Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1916/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja, te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. d.o.o. iz I. G., OIB ..., zastupane po punomoćniku T. Š., odvjetniku u I. G., protiv tuženice-protutužiteljce J. M. iz I. G., OIB ..., koju zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice- protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 3. listopada 2022. pod poslovni broj: P-216/2019-14, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice-protutužiteljice J. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 3. listopada 2022. pod poslovni broj: P-216/2019-14.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Nalaže se tuženici-protutužiteljici J. M. iz I. G., OIB ..., da tužitelju- protutuženiku I. d.o.o. iz I. G., OIB ..., isplati iznos od 13.276,70 (trinaest tisuća dvjesto sedamdeset šest i sedamdeset) kuna / 1.762,12 (tisuću sedamsto šezdeset dva i dvanaest) eura1, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 27.4.2018. godine do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja J. M. iz I. G., OIB ..., da se poništi Sporazum sklopljen dana 26.4.2018.g. između trgovačkog društva I. d.o.o., I. G., kao vjerovnika s jedne strane i J. M. iz I. G., kao dužnika s druge strane.

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju J. M. iz I. G., OIB ..., da tužitelju- protutuženiku I. d.o.o. iz I. G., OIB ..., nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.125,00 (devet tisuća sto dvadeset pet) kuna / 1.211,09 (tisuću dvjesto jedanaest i devet) eura1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. „

IV Odbija se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja J. M. iz I. G., OIB ..., za naknadu troškova parničnog postupka.“

2. Protiv citirane presude žali se tužena-protutužiteljica (u daljnjem tekstu: tužena) zbog svih žalbenih razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati razloge žalbe i preinači pobijanu presudu na način da prihvati njen protutužbeni zahtjev, a odbije tužbeni, odnosno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Neosnovano žaliteljica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a, a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja- protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) za isplatu iznosa od 13.276,70 kuna temeljem sporazumom stranaka od 26.04.2018., kojim je tuženica preuzela dugovanje trgovačkog društva M. d.o.o. iz I. G., OIB ... u kojem je obnašala funkciju direktora.

5. Zahtjevu tužitelja tuženica-protutužiteljica (u daljnjem tekstu: tužena) suprotstavlja protutužbeni zahtjev za poništenje predmetnog sporazuma zbog zablude u koju je dovedena tužena od strane tužitelja.

6. U ovoj fazi postupka između stranaka nije bilo sporno da je tužena potpisala Sporazum sklopljen dana 26.4.2018.g., kojim je osobno preuzela obvezu na plaćanje iznosa od 13.276,70 kuna, budući da dogovoreni iznos nije plaćen tužitelju do 31.12.2018.

7. Naime, iz pregledanog Sporazuma proizlazi kako je tuženica preuzela prema tužitelju dugovanje trgovačkog društva M. d.o.o. iz I. G., OIB ... u kojem je obnašala funkciju direktora, koje dugovanje je iznosilo 13.276,70 kuna time da je između stranaka dogovoreno da će se 40% iznosa otpisati ukoliko tuženica najkasnije do 31.12.2018. plati iznos od 7.966,02 kune, a u slučaju da tuženica do toga datuma ne uplati dogovoreni iznos, obvezala se vratiti cjelokupno dugovanje, odnosno iznos od 13.276,70 kuna, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

8. U postupku, prema sukladnim iskazima stranaka, nije bilo sporno da tvrtka M. d.o.o. nije platila dugovani iznos naknada tvrtki I. d.o.o. za neprijeporno pružene ugovorene računovodstvene usluge niti je iste podmirila tužena.

9. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi je li tužena obvezna izvršiti predmetnu isplatu tužitelju s obzirom na tvrdnje tužene kako se u konkretnom slučaju radi o sporazumu koji nije valjan jer je tužena postupanjem tužitelja, kao dugogodišnjeg poslovnog suradnika, dovedena u zabludu.

10. Tužena, naime, u svom iskazu navodi kako je bila upoznata s dugom tvrtke M. d.o.o., kojem su naizmjenično bilo direktori i ona i suprug, no isti joj nije posebno predočen već podmetnut u hrpi papira s ostalim računima.

11. Međutim, tužena ne spori da je spornom sporazumu o dugovanju, na kojem se nalazi njen potpis, prethodio dogovor u tom pravcu i da je osobno potpisala sporni sporazum pri čemu s pravom sud prvog stupnja otklanja navode tužene kako nije posebno obraćala pozornost na to što potpisuje, jer je isti bio priložen uz ostale računovodstvene obrasce za završni račun za 2017., a koje je tvrtka tužitelja sačinila za tvrtku M. d.o.o. dan prije otvaranja stečaja i koji su vidno različiti od predmetnog sporazuma.

