Poslovni broj:101.Pn-129/2022-5
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijek
Osijek, Europske avenije 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sucu Dorici Krnic – Miloš, na temelju prijedloga sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnici M. Ž., protiv tuženika R. H., OIB: ..., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku,
Građansko – upravnom odjelu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. studenoga 2022. u prisutnosti zakonske zastupnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, 16. prosinca 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"Nalaže se tuženiku R. H., OIB:..., platiti tužitelju
Zavodu, Z., OIB:..., iznos od
80.148,64 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana".
II. Nalaže se tužitelju Zavodu, Z.,
OIB:..., isplatiti tuženiku R. H., OIB: ...,
prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstotina kuna) / 331,81 eura (tristotridesetijedan euro i osamdesetijedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 16. prosinca 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine priznate po osnovu povrede na radu osiguraniku D. M. za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 30. travnja 2022. u iznosu od 80.148,64 kn. U historijatu tužbe tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja D. M. u prometnoj nesreći dana 17. travnja 1992. zadobio teške tjelesne povrede. Po tom je osnovu tužitelj osiguraniku D. M. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, temeljem ozljede na radu, rješenjem Zavoda P. s. u O. broj 4412 od 23. ožujka 2007., počevši
od 10. kolovoza 2006.. Tužitelj navodi da je prometnu nesreću prouzročio I. Č. dana 17. travnja 1992. upravljajući kombi vozilom marke TAM 75-A, reg. oznake i broja OS... u vlasništvu HV-a 160. brigade i bataljuna II. čete, brzinom neprilagođenom stanju i kvaliteti kolnika, te gustoći prometa. S obzirom na nadolazeće vozilo iz suprotnog pravca i pješaka na kolniku, nastavio je vožnju ne smanjujući brzinu kretanja vozila, te je kasno uočio pješaka na svojoj polovici kolnika, te da bi izbjegao nalet na istoga, bez poduzimanja kočenja, poduzeo je radnju skretanja u lijevo, pa je vozilom prešao na lijevu polovicu kolnika, kojom se u tom trenutku kretao osobni automobil marke RENAULT 4, reg. oznake i broja OS... kojim je upravljao D. M., te je isti uslijed udarca zadobio teške tjelesne povrede. I. Č. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa na cestama presudom Vojnog suda u Osijeku poslovni broj K-1487/92. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potraživao naknadu štete, a zadnji zahtjev za naknadu štete bio je 17. siječnja 2020. po kojem zahtjevu je tuženik izvršio tužitelju isplatu naknade štete s osnova isplaćene invalidske mirovine D. M. za razdoblje od 01. studenoga 2017. do 31. prosinca 2019.. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je podnio zahtjev za naknadu štete tuženiku sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u nastavku: ZPP) koji zahtjev je tuženik odbio kao neosnovan dopisom broj N-DO-55/2022-4 od 30. lipnja 2022. navodeći da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-675/2019 od 23. srpnja 2020. preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-271/2018 od 10. prosinca 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan budući je sud zauzeo stajalište da tužitelj nije dokazao da je I. Č. kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske prouzročio prometnu nesreću obavljajući vojnu dužnost te da isti stoga nema pravo na naknadu štete sukladno odredbi čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj smatra da je drugostupanjski sud propustio i zanemario utvrditi činjenicu da tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu i kao vlasnik vozila kojim je pripadnih Oružanih snaga RH I. Č., a što je nesporno utvrđeno u kaznenom postupku kod Vojnog suda u Osijeku u predmetu poslovni broj K-1487/92. Također, tužitelj navodi da je u nagodbi broj N-DO-13/2020-4 od 19. veljače 2020. u čl. 4. tuženik naveo da je prometnu nesreću prouzročio I. Č. iz L., P. 38f, OIB:..., pripadnih Oružanih snaga RH, na način da je dana 17. travnja 1992. upravljao vojnim mobiliziranim vozilom reg. oznake i broja OS-..., u vlasništvu HV, 160. brigade Osijek, čime tuženik priznaje činjenicu da je isti vlasnik vozila kojim je počinjena šteta, kao i činjenicu da je I. Č. u trenutku nesreće bio pripadnik Oružanih snaga RH. Stoga ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine temeljem povrede na radu osiguraniku D. M. za razdoblje od 01. siječnja 2020. do
30. travnja 2022. u iznosu od 80.148,64 kuna.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim. Naime, sukladno odredbi čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21), Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. Nadalje, odredbom čl. 164. st. 2. propisano je da ako je šteta nastala uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopljena nagodba broj N-DO-13/2020 od 19. veljače 2020. temeljem koje je tuženik isplatio tužitelju naknadu štete po istom pravnom osnovu, ali za razdoblje od 01.studenoga 2017. do 31. prosinca 2019.. Tuženik napominje da je navedena nagodba sklopljena prije donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-675/2019-2 od 23. srpnja 2020. u predmetu koji se vodio u istoj pravnoj stvari za naknadu štete, ali za prethodno razdoblje od utuženog i kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-271/2018-9 od 10. prosinca 2018., na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja
Zavoda, protiv R. H. za
isplatu naknade štete po istom pravnom osnovu. Naime, iz presude drugostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj izričito isključio da bi predmetna prometna nesreća bila počinjena u obavljanju vojne dužnosti I. Č., čime je isključena odgovornost Republike Hrvatske kao poslodavca u smislu odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. U odnosu na navod tužitelja da je drugostupanjski sud propustio i zanemario utvrditi činjenicu da tuženik odgovara tužitelju za štetu i kao vlasnik vozila, tuženik napominje da tužitelj u smislu odredbe čl. 164. st. 1. – 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, ničim nije dokazao da je predmetna šteta nastala od neosiguranog motornog vozila, a tuženik nesporno ne predstavlja društvo za osiguranje, odnosno Hrvatski ured za osiguranje, a kako je to utvrdio i Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u priloženoj presudi. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovanim i istom naložiti da mu naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.
3. Kako bi utvrdio pravno relevantne činjenice i odlučio o tužbenom zahtjevu, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje Zavoda P.S. u O. od 23. ožujka 2007. o priznanju prava na invalidsku mirovinu D. M., nalaz i mišljenje vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika od 10. kolovoza 2006. i 28. kolovoza 2006., prijavu o ozljedi na radu od 21. travnja 1992., presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-520/17-35 od 16. ožujka 2018., presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3480/2018-3 od 10. srpnja 2019., zahtjev za naknadu štete Klasa:140-01/19- 29/1313, Urbr:341-99/12-07/01-22-11 od 13. lipnja 2022., dopis ODO-a u Osijeku broj N-DO-55/2022-4 od 30. lipnja 2022., nagodbu broj N-DO-13-2020/4 od 19. veljače 2020., izračun isplate za razdoblje od 01. siječnja 2020. do 30. travnja 2022. od 25. svibnja 2022., rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-1061/03-2 od 23. rujna 2004., presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-675/2019-2 od 23. srpnja 2020. i presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-271/18-9 od 10. prosinca 2018..
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest potraživanje naknade štete s osnova isplate razmjernog dijela invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu osiguranika D. M., za razdoblje od 01.
siječnja 2020. do 30. travnja 2022. u iznosu od 80.148,64 kuna.
6. Nije sporno da je osiguranik tužitelja, D. M., ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. travnja 1992., a koju je prouzrokovao I. Č., vozilom u vlasništvu HV-a, 160. brigade. Također, nije sporno da kod osiguranika tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad od 10. kolovoza 2006. te da je od navedenog datuma rješenjem tužitelja istome priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.252,45 kuna mjesečno.
7. Spornim se u ovoj pravnoj stvari ukazuje je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos po istoj pravnoj osnovi kao što je to učinio nagodbom broj N- DO-13/2020 od 19. veljače 2020., ali u ovom postupku za različito vremensko razdoblje.
