Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-2399/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja I. Đ. iz Z., zastupana po punomoćniku T.

H., suprugu, iz D., protiv tuženika pod 1) I.

B. R. iz S., , OIB: … i pod 2) L. B. –

S., iz S., O IB: …, radi utvrđenja, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključena dana 27.listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 16.prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren pod brojem OV-1296/19 javnog bilježnika A. R. iz S., , od 22.03. 2019.

između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja, i isti ne proizvodi bilo kakve pravne učinke. " kao neosnovan.

II. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren pod br. OV-1296/2019 javnog bilježnika A. R. iz S., a između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je udovica i 80 % invalid sa svojim sadašnjim suprugom, ovdje punomoćnikom T. H., sa kojim živi od 2013., zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2015. godine, te da se isti i dan danas brine o njoj. Nadalje, da je 2019. za vrijeme odsutnosti T. H.

kada je otputovao u A., kratko vrijeme boravila u S., kod rodbine svog pok. supruga, ovdje tuženih. Nadalje, da su iskoristile njezinu invalidnost i slabo zdravstveno stanje te prevarom i protivno volji tužiteljice pokušale preoteti svu njezinu imovinu ( rodna kuća u D., stan u Z., te svi računi otvoreni kod banaka) te su podigle sa tekućeg računa tužiteljice iznos od 15.000,00 kuna. Sve to unatoč saznanju tuženih za ranije sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa T. H. te saznanju da postoji zabilježba istog na nekretninama tužiteljice upisanim u zemljišnoj knjizi. Nadalje, da je na traženje njezine odvjetnice B. S. – R., javna bilježnica A. R. iz S., istoj dostavila punomoć kojom je tužiteljica opunomoćila tuženu pod 1) da može za račun i u ime tužiteljice poduzimati pravne radnje, da je može zastupati pred drugim tijelima, sklapati sve vrste pravnih poslova, te da se punomoć posebno odnosi na raspolaganje računima otvorenim na ime tužiteljice. Nadalje, da je toga dana utvrdila i to da je sa tuženima pod 1) i pod 2) sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22.ožujka 2019. ovjeren pod brojem OV-1296/2019, kojim ugovorom svu svoju imovinu nakon svoje smrti ostavlja tuženicama. Nadalje, da je ista nakon boravka u S. zbog pretrpljenog straha i stresa završila u bolnicu, te da je podnijela kaznenu prijavu protiv tuženica zbog kaznenog djela prijevare, krivotvorenja isprave i prisile. Nadalje, u tužbi navodi da s tuženima nije kontaktirala nakon odlaska iz S. 2019., te da se o istoj brine sukladno Ugovoru o doživotnim uzdržavanju iz 2015 njezin suprug s kojim sada živi u D.. Budući je osporeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen protivno njezinoj volji, pod prisilom te predstavlja krivotvorinu, te budući sa tuženima ne komunicira od 2019. niti iste izvršavaju obveze iz Ugovora to predlaže sudu isti utvrditi ništetnim, podredno raskinuti.

2. Tužena pod 1) i pod 2) u svom odgovoru na tužbu osporavaju istu u cijelosti navodeći da je tužiteljica kao izvanbračna supruga i jedina nasljednica iza smrti O. B. naslijedila svu imovinu koja je trebala pripasti inače i sada pok. ocu

O. B. i to I. B. kao nasljedniku prvog nasljednog reda te djeci pok. N.

B. ( brata ) ostavitelja. Međutim, da je tužiteljica obećala kako će oporučno ostaviti svu imovinu koju je naslijedila iza smrti O. B. njegovim pranećacima i to sinu tužene pod 1) i sinu tužene pod 2) jer da je to bila prava volja O. B..

Nadalje, da je između tužiteljice i tužene pod 2) sklopljen kupoprodajni ugovor u svezi 1/3 dijela nekretnine oznake č.zgr 707/3 upisane u ZU 962 K.O S. koja je pripala tužiteljici temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. O. B. dok spornim

Ugovorom nisu obuhvaćene nekretnine kojima je raspolagala tužiteljica Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa T. H. kao što je

nekretnina oznake k.č.zgr. 612/1 upisana u ZU 1910 K.O D..

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21.siječnja 2015., Ugovora o dopunama Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17.listopada 2016., Ugovora o doživotno uzdržavanju od 7.ožujka 2017., kupoprodajnog ugovora od 9.rujna 1987., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika P. Đ. iz Z. poslovni broj O-9490/11 od 16.veljače 2012., Rješenja o naknadno pronađenoj imovini poslovni broj O-9490/11 od 28.prosinca 2015., Ugovora o dopunama Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11.siječnja 2019., Izjave od 5.travnja 2019., opoziv punomoći od 19.travnja 2019., Ugovora o doživotnom uzdržavanju " U S., dne 22.ožujka 2019.", dopisa od 23.travnja 2019. ( list 55), rješenja R1 Ob-225/15 od 30.srpnja 2015., oporuke " U Zagrebu, 18.02.2015.", Ugovora o kupoprodaji " U S., 11.travnja 2014.", kaznene prijave, medicinske dokumentacije, te saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

4. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljice i tuženih pod 1) i pod 2) obzirom se u istome ne navode točne oznake nekretnina niti su istome priložene valjane isprave o nekretninama koje su predmet pobijanog ugovora, a sve kako bi se prikrio ranije sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tužiteljice i T. H., slijedom čega je isti krivotvorina, te da je isti sklopljen na prevaru i pod prisilom.

5. Čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22.ožujka 2019. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženih pod 1) i pod 2) kao davatelja uzdržavanja sa jedne te tužiteljice kao primatelja uzdržavanja s druge strane, a iz sadržaja predmetnog Ugovora proizlazi da davateljicama uzdržavanja nakon smrti tužiteljice trebaju pripasti stan u Z., anagrafske oznake, sagrađen na kat.čest 4064/1

K.O Š., stečen dijelom kupoprodajnim ugovorom ( za ½ ), a dijelom rješenjem o nasljeđivanju O-9490/11 iza smrti pok. O. B.. Nadalje, da da će tuženima pripasti kuće i garaže položene I. G. označene kao kat.čest.3225/2 K.O

D. koje su upisane u posjedovnom listu na ime T. Đ., oca tužiteljice.

Nadalje, izvanknjižno suvlasništvo nekretnine označene kao k.č.br. zem 6552/10 upisane u ZU 7778 k.o S. ( u naravi stan na II katu) i to 1/3 od 1/8 dijela te pravo korištenja zemljišta na k.č.br. 1581/5 k.o P. i to 1/3 od 1/8 dijela sve stečeno rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. O. B..

6. Čitanjem rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza pok. O. B. poslovni broj O-9490/11 od 28.prosinca 2015. utvrđeno je da ostavinu č ine nekretnine – izvanknjižno suvlasništvo k.č.br. 6552/10 te k.č ZGR 4115 sve upisane u ZU 7778 k.o S.. Nadalje, pravo korištenja zemljišta na k.č.br. 1581/5 k.o P., a koje su mu pripale temeljem rješenja o nasljeđivanju O-114/89 iza smrti majke N. B., te da sve pripadaju tužiteljici kao njegovoj zakonskoj nasljednici.

7. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju O-9490/11 od 16.veljače 2012. utvrđeno je da ostavinu iza O. B. predstavljaju nekretnine ½ dijela izvanknjižno vlasništvo stana u Z., zatim, k.č.br. 566 ZGR kuća pod red brojem 116

upisana u ZU 187 k.o S. i to u 16/192 dijela te nekretnine upisane u zk.ul 962 k.o S. i to 1/3 čest.ZGR 707/3 i druge te da sve pripadaju tužiteljici kao njegovoj zakonskoj nasljednici.

7.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se ne sjeća kada je i kako potpisala predmetni ugovor jer je bila pod utjecajem jakih lijekova koje joj je prepisala tužena pod 1), a iz mišljenja Hrvatske liječničke komore proizlazi da tužena pod 1) nije propisala tužiteljici " velike i opasne" količine lijekova niti je postupila neprofesionalno i neetički niti u suprotnosti s načelima medicinske etike i deontologije te nije povrijedila dostojanstvo tužiteljice.

7.2 Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu u Z., stanu položenom u zgradi sagrađenom na zkčbr. 1357/1 i dr. po novoj izmjeri 4064/1 k.o Š. utvrđeno je da je pravo vlasništva upisano na T. H. pod

8. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljice i tuženih pod 1) i pod 2) u S. 22.ožujka 2019.

9. Tužbeni zahtjev je utemeljen na tvrdnji da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju krivotvorina sklopljen pod prijetnjom i prisilom te stoga ništetan i ne proizvodi pravne učinke, a navedeno se temelji na činjenici da su prilikom sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju i primatelj uzdržavanja kao i davatelj istoga znali da je stanom

u Z. i nekretninom u D. ranije primatelj uzdržavanja raspolagao u

korist ovdje punomoćnika T. H. ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

10. Obzirom na vrijeme kada je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen valja reći da se primjenjuju odredbe čl. 322 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje ZOO) glede utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju.

11. Nadalje, primjenjuju se odredbe čl. 579. – 585. ZOO. Prema zakonskoj definiciji, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

12. Nadalje, sukladno odredbi čl. 322 ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, stavkom 2) propisano je da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice, a prema čl. 323 ZOO posljedice ništetnosti su takve da je svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, te da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

13. Razlozi ništetnosti su: potpuna poslovna nesposobnost, neke mane volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, nedopuštenost pobude za sklapanje ugovora i povrede pravila o formi ugovora.

