Poslovni broj: Usž-2290/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. B. iz P., M., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. i partneri d.o.o., P., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Z., radi izvanrednog zdravstvenog pregleda vozača, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1001/2021-18 od 25. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1001/2021- 18 od 25. ožujka 2022. i sudi:

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: UP/II-211-03/21- 10/2, urbroj: 511-01-202-21-2 od 18. lipnja 2021., rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave i., broj: 511-08-18-UP/I-402/1-21 od 6. svibnja 2021. i zaključak Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave i. Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511-08-18/2-144/70-21 od 28. travnja 2021.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 10.156,25 kuna (deset tisuća sto pedeset i šest kuna i dvadeset pet lipa) / 1.347,97 eura (tisuću tristo četrdeset sedam eura i devedeset sedam centi)[1] u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1001/2021-18 od 25. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa:

UP/II-211-03/21-10/2, urbroj: 511-01-202-21-2 od 18. lipnja 2021., rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave i., broj: 511-08-18-UP/I-402/1-21 od 6. svibnja 2021. i zaključka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave i. Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511-08-18/2-144/70-21 od 28. travnja 2021. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj pobijanu presudu smatra nepravilnom i nezakonitom. Iz pobijane presude proizlazi stajalište koji je protivno shvaćanju Visokog upravnog suda izraženom u presudi poslovni broj Usž-3116/20-2 od 4. studenoga 2020. Naime, i u tom sporu je bila osporavana zakonitost zaključka istog prvostupanjskog tijela od 4. rujna 2019. koju zakonitost je tužitelj napadao prigovorom te nakon odbijanja prigovora i žalbe u upravnom postupku iniciranim tim prigovorom te tužbenog zahtjeva u prvostupanjskom upravnom sporu, Visoki upravni sud je presudom od 4. studenoga 2020. poništio prvostupanjsku presudu, drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te prigovorom osporavani zaključak od 4. rujna 2019. Dakle, riječ je o identičnoj situaciji u kojoj Visoki upravni sud izrazio stajalište da za upućivanje tužitelja na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled nije bilo osnove, pa time nije bilo osnove niti za donošenje spornog zaključka, čime je, u njemu sadržano postupanje, ocjenjeno nezakonitim, slijedom čega je prigovor tužitelja bio osnovan, zbog čega je, u konačnici, taj zaključak presudom i poništio, zajedno sa svim drugim odlukama donesenim povodom tužiteljevog prigovora. Budući da je predmet i ovog upravnog spora ocjena zakonitosti zaključka kojim je tužitelj upućen na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled, protiv kojeg postupanja je tužitelj izjavio prigovor, koji je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a žalba protiv tog rješenja osporavanim rješenjem tuženika, to je očito prema stajalištu Visokog upravnog suda riječ o postupanju čija se zakonitost može osporavati prigovorom u smislu članka 12. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP). Dodaje da kada bi shvaćanje prvostupanjskog suda bilo pravilno, tužitelj svoje pravo na ispitivanje zakonitosti zaključka od 28. travnja 2021. ne bi nikad mogao konzumirati, odnosno to ne bi mogao u slučaju kada na zdravstvenom pregledu bude utvrđen zdravstveno sposobnim. Prihvaćanjem stajališta prvostupanjskog suda, vozač koji je u postupku utvrđen zdravstveno sposobnim ni pod kojim uvjetima ne bi mogao osporavati zakonitost samog postupka, odnosno postupanja tijela koje je sadržano u pokretanju tog postupka donošenjem zaključka o upućivanju vozača na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled. To bi značilo da je svakog zdravstveno sposobnog vozača moguće na pregled uputiti nezakonito i bez ikakve osnove, a da on to nikad ne može dovesti u pitanje niti ostvariti ikakvu zaštitu. Takvo uređenje upravnog postupka predstavljalo bi grubo kršenje osnovnih ljudskih i ustavnih prava, ali i zakonskog prava stranke na zaštitu od nezakonitog postupanja upravnog tijela. S obzirom da zbog opisanog pravnog pristupa prvostupanjski sud uopće nije razmotrio, niti ikakve razloge dao o navodima tužbe te činjenicama okolnostima na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, smatra potrebnim tužbene navode istaknuti i kao žalbene. Spornim zaključkom tužitelj je upućen na obavljanje izvanrednog nadzornog zdravstvenog pregleda temeljem odredbe članka 231. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/1. i 40/20.; dalje: ZSPC). Iz nastavnih rješenja prvostupanjskog tijela i tuženika donesenih po prigovoru, odnosno žalbi tužitelja proizlazi da se tužitelj spornim zaključkom upućuje na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled zbog sadržaja uvjerenja dr. K. od 10. veljače 2020. koje je izdano i prvostupanjskom tijelu predočeno u postupku koji je pokrenut zaključkom od 4. rujna 2019., a koji zaključak je kao nezakonit poništen presudom Visokog upravnog suda od 4. studenoga 2020. Dodaje da tuženik smatra da nezakonito stečene podatke smije dalje upotrebljavati kako bi tužitelja upućivao na daljnje izvanredne preglede, dodajući pritom da samo uvjerenje ne može upotrijebiti (jer ga je steklo u nezakonitom postupku i vratilo tužitelju). Tužitelj smatra da, s obzirom da tuženik ne može upotrijebiti uvjerenje stečeno u nezakonitom postupku, ne može koristiti niti saznanja koja proizlaze iz tog uvjerenja. A ako ne može koristiti niti saznanja koja proizlaze iz uvjerenja od 10. veljače 2020. tada ne može opravdati sumnju u zdravstvenu sposobnost tužitelja. Da bi vozača uputio na obavljanje izvanrednog nadzornog zdravstvenog pregleda, na temelju članka 231. stavka 3. ZSPC-a, sumnja mora biti opravdana. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i presudom odbije tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu tužitelja.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Rješenjem tuženika od 18. lipnja 20221. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave i., Broj: 511-08-18- UP/I-402/1-21 od 6. svibnja 2021. kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv zaključka Policijske uprave i., Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 28. travnja 2021. Zaključkom od 28. travnja 2021. tužitelju je, pozivom na odredbu članka 231. stavka 3. ZSPC-a naloženo obavljanje izvanrednog nadzornog zdravstvenog pregleda radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za upravljanje vozilima AM, B, F, G kategorije, na temelju saznanja da je kod tužitelja nastupila promjena zdravstvenog stanja radi koje više sposoban sigurno upravljati motornim vozilom.

7. Odlučujući o tužbi tužitelja kojom je osporavao zakonitost rješenja tuženika, prvostupanjskog rješenja i zaključka od 28. travnja 2021. prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio. Prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju prigovor koji je tužitelj podnio protiv zaključka od 28. travnja 2021. nije prigovor iz članaka 42., 154., 155., 156., 157. i 158. ZUP-a.

8. Navedeno prvostupanjski sud obrazlaže citirajući odredbu članka 77. ZUP-a kojom je propisano da se zaključkom odlučuje o postupovnim pitanjima ako ZUP-om nije propisano donošenje rješenja, da zaključak donosi službena osoba koja obavlja radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet zaključka te da se protiv zaključka ne može se izjaviti žalba već se zaključak može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari. Dodaje da se sukladno odredbama Pravilnika o vozačkim dozvolama („Narodne novine“ 2/19. i 102/20.; dalje: Pravilnik) vozačka dozvola izdaje (ili obnavlja) na temelju zahtjeva stranke uz koji se obavezno prilaže i uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. Eventualna zdravstvena ograničenja, navedena u uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima upisuju se u obrazac vozačke dozvole. Odredba članka 30. stavka 3. Pravilnika ovlašćuje nadležno upravno tijelo da rješenjem poništi i oduzme vozačku dozvolu ako se utvrdi da je ista izdana na temelju lažne isprave ili netočnih podataka u ispravi ili u zahtjevu za izdavanje koji utječu na njenu valjanost. Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da radnja donošenja zaključka od 28. travnja 2021., kojim se tužitelju nalaže obavljanje izvanrednog nadzornog zdravstvenog pregleda, ne predstavlja radnju postupanja protiv koje je moguće izjaviti prigovor, već se radi o procesnoj radnji poduzetoj u okviru upravnog postupka predmetom kojeg je ispitivanje valjanosti vozačke dozvole. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda zakonitost takve radnje može se osporavati u žalbi protiv rješenja kojim se odlučuje u konkretnoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da je pravilnom primjenom odredbi ZUP-a, prigovor tužitelja trebalo odbaciti kao nedopušten, no da donošenjem meritorne odluke kojom se prigovor odbija nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

9. Ovaj Sud ne prihvaća takvo stajalište prvostupanjskog suda.

10. Odredbom članak 156. ZUP-a propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

11. Ovaj Sud ocjenjuje da je zaključak od 28. travnja 2021. kojim je tužitelju naloženo obavljanje izvanrednog nadzornog zdravstvenog pregleda radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za upravljanje vozilima AM, B, F, G kategorije, postupanje u smislu odredbe članka 156. ZUP-a slijedom čega tužitelj ima pravo protiv tog zaključka podnijeti prigovor, koje pravo je tužitelj i iskoristio. Navedenim zaključkom tužitelju je naloženo obavljanje izvanrednog zdravstvenog pregleda o rezultatima kojeg ovisi njegovo pravo na izdavanje nove vozačke dozvole.

12. S obzirom na navedeno valjalo je presudu poništiti te odlučiti o tužbenom zahtjevu.

13. Iz spisa proizlazi da je tužitelju zaključkom Policijske uprave Istarske od 4. rujna 2019. naloženo obavljanje izvanrednog zdravstvenog pregleda radi utvrđivanja sposobnosti za upravljanje vozilima, pozivom na odredbu članka 231. stavak 4. ZSPC-a. Protiv navedenog zaključka tužitelj je podnio prigovor koji je rješenjem Policijske uprave I. od 7. listopada 2019. odbijen. Rješenjem tuženika od 4. prosinca 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 7. listopada 2019. Osporavajući navedena rješenja, kao i zaključak od 4. rujna 2019. tužitelj je pokrenuo upravni spor. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-93/20-17 od 4. lipnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi protiv presude od 4. lipnja 2020. Visoki upravni sud je presudom poslovni broj Usž-3116/20-2 od 4. studenoga 2020. poništio presudu od 4. lipnja 2020. te poništio rješenje tuženika od 4. prosinca 2019., rješenje Policijske uprave I. od 7. listopada 2019. i zaključak od 4. rujna 2019. Svoju odluku od 4. studenoga 2020. Visoki upravni sud obrazlaže navodeći da je odredbom članka 231. stavak 4. ZSPC-a propisano da će se na izvanredni zdravstveni pregled uputiti vozač ili instruktor vožnje kod kojih je utvrđen udio alkohola u krvi viši od 1,5 g/kg ili je utvrđeno da je upravljao vozilom pod utjecajem droga ili lijekova, kao i vozač ili instruktor vožnje koji se odbiju podvrći ispitivanju imaju li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnost upravljanja vozilima, nakon pravomoćne odluke o prekršaju ili su najmanje tri puta pravomoćno kažnjeni zbog upravljanja vozilom s nedopuštenom količinom alkohola u krvi. Visoki upravni sud je utvrdio da kod tužitelja nije ispunjena niti jedna od pretpostavki propisanih odredbom članka 231. stavka 4. ZSPC-a jer iz podataka spisa nije razvidno da bi tužitelju na bilo koji način bila utvrđena koncentracija alkohola u krvi, već mu je utvrđena koncentracija krvi u izdahnutom zraku i to temeljem uporabe uređaja Drager 6820, Arhh0290, a što proizlazi iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 28. travnja 2018. Slijedom navedenog Visoki upravni sud je prihvatio žalbene navode tužitelja te poništio rješenje tuženika od 4. prosinca 2019., rješenje od 7. listopada 2019. i zaključak od 4. rujna 2019.

14. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužitelj obavio izvanredni nadzorni zdravstveni pregled (postupajući po zaključku od 4. rujna 2019.) te mu je od Specijalističke ordinacije za medicinu rada dr. A. K. od 10. veljače 2020. izdano uvjerenje u kojem je navedeno da je zdravstveno sposoban za vozača, ali uz ograničenje nošenja naočala na rok od dvije godine, nakon čega je dužan ponovo obaviti zdravstveni pregled za vozača. Na zahtjev tužitelja 15. ožujka 2021. izdana mu je nova vozačka dozvola u koju nisu upisana nikakva zdravstvena ograničenja jer je presudom Visokog upravnog suda poništen zaključak od 4. rujna 2019. kojim je upućen na obavljanje izvanrednog zdravstvenog pregleda, slijedom čega se navedeno uvjerenje od 10. veljače 2020. nije moglo koristiti prilikom izdavanja vozačke dozvole.

15. Iz spisa, nadalje, proizlazi da je tužitelj zaključkom od 28. travnja 2021. upućen (ponovo) na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanje vozilima AM, B, F i G kategorije. Zaključak je donesen pozivom na odredbu članka 231. stavka 3. ZSPC-a. Navedenom odredbom je propisano da se na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled upućuje vozač za kojeg se opravdano sumnja da zbog zdravstvenih razloga više nije sposoban sigurno upravljati vozilom.

16. Protiv zaključka od 28. travnja 2021. tužitelj je podnio prigovor koji je rješenjem od 6. svibnja 2021. odbijen. Iz obrazloženja rješenja od 6. svibnja 2021. proizlazi da je temelj za donošenje zaključka od 28. travnja 2021. uvjerenje Specijalističke ordinacije za medicinu rada dr. A. K. od 10. veljače 2020. iz kojeg proizlazi da je tužitelj zdravstveno sposoban za vozača na vremenski rok od dvije godine (problemi s vidom). Prvostupanjsko tijelo smatra da, iako se uvjerenje od 10. veljače 2021. ne može upotrijebiti s obzirom da je doneseno na temelju zaključka od 4. rujna 2019. koji je poništen, da se može upotrijebiti kao pravna osnova za opravdanu sumnju u zdravstvenu sposobnost tužitelja za upravljanje vozilom.

17. Rješenjem tuženika od 18. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 6. svibnja 2021. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je tužitelj zaključkom od 28. travnja 2021. upućen obaviti izvanredni zdravstveni pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za upravljanje vozilima iz razloga što posjeduje vozačku dozvolu u koju nisu upisana nikakva zdravstvena ograničenja, a zbog ranije utvrđenog zdravstvenog stanja navedenog u uvjerenju od 10. veljače 2020. postoji opravdana sumnja da nije potpuno zdravstveno sposoban. Tuženik prihvaća stajalište prvostupanjskog tijela te također smatra da, iako se podaci iz uvjerenja od 10. veljače 2020. nisu mogli upotrijebiti prilikom odlučivanja o izdavanju nove vozačke dozvole, da se mogu i moraju upotrijebiti na način da posluže kao osnova za upućivanje vozača na izvanredni nadzorni pregled na temelju članka 231. stavka 3. ZSPC-a. Stoga, budući da je tužitelj na obavljenom izvanrednom zdravstvenom pregledu za koji je izdano uvjerenje 10. veljače 2020. nesporno utvrđen ograničeno zdravstveno sposobnim za vozača, odnosno uz obvezu nošenja naočala, tuženik ističe da je razvidno da se radi o vozaču za kojeg postoji opravdana sumnja u njegovu zdravstvenu sposobnost te se navedeno ni u kom slučaju ne bi smjelo zanemariti.

18. Tužbeni zahtjev je osnovan.

19. Utvrđeno je da je tužitelj nezakonito upućen na izvanredni zdravstveni pregled zaključkom od 4. rujna 2019. (koji je poništen), a rezultat tog nezakonitog postupanja je uvjerenje od 10. veljače 2020. izdano od dr. A. K.. I sam tuženik smatra da se takvo uvjerenje ne može upotrijebiti prilikom izdavanja nove vozačke dozvole, no tuženik je mišljenja da se saznanja iz uvjerenja mogu upotrijebiti na način da posluže kao opravdana sumnja u sposobnost tužitelja za sigurno upravljanje vozilom.

20. Ovaj Sud ne prihvaća takvo stajalište tuženika. S obzirom da se radi o uvjerenju koje je rezultat nezakonitog postupanja, saznanja iz tog uvjerenja se ne mogu upotrijebiti ni na koji način, pa niti kao dokaz postojanja opravdane sumnje. Iz navedenog proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije imalo osnovu za postupanje na temelju članka 231. stavka 3. ZSPC-a jer nije dokazalo postojanje opravdane sumnje da tužitelj nije sposoban sigurno upravljati vozilom što je, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, bilo dužno učiniti.

21. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je, ocijenivši žalbene navode osnovanima, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a u vezi s člankom 58. stavkom 1. ZUS-a poništio pobijanu prvostupanjsku presudu, kao i rješenje tuženika, rješenje od 6. svibnja 2021. i zaključak od 28. travnja 2021.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, s obzirom da je tužitelj uspio u sporu. Odluka o visini troška temelji se na odredbi članka 79. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora i na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.). Tužitelju je priznato pravo na trošak zastupanja po opunomoćeniku na ime troška sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna, trošak pristupa na ročište 24. ožujka 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna te trošak sastava žalbe u iznosu 3.125,00 kuna što ukupno iznosi 8.125,00 kuna što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 10.156,25 kuna, odnosno 1.347,97 eura prema fiksnom tečaju konverzije 7,5345.

23. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 12. studenoga 2021., 10. prosinca 2021. i 23. ožujka 2022. budući da navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje spora. Nisu mu priznati niti troškovi sudskih pristojbi s obzirom da pristojbena obveza tužitelju nije niti nastala.

U Zagrebu 15. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.