8. Temeljem odredbi čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju 13, Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila
smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
9. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da osim od osobe koja prouzročila smanjenje radne sposobnosti, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, naknadu štete iz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju 13, tužitelj ima pravo potraživati i od poslodavca u slučaju kada je tu štetu njegov radnik prouzročio na radu ili u vezi s radom.
10. Iz spisa Vojnog suda u Osijeku broj K-1487/92 proizlazi da je presudom od 10. veljače 1993. I. Č. proglašen krivim što je dana 17. travnja 1992. oko 21,35 sati u Čepinu, upravljajući u pravcu Osijeka kombi vozilom marke TAM 75-A-5, reg. oznake i broja OS..., korisnika Hrvatske vojske, protivno odredbi čl. 45. st. 1. preuzetog Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama neprilagođenom brzinom, stanju i kvaliteti kolnika te gustoći prometa, s obzirom na dolazeće vozilo iz suprotnog pravca i pješaka na kolniku, nastavio vožnju ne smanjujućom brzinom olako držeći da neće doći do štetnih posljedica, a kada je u dometu svjetala na svojoj polovici kolnika vidio pješaka, da bi izbjegao nalet umjesto poduzimanja kočenja, poduzeo skretanje u lijevo, pa je s vozilom prešao na lijevu polovicu kolnika kojom se u tom trenutku u susret kretao osobni automobil marke RENAULT 4, reg. oznake i broja OS..., kojim je upravljao D. M., te je došlo do sudara ova dva vozila pri čemu je oštećeni D. M. zadobio više komadni prijelom lijeve bedrene kosti, prijelom zdjelice, koje ozljede su bile teške naravi, dakle, iz nehata, kao sudionik u prometu na putu nije se pridržavao prometnih propisa i tako ugrozio javni promet, te je doveo u opasnost život ljudi, pa je uslijed toga nastupila teška tjelesna povreda jedne osobe, čime je počinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa opisano u čl. 168. st. 3. u svezi s čl. 163. st. 1. i 3. KZRH, te mu izrečena uvjetna osuda time da se utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo.
11. Nadalje, iako je I. Č. u vrijeme nesreće dana 17. travnja 1992. upravljao vozilom u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne prilikom obavljanja vojne dužnosti, to je stoga isključena odgovornost RH kao poslodavca u smislu odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, o čemu je svoj stav iznio Visoki trgovački sud RH u presudi poslovni broj Pž-675/2019-2 od 23. srpnja 2020..
12. U odnosu na navod tužitelja da je drugostupanjski sud propustio i zanemario utvrditi činjenicu da tuženik odgovara tužitelju za štetu i kao vlasnik vozila, tužitelj u smislu odredbe čl. 164. stavak 1. – 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, ničim nije dokazao da je predmetna šteta nastala od neosiguranog motornog vozila, a tuženik nesporno ne predstavlja društvo za osiguranje, odnosno Hrvatski ured za osiguranje, a kako je to utvrdio i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Pž-675/2019-2 od 23. srpnja 2020., u predmetu koji se vodio u istoj pravnoj osnovi za naknadu štete, ali za prethodno razdoblje od utuženog.
13. Slijedom svega obrazloženoga, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ocijenio neosnovanim. Naime, iako je tužitelj u dokaz osnovanosti svog potraživanja prema tuženici, sukladno odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju bio dužan dokazati da je I. Č. predmetnu prometnu nesreću prouzročio na radu ili u vezi s radom, tužitelj je izričito isključio da bi predmetna prometna nesreća bila počinjena u obavljanju vojne dužnosti I. Č., čime je pak ekskulpirana odgovornost tuženice kao poslodavca u smislu navedene odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju.
14. Slijedom svega navedenoga, sud je sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki I/ izreke presude.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 162. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna i pristup na ročištu 15. studenoga 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna, odnosno ukupno 2.500,00 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, o čemu je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.
U Osijeku 16. prosinca 2022.
Sudac
Dorica Krnic – Miloš
u. z. Saša Rešetar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.
Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Z. z. tuženika
Broj zapisa: eb316-8f64a
Kontrolni broj: 02b09-eee13-a53ea
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Saša Rešetar, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
