 100 bodova (četiri obrazložena podneska), a od 28. rujna 2021., 26.veljače i 13.rujna 2022. po 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 14.250,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.562,50 kn, te za troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 2.400,00 kn, daje ukupan iznos od 20.212,50 kn/2.682,66 EUR. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 19. prosinca 2022., kao dana presuđenja, do isplate

U Splitu 19. prosinca 2022.

S U T K I N J A

KATICA BOJČIĆ VIDOVIĆ, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika