REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2209/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. P., OIB:..., iz S., koju zastupa skrbnik J. P., a kojeg zastupa punomoćnik T. J., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S., S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 2428/2017-2 od 8. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-538/14 od 24. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 208.706,50 kn i za naknadu troška, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnijela je reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu, sadržajno zahtjev za naknadu štete, koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

- da je tužiteljica kao osoba potpuno i trajno nesposobna za samostalni život, kojoj je nesposobnost za rad utvrđena prije petnaeste godine imala pravo na uvećani dječji doplatak, koje pravo joj od tuženika ni njegovih prednika nije priznato;

- da je tužiteljica i u vrijeme kad joj je trebalo priznati pravo na dječji doplatak bila u tretmanu tuženika, odnosno njegovog prednika radi ostvarivanja različitih prava;

- da tužiteljica u vrijeme kad je navršila petnaest godina nije podnijela zahtjev i za priznavanje prava jer nije znala za to svoje pravo, a djelatnici tuženika da je nisu upozorili o postojanju takvog njezinog prava, stoga da je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpjela zbog nepriznavanja toga prava.

7. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim pošavši od zaključka da tužiteljica nije dokazala nezakonitost postupanja prednika tuženika i samog tuženika, a niti je dokazala da bi uopće imala pravo na isplatu dječjeg doplatka.

7.1. Naime smatraju nižestupanjski sudovi da obveza tijela koje vodi postupak, propisana odredbom čl. 14. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 103/06 i 47/09 - dalje: ZUP), prema kojoj „će se organ koji vodi postupak starati da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava što im po zakonu pripadaju“, nije obuhvaćala i obvezu da stranku koja im je u postupku povodom nekog drugog zahtjeva, upozorava na postojanje drugih prava i potrebu pokretanja drugih postupaka radi njihova ostvarenja.

7.2. U odnosu na nedokazanost postojanja štete, odnosno činjenice da bi po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetne radnje djelatnika tuženika, ostvarila pravo na dječji doplatak, sudovi zaključuju da ni tu činjenicu tužiteljica nije dokazala, a posebno s obzirom na iskaz skrbnika tužiteljice J. P., koji je iskazao da su zahtjevi tužiteljice za isplatu dječjeg doplatka odbijeni zbog nepostojanja imovinskog cenzusa (postojanje nekretnine u vlasništvu).

8. Prema odredbi čl. 392.a st.1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

9. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni 14. ZUP-a, jer da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili citiranu odredbu kada su zaključili da obveza upravnog tijela na pružanje pomoći neukoj stranci nije obuhvaćala i obvezu upozoravanja skrbnika tužiteljice o postojanju prava za isplatu dječjeg doplatka.

9.1. Suprotno tvrdnji revidentice pravilno su zaključili nižestupanjski sudovi da u konkretnoj situaciji nije bilo nepravilnog i nezakonitog rada upravnog tijela. Naime, obveza upravnog tijela propisana odredbom čl. 14. ZUP-a na pružanje pomoći neukoj stranci postoji u situaciji kad je već pokrenut postupak, dakle, kad određena osoba već ima status stranke, a izvan pokrenutog postupka, suprotno shvaćanju tužiteljice, takva obveza ne postoji. Ne postoji ni obveza tuženika za pokretanje takvog postupka po službenoj dužnosti. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da tijela tuženika nisu postupila protivno odredbi čl. 14. ZUP-a, te da ne postoji nepravilan i nezakonit rad tijela tuženika zbog čega nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

10. Nižestupanjski sudovi ocijenili su nedokazanom tvrdnju tužiteljice da bi po redovnom tijeku stvari imala pravo na isplatu dječjeg doplatka i to zbog nepostojanja imovinskog cenzusa.

11. Ne sporeći zaključak o nepostojanju imovinskog cenzusa, tužiteljica u reviziji iznosi tvrdnju o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 22. st. 1. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“ 44/77), čl. 17. st. 1. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“ 77/99) i dr., kojim odredbama je propisano pravo korisnika doplatka za dijete nesposobno za samostalan život i rad, odnosno za dijete s oštećenjem zdravlja, ali kojim odredbama nije propisano i pod kojim uvjetima korisnik to pravo može ostvariti. Pritom tužiteljica posebno ne obrazlaže u čemu se sastoji pogrešna primjena navedenih odredbi. Stoga ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP-a ovaj sud te razloge nije uzeo u obzir.

12. Navedenim Zakonima doplatak za djecu određen je kao novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena tim Zakonima, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece. Dakle, ovlaštenik prava za doplatak na djecu nije dijete, već roditelj ili druga osoba određena tim Zakonima. Stoga eventualnu štetu zbog nezakonitog rada upravnog tijela ne bi trpjelo dijete već roditelj, odnosno druga osoba, već zbog čega proizlazi neosnovanost zahtjeva tužiteljice temeljenog na činjeničnoj osnovi iz tužbe.

13. Ne postoji stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 250. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

15. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

16. S obzirom na pravilan zaključak nižestupanjskih sudova o nepostojanju nepravilnog i nezakonitog rada djelatnika tuženika, tvrdnje o postojanju navedenih bitnih povreda vezanih na utvrđenje postojanja samog prava tužiteljice za isplatu dječjeg doplatka nisu od odlučnim činjenicama te nisu dovele do počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti su eventualne pogrešne primjene odredaba bile od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

16.1. Ne postoji stoga ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 15. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.