REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 28 Pž-3833/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja BIRO STAN – UPRAVLJANJE d.o.o., Šibenik, Obala Hrvatske ratne mornarice 2, OIB 02636451071, kao upravitelja suvlasnika stambene zgrade u Šibeniku, Stjepana Radića 56/A, kojeg zastupa punomoćnik Borivoje Mitrić, odvjetnik u Šibeniku, Stjepana Radića 31, protiv tuženika MINISTARSTVO DRŽAVNE IMOVINE, Zagreb, Dežmanova 10, OIB 95555881478, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-209/2022-3 od 17. lipnja 2022., 15. prosinca 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-209/2022-3 od 17. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski sud je odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke rješenja) i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika poslovni broj Ovrv-976/2019 od 13. lipnja 2019. (točka II. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud riješio primjenom odredbe članka 83. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) jer je tužitelj, premda je rješenjem suda od 25. svibnja 2022. pozvan da u roku od 8 (osam) dana uredi tužbu i tužbeni zahtjev na način da ispravno naznači tuženika s obzirom na to da tuženik kako je naznačen (Ministarstvo) ne može biti stranka u postupku, nije u sudskom roku ispravio tužbu premda ga je sud u navedenom rješenju upozorio da će tužba biti odbačena ako u roku kojeg je odredio sud ne postupi po tom rješenju.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj u žabi u bitnom ističe da ga je sud rješenjem od 25. svibnja 2022. pozvao da uredi tužbu i tužbeni zahtjev na način da ispravno naznači tuženika s obzirom da tuženik kako je naznačen (Ministarstvo) ne može biti stanka u postupku, a kako bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Međutim, budući da tužitelj u roku nije postupio po nalogu suda, sud je odbacio tužbu sukladno članku 83. stavku 5. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj smatra da sud nije pravilno primijenio odredbu članka 85. stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer nije poduzeo mjere da nastavi postupak s osobom koja može biti stranka u postupku. Naime, Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine” broj 85/20) koji je stupio na snagu 23. srpnja 2022., dakle nakon pokretanja ovog postupka, je u članku 35. stavku 4. propisano da stupanjem na snagu tog Zakona prestaje s radom Ministarstvo državne imovine, a poslove iz njegova djelokruga preuzima Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Žalitelj stoga smatra da je sud mogao utvrditi da je Ministarstvo državne imovine tijelo državne uprave Republike Hrvatske prestalo postojati te shodno tome nastaviti postupak s Republikom Hrvatskom koja je uostalom i vlasnik svih državnih nekretnina, a ne njezina ministarstva. Žalitelj ističe i da uz osobni identifikacijski broj ministarstva kojeg dodjeljuje porezna uprava nije navedena Republika Hrvatska. Osim toga, svoj stav da Ministarstvo državne imovine ne može biti stranka nije primijenio prema zastupniku tuženika kojeg u osporenom rješenju označava Općinsko državno odvjetništvo. Prema tome, sud je uvidom u evidenciju tijela koja vode podatka o OIB-u tuženika i uvidom u e-komunikaciju sudova koji ministarstva pogrešno navode bez naznake Republike Hrvatske te uvidom u Zakon o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave i predmetni spis mogao utvrditi da je Ministarstvo državne imovine prestalo postojati i da je tužitelj bio ovlašten nakon ukidanja predmetnog rješenja o ovrsi dodatno urediti tužbu i odgovoriti na navode iz prigovora ovršenika. Žalitelj stoga predlaže ukinuti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.
3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13 i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Prema članku 83. stavku 1. Zakona o parničnom postupku kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Nadalje, stavkom 3. istoga članka Zakona o parničnom postupku je propisano da sud može odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz stavka 1. tog članka, dok je člankom 83. stavkom 5. Zakona o parničnom postupku propisano ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.
5. U ovom sporu tužitelj je u ovršnom prijedlogu podnesenom 6. lipnja 2019. javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu kao ovršenika naznačio Ministarstvo državne imovine (kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku), a prema tom prijedlogu proizlazi da tužitelj potražuje neplaćena sredstva zajedničke pričuve za zgradu koja se nalazi u Šibeniku, Stjepana Radića 56/A. Nakon što je navedeni javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi, Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je podnijelo prigovor, te je spis (nakon što se Općinski sud u Šibeniku pravomoćnim rješenjem od 10. ožujka 2021. oglasio stvarno nenadležnim i ustupio spis Trgovačkom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku) dostavljen prvostupanjskom sudu. Prvostupanjski je sud ispitao tužbu te je, ocijenivši da tuženik kako je naznačen u ovršnom prijedlogu/tužbi ne može biti stranka u postupku, sukladno odredbi članka 83. stavka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku rješenjem poslovni broj Povrv-209/22 od 25. svibnja 2022. pozvao tužitelja da u roku od 8 (osam) dana od dana dostave tog rješenja uredi tužbu i tužbeni zahtjev na način da ispravno naznači tuženika s obzirom na to da tuženik kako je naznačen (Ministarstvo) ne može biti stranka u postupku, a kako bi se postupak mogao nastaviti u odnosu na osobu koja može biti stranka u postupku; tim je rješenjem prvostupanjski sud ujedno upozorio tužitelja da će ako ne postupi po tom rješenju ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu sukladno odredbi članka 83. stavka 5. Zakona o parničnom postupku. Navedeno rješenje tužitelj je uredno zaprimio 6. lipnja 2022. (što uostalom on ni ne osporava u žalbi), ali u sudskom roku nije udovoljio nalogu suda slijedom čega je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.
6. Prvostupanjski je sud pravilno donio pobijano rješenje. Naime, neovisno od činjenice što je tijekom trajanja ovog postupka Ministarstvo državne imovine prestalo s radom te je sukladno odredbi članka 35. stavka 4. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave stupnjem na snagu tog Zakona 23. srpnja 2020. poslove iz djelokruga tog Ministarstva preuzelo Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (a na koju zakonsku odredbu se u žalbi pozvao žalitelj), niti jedno ministarstvo (dakle, ni Ministarstvo državne imovine ni Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) nema stranačku sposobnost slijedom čega ministarstvo ne može biti stranka u postupku u kojem tužitelj potražuje sredstva zajedničke pričuve. Prema tome, a za razliku od na primjer, Centra za restrukturiranje i prodaju koji jeste pravna osoba prema članku 21. stavku 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine” broj 52/18) i koji kao takva ima stranačku (i parničnu) sposobnost u smislu članka 77. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, ministarstvo (neovisno o kojem se ministarstvu radi) nema stranačku sposobnost. Upravo zbog navedenog, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe članka 83. stavka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku pozvao tužitelja rješenjem od 25. svibnja 2022. da u roku od 8 (osam) dana ispravi tužbu na način da ispravno naznači tuženika kako bi se postupak mogao nastaviti u odnosu na osobu koja može biti stranka u postupku. Međutim, budući da tužitelj u dodijeljenom mu roku nije ispravio tužbu, unatoč tome što je predmetnim rješenjem upozoren na pravne posljedice nepostupanja po tom rješenju, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 83. stavka 5. Zakona o parničnom postupku odbacio tužbu i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.
U odnosu na tužiteljev žalbeni navod da je sud mogao utvrditi da je Ministarstvo državne imovine kao tijelo državne uprave Republike Hrvatske prestalo postojati i shodno tome nastaviti postupak s Republikom Hrvatskom koja je uostalom i vlasnik svih državnih nekretnina, a ne njezina ministarstva, ovaj sud napominje da sud to ne može samoinicijativno učiniti jer bi to bilo protivno načelu dispozitivnosti iz članka 2. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 15. prosinca 2022.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
