Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1638/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Andree Boras Ivanišević kao predsjednica vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parecen kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz V., OIB:…, zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz K., protiv tuženika H. O. d.d., Z., OIB:…, zastupan po punomoćnici I. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. i O. d.o.o. iz Z., radi naknade štete i plaćanja rente, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-77/2019-30 od 7. lipnja 2021. i dopunske presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-77/2021-32 od 23. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tuženika pa se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-77/2019-30 od 7. lipnja 2021., kao i dopunska presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn- 77/2021-32 od 23. lipnja 2021.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na iznos od 639.214,83 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 440.000,00 kn teče od 17. veljače 2012., na iznos od 33.446,55 kn teče od 7. lipnja 2021., na iznos od 165.768,28 kn za razdoblje od 1. travnja 2009. pa do 3. veljače 2013. s kamatom na pojedinačne iznose pobliže upisane kao pod točkom I. izreke koja teče od 17. veljače 2012., te na iznos od 2.080,00 kn zajedno sa pripadajućom kamatom od 17. veljače 2012., pa nadalje, sve u roku od 15 dana. b) preinačava se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn- 77/2019-30 od 7. lipnja 2021. u pobijanom dijelu izreke na način da se za više dosuđeni iznos od 639.214,83 kn do iznosa do 789.214,83 kn, odnosno na iznos od 440.000,00 kn do više dosuđenog iznosa od 590.000,00 kn (dakle za razliku od 150.000,00 kn), te za iznos od 4.466,86 kn sa kamatom od 16. siječnja 2013, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

c) preinačava se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn- 77/2019-30 od 7. lipnja 2021. u pobijanom dijelu izreke na način da se za više dosuđenu kamatu na iznos od 2.080,00 kuna od 01. ožujka 2011., do 16. veljače 2012., te za više dosuđenu kamatu na iznos od 165.768,28 kn na pojedinačne iznose pobliže označene kao pod točkom I. izreke pobijane presude, do 16. veljače 2012., zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, u iznosu od 66.877,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. lipnja 2021 (presuđenja) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" Tuženik H. O. d.d. (OIB:…), Z., ,dužan je platiti tužitelju I. Š. (OIB:…), V., na ime razlike naknade imovinske i neimovinske štete ukupan iznos od 789.214,83 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 590.000,00 kn počevši od 17.veljače 2012.g. po stopi u visini eskontne stope „Hrvatske narodne banke“, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015.g. prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 33.446,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određene čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 07.lipnja 2021.g. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.,