12. U navedenom se ukazuju pravno neodlučni navodi tužene kako je zapravo smatrala da bi predmetno dugovanje bilo podmireno upravo od strane tvrtke M. d.o.o kroz cesiju ili kompenzaciju i slično jer kao zdrava i poslovno sposobna osoba snosi odgovornost za svoje postupke, pa tako i pravne učinke prilikom potpisivanja dokumenata bez prethodnog čitanja sadržaja istog. Ovaj sud, naime, prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je životno uvjerljivo da je svaki prosječni građanin upoznat sa radnjom potpisivanja kupoprodajnih ugovora i posljedica te radnje, pa ne proizlazi osnovanost tvrdnji tužene da bi isti bio rezultat zablude u koju je dovedena time što je isti potpisala istodobno s ostalom dokumentacijom.

13. Prema odredbi članka 280. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, koja se odnosi na svojstva objekta ugovora, osobu s kojom s isti sklapa, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor ( stavak 1. istog članka). Imajući u vidu citiranu odredbu, pravilno je prvostupanjski sud prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelja, koji svoju osnovu nalazi upravo u predmetnom sporazumu, otklonio navode protutužbe o nevaljanosti predmetnog pravnog posla zbog zablude. Tako je u postupku, osnovom valjane ocjene provedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, utvrđeno kako prilikom sklapanja predmetnog sporazuma na strani tužene nije bilo mana volje, odnosno protutužiteljica za to nije pružila dokaze u smislu čl. 219. ZPP-a.

14. Prema odredbi članak 10. st. 1. ZOO-a, sudionik u obveznom odnosu dužan je u izvršavanju svoje obveza postupati sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika odnosno pažnja dobrog domaćina). Prema tome, prema načelnoj odredbi iz članak 10. st. 1. ZOO-a, sudionici u obveznom odnosu, kao učesnici u ugovoru, moraju se u pravnom prometu ponašati sukladno zahtjevima u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa; odnosno ne može se žaliteljica pozivati da potpisujući sporni ugovor nije obraćala pažnju na to što potpisuje.

15. S druge strane, odredbom članka 247. ZOO propisano je da je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora; a odredbom članka 319. ZOO da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase. U konkretnom slučaju predmetnim ugovorom tužene je preuzela dug tvrtke M. d.o.o., sukladno odredbi članka 96. ZOO-a, prema kojoj se dug se preuzima ugovorom zaključenim između dužnika i preuzimatelja (treće osobe), s tim da vjerovnik mora pristati na preuzimanje duga. Konkretnije, između novog dužnika i vjerovnika postoji ista obveza koja je dotle postojala između prijašnjeg dužnika i vjerovnika. Dakle, zaključenjem ugovora o preuzimanju duga uz pristanak vjerovnika, treća osoba odnosno preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika i preuzima na sebe ispunjenje obveze iz ugovora, dok prijašnji dužnik izlazi iz tog obveznog odnosa.

16. Naime, takva vrsta ugovora se i zaključuje radi preuzimanja tuđeg duga i njegovog oslobađanja od obveze, s time da razlozi koji motiviraju treću osobu mogu biti različiti kao npr. oslobađanje od duga kojeg preuzimatelj ima prema dužniku, radi darivanja dužnika ili radi preuzimanja duga uz istovremeno ugovaranje neke protučinidbe od strane dužnika i sl. Bitno je da se svi ti razlozi tiču odnosa između dužnika i trećega, a ne i vjerovnika, koji samo pristaje na tu promjenu.

17. S druge strane temeljem članka 9. ZOO, sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Naime, ZOO smješta načelo „pacta sunt servanda” u glavu I. dijela prvog toga Zakona, kao jedno od temeljnih načela našeg obveznopravnog poretka. Dakle, već sam položaj toga načela u arhitektonici našeg obveznopravnog poretka zorno prikazuje značaj toga načela u našem pravnom poretku. Načelo „pacta sunt servanda” u našem je pravnom poretku podignuto na rang općeg načela obveznog prava, tako da, kao što će biti objašnjeno u nastavku, to načelo ne obvezuje samo sudionike ugovornih odnosa, već svakog sudionika bilo koje vrste obveznog odnosa.

18. Utoliko je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalnog pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, a odbio protutužbeni zahtjev tužene jer tužena nije dokazala postojanje zablude u smislu članka 280. stavak 2. ZOO-a, pa su u tom pravcu neosnovani žalbe. Pri tome je za odgovoriti žaliteljici kako sud ne čini bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a ukoliko se ne pozove na

Naime,

zakonsku odredbu u situaciji kada se isto dade iščitati iz razloga presude. nenavođenje materijalnopravnih propisa na osnovi kojih je donijeta pobijana presuda, pobijanu presudu ne čini nerazumljivom i zbog čega se ne bi mogla ispitati, ako se to može utvrditi iz teksta obrazloženja, što je konkretni slučaj.

19. S pravom pri tome prvostupanjski sud otklanja i prigovor o stvarnoj nenadležnosti suda, ali i zastare jer se u ovom predmetu ne radi o sporu između trgovačkih društava već o obvezi fizičke osobe, koja je osobno preuzela obvezu namirenja duga trgovačkog društva M. d.o.o., te je u primjeni odredba članka 225. ZOO-a, koja propisuje opći zastarni rok od 5 godina.

20. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitne povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP- a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

21. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a,u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

U Splitu 15. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Boris Mimica, v. r.