1              Poslovni broj: 5 Us I-2282/2023-5

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                   Poslovni broj: 5 Us I-2282/2023-5

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Š. r. d."L.", R., W. 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva boduli 9, zastupanog po službenim osobama Lj. B.-K.i R. J., radi inspekcijskog nadzora, 22. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-07/34, URBROJ: 513-02-6002/4-23-3 od 27. ožujka 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

 

Obrazloženje

 

1.                 Pobijanim rješenjem tuženika tužitelju je utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju u ukupnom iznosu 12.524,20 € (glavnica + kamata) te obveza plaćanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti u iznosu od 59.333,99 €.

 

2.                 Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima poreznog nadzora, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 471-01/22-11/140, URBROJ: 513-02-6002/4-23-35 od 13. siječnja 2023. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da je tužitelj: (1) u razdoblju od 1. siječnja 2018. – 31. kolovoza 2020. obavljao gospodarsku djelatnost naplate istezališta i veza, odnosno da je obavljao djelatnost koncesije prekoračenjem opsega i sadržaja koji je određen Ugovorom o koncesiji za luku posebne namjene „Š. l. M. kanal” KLASA: 021-04100-03/11, URBROJ: 2170/01-21100-10 od 11. rujna 2000., Dodatka Ugovoru o koncesiji za luku posebne namjene — športsku luku Mrtvi kanal KLASA: 342-01/04-901184, URBROJ: 2170/1-09/3-05-15 od 1. kolovoza 2005., i II Dodatka Ugovoru o koncesiji za luku posebne namjene županijskog značaja - sportsku luku Mrtvi kanal, KLASA: 342-01/08-0218, URBROJ: 2170/1-11/9-08-6 od 18. kolovoza 2008.; (2) u razdoblju od 1. rujna 2020. – 31. prosinca 2022. gospodarski koristio pomorsko dobro – luku posebne namjene Mrtvi kanal, bez ugovora o koncesiji.

 

3.                 Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja te tužbi i tijekom spora (održano ročište) izlaže kako slijedi. U bitnom, ne spori da je u navedenom razdoblju 1. siječnja 2018. – 31. kolovoza 2020, obavljao gospodarsku djelatnost koja nije bila predmetom Ugovora o koncesiji, odnosno da je nakon isteka koncesije (31. kolovoza 2020) nastavio koristiti pomorsko dobro luku posebne namjene – športsku luku Mrtvi kanal, međutim, ističe da se prije isteka koncesije obratio Ministarstvu mora prometa i infrastrukture sa zamolbom za pokretanje postupka dodjele koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene (sportske luke Mrtvi kanal). Pojašnjava da je u cilju rješavanja tog zahtjeva valjalo pokrenuti postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra, i to temeljem dokumentacije (geodetskog elaborata) koju je on u cijelosti financirao, a koji postupak je u sada u fazi upisa u zemljišne knjige. Nastavno na prethodno, navodi da je pitanje dana kada će mu koncesija biti dodijeljena te dodaje da je u dogovoru s gradom (Rijeka) započeo s izgradnjom pasarele na dijelu Mrtvog kanala a vrijednost kojih radova iznosi 3.130.000,00 kn. Smatra da je cjelokupan problema nastao zbog sporosti administracije prilikom upisa čestica (granica pomorskog dobra) u zemljišne knjige.

 

4.                  Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi provedenoj u ovom sporu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe kako je u postupku jasno i nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj obavljao gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru bez koncesije odnosno prekoračenjem sadržaja koncesije iz Ugovora o koncesiji (i Dodataka istog). Smatra da navodi iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari budući da je tužitelj trebao zastati s obavljanje gospodarskih djelatnosti na pomorskom dobru do okončanja postupka za dodjelu novu koncesije.

 

5.                 U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.                 U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

 

7.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.                 Među strankama ovog upravnog spora nesporno je: (1) da je Ugovor o koncesiji za luku posebne namjene – športsku luku Mrtvi kanal istekao 31. kolovoza 2020; (2) da je tužitelj nakon isteka Ugovor o koncesiji nastavio koristiti predmetno pomorsko dobro; (3) da je tužitelj u razdoblju 1. siječnja 2018. – 30. kolovoza 2022. na pomorskom dobru obavljao gospodarsku djelatnost naplate istezališta i veza, a koja djelatnost nije bila predmetom Ugovora o koncesiji.

 

9.                 Prema čl. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19: dalje: ZPDML) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom.

 

10.             Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPDML-a za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može se u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

 

11.             Odredbom čl. 16. ZPDML propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

 

12.             Odredbom čl. 25. ZPDML-a propisano je da na osnovi odluke o koncesiji davatelj koncesije i ovlaštenik sklapaju ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti koje u toku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, druga prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije.

 

13.             U skladu s čl. 28. st. 2. ZPDML-a, za koncesiju na pomorskom dobru plaća se godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji, a koja se naknada sastoji od stalnog i promjenjivog dijela.

 

14.             Prema odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o koncesijama (NN br. 69/17, 107/20; dalje: ZK) koncesionaru koji izvršava ugovor o koncesiji zabranjeno je obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji. Obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra se svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, uključujući svaki oblik samovlasnog proširenja primjene tih ovlaštenja.

 

15.             Odredbom čl. 85. st. 1.  ZK-a propisano je da inspekcijski nadzor obuhvaća, između ostalog, nadzor obavljanja djelatnosti, za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije (tč. 3.).

 

16.             Odredbom čl. 89. st. 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba  djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, da će inspektor donijeti rješenje kojim utvrđuje obvezu i nalaže uplatu iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknadu s obilježjem naknade za koncesiju). St. 2. propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. toga članka, dok je st. 7. propisano da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzet rješenjem iz st. 1. toga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju.  Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili ne može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procjeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi.

 

17.             Sagledavajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka i spisu predmeta ovog spora te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud utvrđuje da se pobijano rješenje tuženika temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

 

18.             Naime, imajući u vidu da je u predmetnom nadzoru nedvojbeno utvrđeno, a što je ujedno i među strankama nesporno, da je tužitelj nastavio koristiti pomorsko dobro – športsku luku Mrtvi kanal nakon 31. kolovoza 2020, odnosno nakon isteka koncesije, kao i da je u razdoblju 1. siječnja 2018. – 31. kolovoza 2020. obavljao gospodarsku djelatnost izvan opsega Ugovor o koncesiji, s jedne strane, te ranije citiranih zakonskih normi iz kojih jasno i nedvosmisleno slijedi da je gospodarsko iskorištavanje pomorskog dobra u vidu obavljanja djelatnosti na lučkom području moguće samo na temelju koncesije i u skladu s ugovorom o koncesiji te da se obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, s druge strane, to ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno u svojoj odluci tužitelja obvezao na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju te na plaćanje imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti.

 

19.             U odnosu na navode tužitelja da mu koncesija nije dodijeljena zbog sporosti administracije valja navesti da pravilno tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja (isti navod tužitelje je isticao i u prigovoru izjavljenom protiv Zapisnika), kao i u odgovoru na tužbu, navodi da je tužitelj trebao prestati koristi pomorsko dobra do sklapanja novog ugovor o koncesiji. Osim toga, što se tiče sporosti administracije valja navesti i to da Dodatkom (I) Ugovora o koncesiji od 1. kolovoza 2005. utvrđena obveza koncesionara da poduzme radnje radi utvrđivanja granica pomorskog dobra (izrada geodetskog elaborata) a iz čega slijedi da je tužitelj imao više nego dovoljno vremena da ishodi potrebnu dokumentaciju za potrebe dobivanja nove koncesije na predmetnom pomorskom dobru.

 

20.             Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud nalazi da prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu osnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Posljedično tome, Sud zaključuje da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

 

21.             U odnosu na zahtjev tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, ističe se da uzevši u obzir da je presudom odbijen tužbeni zahtjev to je odgodni učinak tužbe postao bespredmetan te je na, temelju odredbe čl. 26. st. 2. ZUS-a, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.

 

U Rijeci 22. ožujka 2024.

 

             Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.