-iznos od 165.768,28 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to za razdoblje od 01.travnja 2009.g., pa do 01.veljače 2013.g. u visini eskontne stope „Hrvatske narodne banke“, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to tako da ista počinje teći od dana dospijeća svakog obroka izgubljene zarade i to tako da na iznos od 47.69 kn za mjesec ožujak 2009.g. kamate počnu teći od 01. travnja 2009.g.,pa do konačne isplate, da na iznos od 386,35 kn za mjesec travanj 2009.g. kamate počnu teći od 01. svibnja 2009.g.,pa do konačne isplate, da na iznos od 4.312,29 kn za mjesec svibanj 2009.g. kamate počnu teći od 01. lipnja 2009.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.377,76 kn za mjesec lipanj 2009.g., kamate počnu teći od 01. srpnja 2009.g., pa do konačne isplate,da na iznos od 4.235,84 kn za mjesec srpanj 2009.g. kamate počnu teći od 01. kolovoza 2009.g. pa do konačne isplate, da na iznos od 4.519,68 kn za mjesec kolovoz 2009.g. kamate počnu teći od 01. rujna 2009.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.404,16 kn za mjesec rujan 2009.g. kamate počnu teći od 01. listopada 2009.g. pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,40 kn za mjesec listopad 2009.g., kamate počnu teći od 01. studenog 2009.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,64kn za mjesec studeni 2009.g. kamate počnu teći od 01. prosinca 2009.g. , pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,16 kn za mjesec prosinac 2009.g., kamate počnu teći od dana 01. siječnja 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,64 kn za mjesec siječanj 2010.g. kamate počnu teći od 01. veljače 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.093,60 kn za mjesec veljaču 2010.g., kamate počnu teći od 01. ožujka 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,16 kn za mjesec ožujak 2010.g. kamate počnu teći od 01. travnja 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,40 kn za mjesec travanj 2010.g. kamate počnu teći od dana 01. svibnja 2010.g.,pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,64 kn za mjesec svibanj 2010.g. kamate počnu teći od 01. lipnja 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,40kn za mjesec lipanj 2010.g., kamate počnu teći od 01. srpnja 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.099,68kn za mjesec srpanj 2010 .g. kamate počnu teći od 01. kolovoza 2010.g. pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,40 kn za mjesec kolovoz 2010.g. kamate počnu teći od 01. rujna 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.559,04kn za mjesec rujan 2010.g. kamate počnu teći od 01. listopada 2010.g. pa do konačne isplate, da na iznos od 5.875,44 kn za mjesec listopad 2010.g., kamate počnu teći od 01. studenog 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 5.798,08 kn za mjesec studeni 2010.g. kamate počnu teći od 01. prosinca 2010.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 994,89 kn za mjesec prosinac 2010.g., kamate počnu teći od dana 01. siječnja 2011.g., da na iznos od 1.728,39 kn za mjesec travanj 2011.g. kamate počnu teći od dana 01. svibnja 2011.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 724,18kn za mjesec svibanj 2011.g. kamate počnu teći od 01. lipnja 2011.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 1.177,73 kn za mjesec lipanj 2011.g., kamate počnu teći od 01. srpnja 2011.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 2.621,32 kn za mjesec srpanj 2011.g. kamate počnu teći od 01. kolovoza 2011.g. pa do konačne isplate, da na iznos od 4.519,20 kn za mjesec kolovoz 2011.g. kamate počnu teći od 01. rujna 2011.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.520,32 kn za mjesec rujan 2011.g. kamate počnu teći od 01. listopada 2011.g. pa do konačne isplate, da na iznos od 4.519,68 kn za mjesec listopad 2011.g., kamate počnu teći od 01. studenog 2011.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.520,32 kn za mjesec studeni 2011.g. kamate počnu teći od 01. prosinca 2011.g,pa do konačne isplate 4.074,16 Kn za mjesec prosinac 2011.g., kamate počnu teći od dana 01. siječnja 2012.g.,pa do konačne isplate, da na iznos od 3.932,48 kn za mjesec siječanj 2012.g. kamate počnu teći od 01. veljače 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,64 kn za mjesec veljaču 2012.g., kamate počnu teći od 01. ožujka 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,40 kn za mjesec ožujak 2012.g. kamate počnu teći od 01. travnja 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,64 kn za mjesec travanj 2012.g. kamate počnu teći od dana 01. svibnja 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,16 kn za mjesec svibanj 2012.g. kamate počnu teći od 01. lipnja 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,kn za mjesec lipanj 2012.g., kamate počnu teći od 01. srpnja 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,40 kn za mjesec srpanj 2012.g. kamate počnu teći od 01. kolovoza 2012.g. pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,16 kn za mjesec kolovoz 2012.g. kamate počnu teći od 01. rujna 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.093,60 kn za mjesec rujan 2012.g. kamate počnu teći od 01. listopada 2012.g. pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,16 kn za mjesec listopad 2012.g., kamate počnu teći od 01. studenog 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 4.094,40 kn za mjesec studeni 2012.g. kamate počnu teći od 01. prosinca 2012.g., pa do konačne isplate, da na iznos od 5.197,04 kn za mjesec prosinac 2012.g kamate počnu teći od dana 01. siječnja 2013.g.,pa do do konačne isplate, da na iznos od 2.735,92 kn za mjesec siječanj 2013.g. kamate počnu teći od 01. veljače 2013g., pa do konačne isplate,

-mjesečnu rentu s osnova tuđe pomoći i njege, kao i pomoći u kućanstvu (trajno povećane potrebe) u iznosu od 2.080,00 kn mjesečno počevši od dana 01.ožujka 2011.pa nadalje i to tako da kamata teče za razdoblje od 01.ožujka 2011., pa do 31.srpnja 2015.g. u visini eskontne stope „Hrvatske narodne banke“, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015.g. prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u pogledu svakog dospjelog, a neplaćenog iznosa, računajući od dospijeća do isplate svakog pojedinog obroka, a dospijevajuće obroke tuženik je dužan plaćati unaprijed do svakog 5-og dana u mjesecu na ruke tužitelja,

-te mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 4.466,86 kn, mjesečno počevši od dana 16. siječnja 2013.g, pa nadalje i to tako da kamata teče za razdoblje od 16.siječnja 2013.g., pa do 31. srpnja 2015.g. u visini eskontne stope „Hrvatske narodne banke“, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u pogledu svakog dospjelog, a neplaćenog iznosa, računajući od dospijeća do isplate svakog pojedinog obroka, a dospijevajuće obroke tuženik je dužan plaćati unaprijed do svakog 5-og dana u mjesecu na ruke tužitelja, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 236.450,52 kn sa kamatom kao naprijed, sve to u roku od 15 dana.

Dopunskom presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-77/2021-32 od 23. lipnja 2021., suđeno je da se "dopušta preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja koji je preinačen podneskom od dana 26. veljače 2021.g."

