REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1006/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz M., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u I. G., protiv tuženice A. Č. iz M., OIB: … , koju zastupaju punomoćnici Ć. S. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1032/16-6 od 13. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P-1438/15-78 od 2. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1032/16-6 od 13. prosinca 2018. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru presudom poslovni broj P- 1438/15-78 od 2. lipnja 2016. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženica isplati iznos od 7.055.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2012. do isplate, dok je pod točkom II. izreke naložio tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 455.187,50 kuna te odbio zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko priznatog troška u iznosu od 455.187,50 kuna do zatraženog troška u iznosu od 1.199.171,80 kuna kao neosnovan.

2. Županijski sud u Zadru presudom poslovni broj Gž-1032/16-6 od 13. prosinca 2018. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pobijana presuda nije nerazumljiva niti sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, niti postoji proturječnost između izreke presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

8. Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je proveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju tužitelj opisno ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na rezultatu cjelokupnog dokaznog postupka.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanje stečenog bez osnove.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj 4. svibnja 2007. na račun tuženice kod K. b. d.d. uplatio iznos od 7.055.000,00 kuna prema uputi R. P., savjetnika uprave E. o. d.d.,

- da je tužitelj prije sporne uplate prodao dionice J. o. d.d. koje je imao za iznos od 28.000.000,00 kuna,

- da je tužitelj sukladno usmenom dogovoru dioničara uplatio sporni iznos na račun tuženice koja ga je po nalogu nadređenih proslijedila rukovoditeljima financija podružnica koncerna koji su ga podijelili radnicima.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan zaključujući da je tužitelj sukladno usmenom dogovoru između dioničara uplatio sporni iznos na račun tuženice koja nije zadržala novac tužitelja bez pravnog osnova zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za vraćanje uplaćenog novca prema čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO).

12. Revident je podnio reviziju i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, revizija tužitelja iscrpljuje se u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja (da ne postoji dogovor dioničara o uplati 25% iznosa dobivenog prodajom dionica u Fond dioničara) i davanju vlastite ocjene dokaza.

13. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

14. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

15. Budući da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj sporni iznos uplatio na račun tuženice u skladu s dogovorom dioničara o uplati novca u Fond dioničara, iz čega proizlazi da je postojala osnova za prijelaz imovine u imovinu druge osobe, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev jer nije ispunjen uvjet iz čl. 1111. st. 1. ZOO o nepostojanju osnove za prijelaz imovine.

16. Zbog navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revident ukazuje u reviziji.

17. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 15. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.