14. Tužiteljica tvrdi da je Ugovor sklopljen jer je prevarena od strane tuženi. Sukladno čl.284 ZOO ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. Sukladno odredbi čl. 330 ZOO ugovor je pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom sklapanju bilo mana volje te kada je to određeno Zakonom ili drugim propisom.

14.1. U konkretnom slučaju, tužiteljica navodi da je prevarena od strane tuženih jer njihova namjera nije bila istu uzdržavati nego se domoći imovinske koristi.

14.2. Budući tužiteljica ističe prijevaru kao razlog nevaljanosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju valje reći da je prijevara razlog pobojnosti, a ne ništetnosti pravnog posla, a koji tužbeni zahtjev tužiteljica nije postavila u predmetnoj tužbi, pa se navodi da kako zahtjev za utvrđenje pobojnosti nije postavljen u tužbi niti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti sadrži u sebi zahtjev za poništenje ugovora slijedom čega je samo iz tog razloga valjalo odbiti tužbeni zahtjev. (Tako i Vs, Rev-1040/07, Rev-224/07).

15. Nadalje, neizvršavanje ugovornih obveza predstavlja jedan od zakonskih razloga za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sukladno čl.583.st.3 ZOO, a nije razlog ništetnosti istoga.

16. Odredbom čl. 279 ZOO propisano je da ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. Ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani- ništetan je, a ovdje nije utvrđeno da je upotrijebljena sila prema tužiteljici, pa ovaj razlog ništetnosti, ničim nije dokazan, osim tvrdnjama tužiteljice isti ničim nije potkrijepljen, slijedom čega nije osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti pobijanog ugovora.

17. Nadalje, tužiteljica navodi da je predmetni ugovor krivotvorina jer je u istome lažno navedena stara oznaka čestice, da se prikrije zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju sa T. H. na nekretninama tužiteljice položenim " I.

G." u D., inače upisanim u zemljišnoknjižnom ulošku broj 630. U tom slučaju, valja reći da krivotvorenje isprava nije jedan od razloga ništetnosti pravnog posla, već može dovesti do raskida ugovora i naknade štete.

18. Dakle, navedena okolnost sama po sebi ne bi imala za posljedicu ništetnost predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti. Po mišljenju ovog suda, tužiteljica nije dokazala da su ostvareni zakonski razlozi ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kako je sud vezan granicama tužbenog zahtjeva koji je stavljen u postupku, to je u ovom postupku na temelju svih izvedenih dokaza utvrđeno da nisu ostvareni razlozi ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

19. Nadalje, podneskom od 3.rujna 2020. tužene su priznale tužbeni zahtjev koji se odnosi na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, što su naknadno opozvale.

20. Sukladno čl. 583 stavak 3) ZOO svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava obveze. Iako spisu prileži Izjava tužiteljice kojom raskida predmetni ugovor navodi se da odredbama čl. 579-585 ZOO nije propisana mogućnost raskida Ugovor o doživotnom smrtnom uzdržavanju niti izjavom nezadovoljne strane niti po samom zakonu. Ugovor je moguće raskinuti jedino sporazumom koji mora biti sklopljen u obliku propisanom odredbom čl. 580. ZOO ili podnošenjem konstitutivne tužbe, a u konkretnom slučaju tužiteljica traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju jer se tužene o njoj ne brinu, a što tužene niti ne spore, dakle, ono što cijelo vrijeme ističe tužiteljica jest da se o njoj brine u svemu njezin suprug T. H., dok sa tuženima ne komunicira, prema tome

ostvaren je razlog za raskid ugovora naveden u čl. 583.stavak 3 ZOO slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

21. Sukladno čl. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ( " Narodne novine" broj 8/88, 3/94 i 150/05) naknada troškova obuhvaća: 1. troškove svjedoka, vještaka i stručnih osoba; 2. nagrade vještacima i stručnim osobama; 3. troškove i nagrade braniteljima i punomoćnicima; 4. troškove liječenja i prijevoza okrivljenika kao i izdatke za njegovo dovođenje; 5. troškove privatnog tužitelja, okrivljenika i oštećenika u krivičnom postupku; 6. troškove stranaka u parničnom postupku; 7. troškove službenih osoba; 8. troškove uviđaja i rekonstrukcije; 9. troškove obdukcije, ekshumacije i prijevoza leša; 10. troškove organa unutrašnjih poslova u vezi s krivičnim postupkom.

21.1. Iz navedenog ne bi proizlazilo pravo na naknadu zatraženih putnih troškova punomoćnika tužiteljice T. H. na ime dolazaka istog na ročišta iz

D..

22. Osim toga, imajući na umu djelomičan uspjeh stranaka u parnici tijek postupka i provedene radnje, ovaj sud smatra opravdanim odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka, u smislu odredbe čl. 154 ZPP-a.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 16. prosinca 2022.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna

– pun tužitelja

– tuženima pod 1) i pod 2)

– spis