Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1348/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. L. iz Z., OIB ..., 2. V. L. iz Z., OIB ..., oba zastupani po punomoćniku D. B., odvjetnik iz R., protiv tuženice Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, OIB: ..., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, građansko- upravni odjel, Riva 8, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-538/15-24 od 4. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se, kao neosnovane, žalbe stranaka i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-538/15-24 od 4. studenog 2016.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom citiranom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da prvotužitelju M. L. naknadi štetu isplatom iznosa od 15.250,00 kuna (slovima: petnaesttisućadvjestopedeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od 14. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kuna prvotužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku da drugotužitelju V. L. naknadi štetu isplatom iznosa od 15.000,00 kuna (slovima: petnaesttisuća kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od 14. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.000,00 kuna drugotužitelj se odbija.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknade trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 22.855,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji u dijelu pod toč. II. i IV. izreke, te u odluci o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99,117/03,88/05,2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti.

3. Tuženica žalbu izjavljuje protiv dijela prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I. i III. i V. izreke), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. ZPP-a predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadom štete tužiteljima, koja im je prema njihovim tvrdnjama, nastala u vidu povrede prava osobnosti zbog nezakonitog i nepravilnog rada suda u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-3146/11. U ovoj žalbenoj fazi postupka još uvijek su sporni osnov odgovornosti i visina štete.

7. Prvostupanjski je sud djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu nakon što je utvrdio:

- da je dana 28. studenog 2012.g. u stanu u R., na adresi ... (vlasništvo sina tužitelja ), temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj Ovr- 3146/11 od 22. rujna 2011. (ovrhovoditelja T. K. protiv ovršenice A. G.) pristupio sudski ovršitelj radi provedbe ovrhe iseljenjem i predaje u posjed stana ovrhovoditelju i da je tom prilikom ustanovljeno da je predmet ovrhe greškom određen na stanu osobe koja nema veze sa ovrhovoditeljem i ovršenicom iz postupka Ovr-3146/11,

- da tijekom uredovanja nije bilo narušavanja javnog reda i mira, a iz predmetnog stana je bez uporaba sredstva prisile bio udaljen jedino Ž. G. koji nije bio stranka u postupku,

- da sudski ovršitelj nije odmah uvažio tvrdnje tužitelja kako se radi o greški već je nastavljeno s ovrhom kojoj su prisustvovali i policajci te su cijeli događaj promatrali susjedi tužitelja, a nakon što su ovršne radnje ipak prekinute određen je novi datum za iseljenje,

- da je Zaključkom od 17. prosinca 2012. ispravljena pogreška i navedena točna adresa na kojoj se imala provesti predmetna ovrha,

- da je ovršni postupak pod brojem Ovr-3146/11 dovršen donošenjem rješenja o obustavi ovrhe od 9. lipnja 2014.,

- da iz medicinskog vještačenja proizlazi da su tužitelji trpjeli strah i povredu časti i ugleda te im je ostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti,

- da je tužitelj pod 1. pretrpio i imovinsku štetu.

8. Prvostupanjski sud, na temelju gornjih utvrđenja, zaključio je da se nepravilni rad, kojeg kvalificira kao olako i nemarno postupanje, očituje u činjenici da sudac tijekom cijelog postupka nije uvidio da nekretnina koja je bila predmet ovrhe po površini, opisu, katastarskoj čestici i adresi ne odgovara nekretnini koja je stvarno trebala biti predmet ovrhe. Nadalje, da je zbog takvog postupanja tužiteljima nastala šteta koja se ogleda kroz povredu časti i ugleda zbog preživjelog šoka, neugodnosti i sramote te pretrpljeni strah, i umanjenu životnu aktivnost. U pravcu utvrđenja intenziteta i trajanja straha te stupnja umanjenja životne aktivnosti provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku te su tužitelju i tužiteljici dosuđeni iznosi kao pod toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. II. i IV.).

9. Tužitelji u žalbi ističu da im je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, okolnosti slučaja, težinu povrede i provedeno vještačenje trebalo dosuditi svu zatraženu naknadu štete.

10. Žalbeni prigovori tuženice odnose se na uvjerenje da se, u konkretnom slučaju, nije radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu suda niti o povredi koja bi opravdala dosuđivanje ovako visoke pravične naknade.

11. Odgovornost tuženice u ovom predmetu potrebno je ispitati u okviru odredbe članka 106. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11 i 130/11) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja spomenutog ovršnog postupka (2011. godina). Prema stavku 1. navedene odredbe, Republika Hrvatska odgovarat će za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, a koja može zatražit od suca povrat isplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje (st. 2.). Identična je i odredba članka 105.st.1. i 2. sada važećeg Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16).

12. Pod nezakonitim radom, prema prihvaćenoj sudskoj praksi, podrazumijeva se postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu (metodi) obavljanja djelatnosti. Dakle, pretpostavke odgovornosti države za štetu jesu nezakonit ili nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala, ali i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete. Ove se pretpostavke moraju kumulativno ispuniti.

13. Odlučujući o žalbama stranaka, ovaj drugostupanjski sud je 12. listopada 2017. donio presudu broj Gž-157/2017-2 kojom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a žalba tuženice je prihvaćena. Tako je presuda suda prvoga stupnja potvrđena u dijelu u kojem su tužbeni zahtjevi odbijeni (pod toč. II. i IV. izreke), a preinačena u dijelu u kojem su tužbeni zahtjevi prihvaćeni (pod toč. I. i III. i V.). izreke te su tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani, a tužiteljima ne naloženo da tuženici nadoknade parnične troškove u iznosu od 8. 500,00 kuna.

14. Povodom revizije tužitelja rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-790/2018-2 od 1. lipnja 2022. ukinuta je odluka ovog drugostupanjskog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje. U obrazloženju je istaknuto da je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda o tome da je tužbeni zahtjev za naknadom štete neosnovan samo zbog činjenice što je pogrešna oznaka i adresa nekretnine koja je bila predmet ovrhe ispravljena, ovrha obustavljena, odnosno nije do kraja provedena pa do iseljenja tužitelja iz stana nije ni došlo. Nadalje se navodi kako drugostupanjski sud i sam smatra da je greška glede predmeta ovrhe u ovršnom postupku počinjena te da ne dovodi u pitanje da je ta greška ostavila posljedice – štetu ( čije postojanje je utvrdio sud prvoga stupnja ), a koja šteta obustavom ovrhe nije otklonjena. U revizijskoj odluci još se apostrofira kako je naknadna obustava ovrhe mogla za posljedicu imati samo to da se ne čini daljnja šteta.

15. Prema obrazloženju revizijske odluke, u ovoj žalbenoj fazi postupka, odlučno je utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke za zaključak o odgovornosti tuženice za štetu uslijed nepravilnog rada suda.

16. Za prihvaćanje tužbenog zahtjeva osnovanim valjalo bi, kao nesporno, utvrditi je li u radu i postupanju suda bilo propusta koji bi se mogli okvalificirati kao nezakonit i nepravilan rad. Nadalje, tužitelji bi trebali dokazati da težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja predstavljaju osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade.

17. Kako je revizijski sud ukazao svojim obrazloženjem, neosnovanim pokušajem iseljenja zbog greške ovršnog suda tužiteljima je prouzročena šteta. Ta već počinjena šteta nije mogla biti otklonjena obustavom ovrhe. Naknadna obustava postupka iseljenja, koji uopće nije ni trebao biti vođen, iz stana tužitelja imala je za posljedicu samo nastanak daljnje štete.

18. Stoga nije osnovana žalba tuženice niti je ista dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i naprijed izloženi zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženice i osnovanosti tužbenog zahtjeva. Žalbeni navodi su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka izvedenih dokaza, a suprotnih činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, pa isti ne utječu na zakonitost pobijane odluke.

19. Naime, i ovaj žalbeni sud prihvaća kao pravilan zaključak i obrazloženje prvostupanjskog suda da se prilikom donošenja rješenja o ovrsi i Zaključka o uredovanju propustilo uložiti dužnu pažnju kako bi se identificirao predmet ovrhe i ne bi dogodila provedba ovrhe iz stana koji ni po površini, opisu, po katastarskoj čestici i adresi ne odgovara nekretnini koja bi trebala stvarno biti predmet ovrhe, a posljedično tomu i nastala šteta tužiteljima.

20. Također, ni žalba tužitelja nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u pogledu presuđenog iznosa naknade štete. Tužitelji neutemeljeno drže da je prvostupanjski sud propustio u dovoljnoj mjeri cijeniti sve okolnosti slučaja. Za navesti je da je prvostupanjski sud dao potpuno prihvatljive razloge za svoje zaključke u pogledu posljedica štetnog događaja. Sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kao i težinu povrede prava osobnosti pa žalbeni navodi ne utječu na navedene zaključke suda u tom pogledu. Na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka isti se očitovao pa je prvostupanjski sud prihvatio isto kao stručno, objektivno i dano u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, a koju ocjenu prvostupanjskog suda prihvaća pravilnom i ovaj sud. Zbog izloženog visina pravične novčane naknade u cijelosti je utemeljena je na odredbama čl. 19., u svezi čl. 1100. ZOO-a.

21. Odredbom čl. 19. stavak 1. ZOO-a propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

22. Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Pored pretrpljene neimovinske štete tužitelju pod 1. pravilno je, temeljem odredbe čl. 1045. ZOO-a, dosuđena i imovinska šteta koja je proizašla iz štetnog događaja i to u visini troškova odvjetnika koji ih je zastupao u postupku Ovr-3146/11, a u iznosu od 1.250,00 kuna sa pripadajućim kamatama.

24. Odluka o trošku je pravilno i zakonito odmjerena u skladu s odredbama članka 154. st. 3. i 155. ZPP-a. Naime, s obzirom na okolnosti slučaja i konačni (iako djelomični, ipak značajniji) uspjeh tužitelja u parnici te imajući u vidu da je tuženica osporavala i osnov i visinu naknade štete, po ocjeni ovog suda opravdano je da se tužiteljima naknadi cjelokupni trošak postupka.

25. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 15. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.