2. Protiv navedenih presuda žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog povreda koje je zadobio u prometnoj nesreći dana 22. ožujka 2009. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je u bitnom slijedeće:

- da se prometna nesreća dogodila dana 22.03.2009.g. na otvorenom dijelu županijske ceste između V. i Š., u kojoj su sudjelovali između ostalih T. K. iz Đ., , sa osobnom vozilom reg oznake KC… i tužitelj kao vozač osobnog vozila reg. oznake VŽ...,

-da je nesporna pasivna legitimacija za nastanak štetnog događaja, te činjenica kako je ovu prometnu nezgodu svojom isključivom krivnjom prouzročio T. K. s vozilom koje je na dan prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika temeljem police br….,

-da je nesporno kako je tužitelj u prometnoj nesreći dana 22.03.2009.g. zadobio teške tjelesne ozljede koje su pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji,

- da je nesporno da je tuženik isplatio dana 19.04.2012.g. iznos od 90.053,45 kn i to na ime neimovinske štete iznos od 80.000,00 kn, na ime imovinske štete u i vidu tuđe pomoći i njege iznos od 3.000,00 kn, troškove liječenja u iznosu od 7.053,45 kn.,

- da je na okolnost zadobivenih ozljeda provedeno medicinsko vještačenje po Hrvatskoj strukovnoj udruzi eksperata i sudskih vještaka prof. dr. sc. S. D., spec. kirurga i prim. dr. sc. M. U., dr. S. T., spec. neuropsihijatar (list 278-286),

- da u nalazu i mišljenju sudski vještaci navode da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi dana 22.03.2009.g. kao vozač osobnog automobila i tom prilikom zadobio prijelom vrata i dijafize lijeve bedrene kosti s pomakom, prijelom IX. rebra s lijeve strane, traumatski šok, ranu razderotinu desnog koljena, udarac u stjenku abdomena, udarac s ogrebotinama kože obje šake, udarac s ogrebotinama kože glave., da je nakon ozljeđivanja zaprimljen u JIL OB Koprivnica gdje su ozljede utvrđene klinički a prijelom vrata i dijafiza lijeve natkoljenične kosti je potvrđena RTG-om. Po stabilizaciji općeg stanja učinjena je operativna stabilizacija prijeloma uz pomoć osteosintetskog materijala. Post operativni tijek protekao je uredno. Po sanaciji rana izvađeni su šavi, na odjelu je započeta rana rehabilitacija te je tužitelj u poboljšanom stanju otpušten na kućno liječenje s preporukom što više sjedenja, provođenja naučenih vježbi, hoda uz pomoć štaka bez opterećenja operiranje noge te uzimanje anelgetika i andola od 100 mg. U daljnjem tijeku liječenja tužitelj je nastavio provoditi kontinuirane ambulantne kontrole po kirurgu gdje je tijek cijeljenja prijeloma praćen RTG-om i klinički provedena je dugotrajna ambulantna fizikalna terapija u mjestu stanovanja te stacionarna u Varaždinskim toplicama zbog bolova u lijevom kuku i koljenu konzultiran je ortoped koji nije indicirao izvođenje novog operativnog zahvata već je preporučio provođenje intenzivne fizikalne terapije dalje. Kako je zbog poremećene statike donjih ekstremiteta došlo do povećanog opterećenja slabinske kralježnice tužitelj je tijekom liječenja prijeloma lijeve bedrene kosti koji je zarastao produženo trpio i bolove u slabinskoj kralješnici a neuroradiološkom obradom je dijagnosticiran dorzo medijalni prolapsa jednog diska slabinske kralješnice. Bolove u slabinskoj kralješnici zbog poremećene statike i povećanog opterećenja trpi i dalje,

- na psihičkom planu su zaostale trajne posljedice u vidu kronične forme posttraumatskog stresnog poremećaja u raspoloženju u vidu depresivnosti, liječenjem zadobivenih ozljeda je završeno i zdravstveno stanje je po pitanju ozljeđivanja definitivno iza 12.07.2011.g. (hospitalizacija u PB V.),

- liječnici vještaci navode da oštećenju tjelesnog i psihičkog zdravlja (smanjenje općih životnih aktivnosti) kod tužitelja ocjenjuju sa 65 % i u tom će omjeru morati ulagati pojačane napore u daljnjem radu i životu. Utvrđenih 65 % je isključiva posljedica predmetnog štetnog događaja. Oštećenje psihičkog zdravlja od tužitelja zbog pishoorganskih smetnji (koje nisu posljedica ozljeđivanja) vještaci su razgraničili od posljedica kroničnog posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije koja je njegov sastavni dio a što je posljedica predmetnog ozljeđivanja,

- strah kojeg vještaci ocjenjuju kao primarni navode da je bio intenzivan ali kratkotrajan. Sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica ocjenjuju kumulativno tijekom cijelog procesa liječenja i rehabilitacije. Isti je jačeg intenziteta trajao 10 dana, strah srednjeg intenziteta 30 dana, manjeg intenziteta 90 dana. Dalje, prijašnje i buduće manifestacije straha navode da su subsumirali po duševne boli i posljedično smanjenje životne aktivnosti te potrebu za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnom životu. Bol jačeg intenziteta tužitelj je trpio 20 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, a manjeg intenziteta 120 dana, povremeni bolovi ulaze u pojačane napore,

- naruženje kod tužitelja da je zaostalo naruženje srednje stupnja uvijek vidljivo trećima zbog vidljivog šepanja kod hoda i hoda uz pomoć jedne štake,

- u dopunskom nalazu i mišljenju u zaključku vještaci navode da su uvidom u zdravstveni karton tužitelja utvrdili da isti prije štetnog događaja od 22. rujna 2009.g. nije imao ozljede lijevog kuka, oba koljena i lijevog gležnja. Kod psihijatra se liječio u periodu od 3 mjeseca, početkom 2006.g. zbog anksiozno-depresivnih smetnji te je tijekom spomenutog liječenja bio na bolovanju, što je "provociralo" pojavu spomenutih smetnji.

- sa psihijatrijskog motrišta u ukupnom smanjenju životne aktivnosti, participira PTSP koja je isključiva posljedica štetnog događaja. PTSP se u konkretnom slučaju razvio kao odgovor na stresogeni događaj (predmetni štetni događaj),

- u nalazu i mišljenju vještaka prof.dr.sc. D. O. i dr. G. M. se navodi kako je tužitelj dana 22.3.2009.g. kao vozač osobnog automobila na otvorenom dijelu županijske ceste povrijeđen u prometnoj nezgodi frontalnim naletom na drugog osobnog automobila prilikom čega je zadobio s ortopedske strane prijelom vrata s pomakom ulomaka i višeiverni prijelom 9.rebra lijevo, traumatski šok, gnječno- reznu ranu koljena lijevo, natučenja i ogrebotina kože obje šake, te natučenje i ogrebotine glave,

- tužitelju je izvršen operacijski zahvat u smislu namještavanja koštanih ulomaka i učvršćenje istih, tj. Osteosinteza kutnom metalnom pločom s tzv. DHS vijkom u području vrata bedrene kosti, te dodatnom ravnom metalnom pločom i vijcima u području trupa bedrene kosti lijevo. Prema mišljenju vještaka ove ortopedske povrede uzročnoposljedično su uvjetovale posttraumatsko sekundarno degenerativno oštećenje lijevog kuka i smanjenu pokretljivost istog jakog stupnja, nepravilno zarastao prijelom natkoljenice s kutnim iskrivljenjem, skraćenje lijeve noge 2 cm, posttraumatsko sekundarno degenerativno oštećenje lijevog koljena srednjeg stupnja, smanjenu pokretljivost lijevog gležnja jakog stupnja, te smanjenu pokretljivost i bolove nakon ozljede mekih struktura i već ranije podražene slabinske kralježnice.

-da vještaci navode kako je tužitelj trpio fizičke bolove različitog intenziteta i trajanja, s tim da je primarna akutna trajala 1 sat a tijekom liječenja povreda i posljedica došlo je do razvoja tzv. Sekundarne boli koja je bila jakog intenziteta sveukupno 4 tjedana, srednjeg intenziteta sveukupno 6 tjedana te slabog intenziteta sveukupno 10 tjedana.,

-da je prilikom štetnog događaja tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a do smirivanje akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana te potom oscilirajući strah sveukupno 4 tjedna nakon čega je trpio slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedana a zaostao je kasni povremeni, oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj,

- tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku PTSP-as uz razvoj komorbiditetnog Depresivnog poremećaja pa vještaci smatraju kako duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti s ortopedsko-traumatološkog i s psihijatrijskog motrišta objedinjeno i realno cijene sveukupno 61% u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu,

- tužitelju je, po mišljenju vještaka, bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom boravka u medicinskim ustanovama koju su mu pružali zdravstveni djelatnici tih ustanova, a tijekom boravka u kući vršile su neškolovane medicinske osobe u trajanju od 5 sati na dan i noć tijekom 6 tjedana, u trajanju od 4 sata na dan i noć tijekom 3 mjeseca u trajanju od 3 sata na dan tijekom 4 mjeseca te u trajanju 2 sata na dan tijekom 2 mjeseca.,

-da je tužitelju zbog štetnog događaja od 1.3.2011.g. potrebna trajna tuđa pomoć u trajanju od 2 sata na dan tijekom 6 dana u tjednu te trajanja 4 sata na dan tijekom jednog dana u tjednu.,

-da je tužitelj zadobio trajno naruženje srednjeg stupnja, tj. Nagrđenost vidljivu svima tijekom ustajanja, stajanja i kretanja,

- vještaci smatraju kako je tužitelju kao posljedica štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti, pravo na tjelesno i duševno zdravlje radi narušenog i poremećenog biomehaničkog funkcioniranja dijela sustava za kretanje te poremećaja psihičkog stanja a koje su povrede uvjetovale smanjenje životnih aktivnosti u vidu posttraumatsko sekundarno degenerativno oštećenje lijevog kuka i smanjenu pokretljivost istog jakog stupnja, nepravilno zarastao prijelom natkoljenice s trodimenzionalnim kutnim iskrivljenjem od 16 stupnjeva, skraćenje lijeve noge 2 cm, posttraumatsko sekundarno degenerativno oštećenje lijevog koljena srednjeg stupnja, smanjenu pokretljivost lijevog gležnja jakog stupnja te smanjenu pokretljivost i bolove nakon ozljede mekih struktura već ranije podražene slabinske kralježnice. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku PTSP-as uz razvoj komorbiditetnog Depresivnog poremećaja pa vještaci smatraju kako duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti s ortopedsko-traumatološkog i s psihijatrijskog motrišta objedinjeno i realno cijene sveukupno 61% u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu,

- da je nesporno kako je tužitelj u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio zaposlena osoba na neodređeno vrijeme kod F. d.d. L. primao je neto plaću u iznosu od 7.500,00 kn. Nesporno je da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj kao diplomirani ekonomista radio od 16. ožujka 2007.g.,pa do 11.siječnja 2011.g. na poslovima Direktor financija, a od 11.siječnja 2011.g. pa do dana umirovljenja tj. do 15.siječnja 2013.g na poslovima voditelja financija za istu plaću. (list 608-618).,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka nesporno proizlazi kako je tužitelj zbog zadobivenih povreda i posljedica istih postao 100% nesposoban za svoje dotadašnje zanimanje i izgubio je plaću koju je ostvario do predmetnog štetnog događaja, kao što je nesporno i da bi po redovnom tijeku stvari, da nije došlo do predmetne prometne nezgode i posljedice iste, tužitelj i nadalje ostvarivao svojim radom zaradu na svojem dosadašnjem radnom mjestu ili u nekoj drugoj firmi na području RH uz moguću veću plaću obzirom na stručnu spremu i položaj tužitelja.,

-da poslodavac nije mogao osigurati radno mjesto prema stručnoj spremi tužitelja, a s obzirom na njegovu zdravstvenu situaciju,

-da je tužitelju poslodavac zbog osobnih uvjetovanih razloga otkazao Ugovor o radu br. F-K. 1/2011 sklopljen 11.siječnja 2011.g. uz obrazloženje:

-“Radnik je 11. siječnja 2011.g godine s društvom sklopio Ugovor za obavljanje poslova Voditelja financija,

- radniku je temeljem zavoda, Klasa :…, Ur. broj: …. od 12.prosinca 2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Iz osobno uvjetovanih razloga Radnik više nije u mogućnosti izvršavati poslove koje su mu povjereni, a u Društvu ne postoji mogućnost da se Radnika zaposli na nekim drugim poslovima koje bi on mogao izvršavati obzirom na preostalu radnu sposobnost (čl. 107 st. 2 ZOR-), Utoliko je Društvo odlučilo kao u točci 1. Izreke ove odluke o otkazu. Pri odlučivanju o otkazu Društvo je imalo u vidu trajanje radnog odnosa Radnika, starost te obveze uz uzdržavanja koja ga terete(čl.107 st.3 ZOR-a). S obzirom na neprekidan rad Radnika kod Poslodavca otkazni rok mu iznosi 3 mjeseca (čl. 114 st. 2 ZOR-a), ali s obzirom na okolnosti koje prethode otkazu Ugovora, zaposlnik, nije obvezan određivati otkazni rok , te je postignut sporazum kao u točci 2 ove Odluke. Pri odluci o visini otpremnine uzeta je u obzir čl. 80 I 119. ZOR-a s obzirom na godine neprekinutog trajanja radnog odnosa Radnika u Društvu Radniku će se otpremnina iz točke 3 izreke Odluke o otkazu isplatiti po obračunu place za mjesec 2013.,

- da je rješenjem zavoda, , br. spisa…, Klasa:…, Ur. broj: …od 08.02.2013.g. utvrđeno da se I. Š. određuje počevši od 16.01.2013.g. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 3.033,14 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Ovim rješenjem mijenja se rješenje zavoda, br. …od 23.01.2013.g. (list 304-305),

- da je sud na okolnost radne sposobnosti tužitelja proveo vještačenje po dr. sc. M. B.. spec. med. rada i sporta iz Z.., koja u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj po zanimanju dipl. ekonomist koji je radio na poslovima voditelja financija. Kao voditelj financija radio je za poslodavca na poslovima rukovođenja financijama, zatim evidenciju poslovnih promjena u knjigama, izrađivao izvješća i izvještavao, radi sa strankama uz česta putovanja van sjedišta, te je radio sa računalom. Vještakinja smatra da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost u okviru njegovog zanimanja, međutim smatra da bi radi i zapošljavanje tužitelja na poslovima koji bi odgovarali njegovom psihičkom zdravstvenom stanju, značili zapošljavanje na niže plaćenim radnim mjestima i pretpostavili bi izvjesno degradaciju s dosadašnjeg rukovodećeg mjesta na neko niže pozicionirano i za poslodavca ne –strateško radno mjesto. Vještakinja navodi da je uvijek mišljenja da osobi treba omogućiti rad (primjeren zdravstvenom stanju) makar i povremeno. U slučaju tužitelja da ne može tvrditi da bi zapošljavanje kod posljednjeg poslodavca na niže rangiranom radnom mjestu značilo put ka psihičkom opravku. Naime, mišljenja je da ovdje da je tužitelj svjestan svojih ograničenja koja mu stvaraju frustraciju, jer čim je veća diskrepancija između njegovih mogućnosti i zahtjeva njegovog radnog mjesta, može se očekivati da rad na tom radnom mjesto neće polučiti željeni rezultat. Rješenje bi u ovom slučaju trebalo tražiti na tržištu rada ali i kod nekog drugog poslodavca i na onim radnim mjestima primjerenim psihofizičkom zdravstvenom stanju tužitelja (npr. veći knjigovodstveni servis ili poslovnica Fine, ali isključivo pozadinski rad uz nadzor i pomoć nadređenog i izbjegavanja rada sa strankama, računovodstvu u vrtiću, osnovnoj ili srednjoj školi ili slično). Tužitelj da je u dobi od 53 godine, relativno je dobrog općeg zdravlja, te da nije bilo štetnog događaja i danas bi radio poslove rukovoditelja financija za bivšeg poslodavca. Štetni događaj je ostavio kod tužitelja posljedice na lokomotornom sustavu i u psihičkom funkcioniraju. Da su kod tužitelja zaostale po štetnom događaju samo lokomotorne posljedice, ne bi došlo do narušenja radne sposobnosti za dipl. ekonomistu, rukovoditelja financija. Tužitelj bi i dalje bio sposoban raditi poslove rukovoditelja financija za tadašnjeg poslodavca. - na okolnost visine izgubljene zarade provedeno je financijsko vještačenje po vještačenju D. d.o.o. iz R. po vještaku Đ. D., dipl. oec. iz K.. U mišljenju sudska vještakinja navodi da izgubljena zarada tužitelja I. Š. iz V. od dana 22. ožujka 2009. do dana umirovljenja 16. siječnja 2013. godine obračunata kao razlika između neto plaće koju bi ostvarivao da je radio, u visini 7.500,00 kn mjesečno i primljene naknade za bolovanje od poslodavca i H., te iznosi 165.768,28 kn (348.586,88- 182.818,60=165.768,28 kn).,

-da je na ročištu 11.07.2016.g. saslušana Đ. D. iz vještačenja D. d.o.o. koja je ostala u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja te očitovanja, te je obrazložila svoj nalaz i mišljenje, te navela da prema rješenju zavoda od 08.02.2014.g. utvrđeno je da je određena invalidska mirovina osiguraniku I. Š. iz V. s početkom od 16.01.2013.g. u visini 3.033,14 kn, a da je tužitelj radio ostvarivao bi neto plaću 7.500,00 kn što znači da razlika između mirovine i neto plaće iznosi mjesečno 4.466,86 kn,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da visina izgubljene zarade tužitelja od dana povrjeđivanja 22.03.2009.g. pa do dana umirovljenja tj. do 16.01.2013.g. iznosi 165.768,28 kn,

7. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da će se u slučaju povrede prava osobnosti, sud ako nađe da to težina povrede okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknade neimovinske štete i kada nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju visine novčane naknade sud voditi računa o jačini trajanju povrede izazvane fizičkom boli, duševnom boli, straha, cilju kojem služi ta naknada ali o tome da se njome ne povede težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se po pravilima osobnosti i u smislu navedenog zakona preostalog podrazumijeva i pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

9. U postupku su saslušani vještaci medicinske struke koji su taksativno naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, točno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice pružajući u vidu osnov za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjem i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti dati svoju ocjenu pretrpljene štete radi čega je i njihovo mišljenje u cijelosti prihvati.

10. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neke egzaktne i precizne materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja vodeći pri tom računa o tome da naknada treba biti pravična, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročenje neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda (preventivna funkcija).

11. Imajući u vidu duljinu, intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpio tuženik, doživljeni strah, lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti liječenja, životnu dob tužitelja, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020-5, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao zatraženi naknadu po osnovi pravične i novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12. Međutim, pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 590.000,00 kuna dosuđena je previsoko i utoliko je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika. Naime, imajući u vidu duljinu, intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpjela tužitelj, doživljeni strah lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti liječenja, životnu dob tužiteljice imajući u vidu načelo individualizacije naknade primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud je ocijenio da je tužitelju po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada iznos od 520.000,00 kuna, pa kod nesporne činjenice da je tuženik tijekom postupka tužitelju isplatio 80.000,00 kuna s osnove neimovinske štete, to je valjalo dosuditi ukupan iznos od 440.000,00 kn, a ne kako je to prvostupanjski sud po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pogrešno ocijenio u visini od 590.000,00 kn.

12. Obzirom da je tužitelju po tom osnovu dosuđen iznos od 590.000,00 kn, to je do iznosa od 440.000,00 kuna valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu,dok je za više dosuđeno od 440.000,00 kn valjalo prihvatiti žalbu tuženika te odbiti tužbeni zahtjev (dakle za razliku od 150.000,00 kn), slijedom čega je u smislu odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske presude.

13. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s time u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. propisano je ako ozlijeđeni zbog nepotpune i djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja, napredovanja uništena ili umanjena, odgovorna osoba dužna je plaćati određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

14. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (članak 1095. stavak 1. ZOO-a) kada je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć po slobodnoj ocjeni (članak 223. stavak 1. ZPP-a) u ukupnom iznosu od 31.500,00 kuna, uzimajući u obzir vrijednosti jednog sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 30,00 kuna, dok je tužitelju sukladno nalazu i mišljenju vještaka bilo potrebno 1050 sati takve pomoći i njege, i to u periodu od 22. ožujka 2009., do 01. ožujka 2011. No, kako je tijekom postupka nesporno tužitelju s ovog osnova isplaćen iznos od 3.000,00 kuna, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je od ukupno utvrđenog iznosa od 31.500,00 kuna umanjio iznos od 3.000,00 kuna, i dosudio tužitelju po ovom osnovu 28.500,00 kuna.

15. U odnosu na troškove liječenja sud visinu ovih troškova utvrđuje prema računima koji su priloženi u spisu koje je tužitelj platio za kupovinu lijekova računima bolnica i dolascima na terapije. Sud prihvaća kao pravilnu ocjenu suda prvog stupnja da ovaj utuženi iznos i visina od 4.496,55 kuna je opravdan smatrajući da se radi o opravdanim troškovima koji uz iznos od 7.053,45 kn koje je nesporno tuženik platio tužitelju još ranije tijekom postupka, predstavlja iznos od 12.000,00 kn koji trošak je prouzročen tužitelju s osnova nastale štete. Na ovako dosuđen iznos neimovinske štete prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 1103 ZOO-a dosudio pripadajuću naknadu od dana 07. lipnja 2021. kako je to tužitelj i zatražio.

16. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju na ime rente za tuđu njegu i pomoć iznos od 2.080,00 kuna mjesečno i to utvrđenog dnevno jednog sata vrijednosti tuđe njege i pomoći u iznosu od 30,00 kuna što pomnoženo sa 69,33 sata mjesečno, predstavlja zatraženi iznos kako je pravilno prvostupanjski sud tužitelju i dosudio. Žalbeni navodi tuženika kako je osnovan prigovor zastare potraživanja s ovog osnova iznad iznosa od 900,00 kuna, pravilno je prvostupanjski sud otklonio pozivom na odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a, pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude. Ovim je ujedno i odgovoreno na žalbene razloge izjavljene protiv dopunske presude od 23. lipnja 2021., (pravilno je prvostupanjski sud trebao naznačiti dopunsko rješenje).

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na okolnost visine izgubljene zarade utvrdio da je tužitelju bolovanje bilo opravdano od dana povrjeđivanja dakle 1. travnja 2009. pa do dana umirovljenja odnosno 1. veljače 2013., a imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka proizlazi kako je tužitelj zbog zadobivenih povreda i posljedica postao 100% nesposoban za svoje tadašnje zanimanje pa je imajući u vidu glede visine zatraženog iznosa vještaka za financije i računovodstvo Đ. D. dipl. eoc. utvrdio visinu u iznosu od 165.768,28 kn s pripadajućom kamatom. Žalbeni razlozi tuženika u tom pravcu nisu osnovani obzirom da je sud u cijelosti poklonio vjeru navedenim vještacima radi čega je pravilno postupio kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

18. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama (tijek kamata) nije pravilno donijeta sukladno odredbama članka 1103. ZOO-a, a u svezi odredbom članka 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO). Naime, tijek kamata počinje teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju od 17. veljače 2012. pa do isplate, pa kako je tužitelj zatražio kamatu na pojedinačne iznose još od 01. travnja 2009., odnosno na iznos od 2.080,00 kuna od 01. ožujka 2011., to je valjalo uvažiti žalbu tuženika i odbiti zahtjev za isplatu ove kamate na dosuđeni iznos u razdoblju od 01. travnja 2009., odnosno 01. ožujka 2011. (kako to traži tužitelj) do 16. veljače 2012.(dan podnošenja odštetnog zahtjeva). Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I.c.

19. Na okolnost utvrđenja radne sposobnosti tužitelja sa osnova posljedica ozljeda iz predmetne nezgode od 22.ožujka.2009., sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. medicine rada dr.sc. M. B. dr. med. Vještakinja tako i mišljenje, osnovom medicinske dokumentacije te pregledanog zdravstvenog liječničkog kartona za tužitelja, nalazi kako su tjelesne ozljede koje je tužitelj pretrpio u predmetnoj nezgodi dovele do posljedica na lokomotornom sustavu i u psihičkom stanju, zbog čega je kod istog nastupila profesionalna nesposobnost za rad, međutim, kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost o okvirima njegovog zanimanja diplomiranog ekonomiste, voditelja financija.

20. Sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka spec. medicine rada kao stručno, logično i uvjerljivo, sukladno odredbi članka 260. ZPP-a, u kontekstu naprijed iznesenih utvrđenja, koja tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju, smatrao osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete radi izgubljene zarade koja se manifestira u razlici između onog što bi zarađivao mjesečno na poslovima voditelja financija i onoga što na ime invalidske mirovine sada prima mjesečno.

21. Zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tužitelja po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao ispravan obzirom da je žalbenim navodima tuženika doveden u sumnju.

22. Naime, oštećenik nema pravo na plaćanje naknade štete zbog izgubljene zarade kada se niti ne pokušava zaposliti kao osoba s preostalom radnom sposobnošću jer je ta okolnost izvan uzroka prometne nezgode u kojoj mu je nastupila šteta (takav stav izrazio je Vrhovni sud republike Hrvatske u nizu svojih odluka, primjerice Revx- 713/11 od 14. prosinca 2011.) Odgovornost za to da mu nije utvrđena preostala radna sposobnost, snosi i sam tužitelj, ako je propustio nakon dovršenog liječenja poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi mogao smanjiti vlastitu štetu, pa i time što bi, u smislu propisa iz mirovinskog osiguranja, pokrenuo odgovarajući postupak utvrđivanja svoje preostale radne sposobnosti i nakon toga, s tom preostalom radnom sposobnosti, tražio zaposlenje, odnosno zaposlio se, a što u konkretnom slučaju tužitelj nije tako postupio. Naime, svaki oštećenik je dužan nastojati da mu šteta bude što manja i u tom smislu poduzimati radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama, a ako to propusti i tako pridonese da mu šteta nastane ili bude veća, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO).

23. Dakle, kako tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za primjenu citirane zakonske odredbe iz čl. 1095. st. 2. ZOO u pogledu zatražene buduće rente, to je valjalo uvažiti žalbu tuženika i odbiti zahtjev tužitelja na naknadu zatražene rente u iznosu od 4.466,86 kuna mjesečno sa kamatom od 16. siječnja 2013., čime je odlučeno kao u točki I.b. izreke ove presude.

24. Žalbeni navodi tuženika svode se na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na drugačije činjeničnog stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

25. Na žalbene tvrdnje tuženika kojima se upozorava na navodne propuste suda u ocjeni vještačenja koje je o vrsti i težini zadobivenih ozljeda kao i potrebi tuđe pomoći i njege na zahtjev tuženika sačinio dr. sc. M. M., prim.dr.med. spec. ortopedije koja je tuženik priložilo, valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud s pravom smatrao da se u ovom dijelu ne radi o dokazu vještačenjem, odnosno o nalazu i mišljenju vještaka u smislu odredbi članka 250.-članka 263. ZPP-a. Ovo iz razloga jer isto nije provedeno u ovom parničnom postupku na zahtjev suda, već je doc. dr. sc. M. M., prim.dr.med. spec. ortopedije i traumatologije izradio nalaz i mišljenje izvan ovog postupka kao vještak cenzor tuženika kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

26. Slijedom navedenog, budući ovaj sud nije našao ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika pobijanu presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomičnim prihvaćanjem preinačiti na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

27. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke ove presude temelji se na odredbama iz čl. 166. st. 2., čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 2. ZPP-a obzirom na uspjeh tužitelja od 80%., te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15 dalje: Tarifa).Tako je valjalo tužitelju priznati trošak sastava tužbe od 20. ožujka 2012. u iznosu od 5.830,00 kuna sukladno Tbr. 8/1 Tarife, trošak sastava odštetnog zahtjeva od 16. veljače 2012., u iznosu od 5.830,00 kuna., četiri obrazložena podneska od 29. svibnja 2012., 25. ožujka 2013., 16. travnja 2015., i 16. lipnja 2015., svaki po 5.000,00 kuna sukladno Tbr. 8/1 Tarife, trošak podnesaka od 08. ožujka 2016., 28. veljače 2017., te 27. ožujka 2017., svaki u iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr. 8/3 Tarife., zastupanja na ročištima od 22. svibnja 2013., 11. srpnja 2016., i 27. veljače 2020., svaki u iznosu od po 5.000,00 kuna sukladno Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 08. lipnja 2017., i 20. rujna 2012., u iznosu od po 500,00 kuna sukladno Tbr. 9/5, te trošak zastupanja na ročištu od 05. svibnja 2021. u iznosu od 7.892,00 kuna sukladno Tbr. 9/1 Tarife, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 71.315,00 kuna. Navedeni iznos od 71.315,00 kuna valjalo je umanjiti za 20 % obzirom da tužitelj nije za toliko uspio u postupku, (uspjeh tužitelja je 80%), što u konačnici daje iznos od 57.052,20 kuna. Tužitelju je priznat trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 9.825,00 kuna, budući je ovaj trošak bio nužan za vođenje spora neovisno o uspjehu stranka u istom, pa je konačno tužitelju ukupno priznat trošak u iznosu od 66.877,00 kuna, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

U Splitu 15. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte