REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4130/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. Z., odvjetnica u Z., protiv tuženice J. M. (rođena Š.) iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1229/2019-2 od 7. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1935/17-28 od 3. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1229/2019-2 od 7. svibnja 2019. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj P-1935/17-28 od 3. siječnja 2019. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 30. srpnja 2009. ovjerenog kod javnog bilježnika E. B. iz Z. pod brojem OV-4917/09 sklopljenog između tužitelja kao darovatelja i tuženice kao daroprimca te ugovora o darovanju od 10. srpnja 2014. ovjerenog kod javnog bilježnika A. K. Z. iz Z. 16. srpnja 2014. pod brojem OV-9195/14 sklopljenog između tužitelja kao darovatelja i tuženice kao daroprimca kao i nalaganje zemljišno- knjižnim odjelima sudova uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja brisanjem uknjižbe prava vlasništva na navedenim nekretninama s imena tuženice i upisom prava vlasništva na ime tužitelja. Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 34.375,00 kuna u roku od 15 dana, dok je odbio parnični trošak do zatraženog iznosa od 41.250,00 kuna kao neosnovan.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž-1229/2019-2 od 7. svibnja 2019. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog razloga označenih u čl. 385. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da preinači pobijanu presudu tako prihvati tužbeni zahtjev.
4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dva ugovora o darovanju i nalaganje sudu uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na temelju tvrdnje tužitelja da je riječ o prividnim ugovorima.
8. Na temelju utvrđenja da je tužitelj kao darovatelj sklopio s tuženicom kao daroprimcem dva ugovora o darovanju nekretnina zato da bi izbjegao ovrhu na nekretninama zbog neplaćanja kredita koji je zaključio kao jamac-platac za M. d.o.o., nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev pozivom na čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 63/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO). Pri tome je drugostupanjski sud izrazio shvaćanje da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, da je on pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO. Nadalje, sud navodi da takav ugovor, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama, ali ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti se vezuje uz te okolnosti te se pozvao na odluku revizijskog suda broj: Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.
9. Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Tužitelj u reviziji ustraje u tvrdnji da je riječ o prividnim ugovorima i da je posljedica takvih ugovora ništetnost te se poziva na odluku revizijskog suda broj: Rev-1040/07 od 10. siječnja 2008.
10. Revizijski sud je u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da prividan pravni posao nije ništetan i da takav pravni posao ne proizvodi učinke zbog čega se ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje nišetenosti takvog pravnog posla. Za takvo pravno shvaćanje postoji stabilna sudska praksa izražena u odlukama revizijskog suda broj: Rev-1728/2018 od 15. prosinca 2021., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021., Rev-1489/2018 od 7. travnja 2021., Rev-2357/15 od 2. veljače 2016. i dr. zbog čega nije od značaja pravno shvaćanje iz odluke broj: Rev-1040/07 od 10. siječnja 2008. na koju se poziva revident, a koja je prethodila navedenoj dugogodišnjoj stabilnoj sudskoj praksi.
11. Nadalje, odredbom čl. 273. st. 1. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st. 1.); ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.); dok besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja (st. 3.). Dakle, prema jasnoj i izričitoj odredbi čl. 273. st. 3. ZOO, posljedica zaključenja besplatnog ugovora, kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja da ga zaključe, jest da je takav ugovor bez pravnog učinka.
12. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom, jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.
13. Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO odnosno čl. 273. st. 3. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud i u odluci broj: Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.). Iz navedenih razloga nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži deklariranje ništetnosti predmetnog Ugovora.
14. Zbog navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revident ukazuje u reviziji.
15. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 15. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
