Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-330/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene A. J. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 4. svibnja 2022. broj K-15/2020-19, u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 4. svibnja 2022., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oslobođeni su optužbe, optužena A. J. Z. da bi pod točkom 1. počinila kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11., okrivljena pravna osoba – trgovačko društvo N. " d.o.o. M. da bi pod točkom 2. bilo odgovorno zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. i članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12.) te optužena A. J. Z. i optužena Đ. J. pod točkom 3. da bi počinile kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. U odnosu na troškove je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno da troškovi optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja iz članka 145. stavka 2. točka 1. - 5. ZKP/08. padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. ZKP/08., s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Optužena A. J. Z. je po svom branitelju, odvjetniku P. J., podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika. Odgovor na žalbu je podnijela i optužena Đ. J. po svom branitelju, odvjetniku I. M.. U oba odgovora na žalbu je predloženo odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi prvostupanjsku presudu, a također je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog suda.
4. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili, unatoč urednoj obavijesti, optužena A. J. Z. i njezin branitelj, odvjetnik P. J., optužena Đ. J. i njezin branitelj, odvjetnik I. M. i državni odvjetnik pa je, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba nije osnovana.
6.1. Najprije valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske već ranije, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 4. studenog 2016. broj K-11/2015., prihvatio žalbu državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu kojom su optuženici A. J. Z., trgovačko društvo N. " d.o.o. M. i Đ. J. bili oslobođeni od optužbe za kaznena djela i to A. J. Z. pod točkom 1. za kazneno djelo iz članka 256. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11., pravna osoba – trgovačko društvo N. " d.o.o. pod točkom 2. da bi bilo odgovorno zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. i članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, te optužena A. J. Z. i optužena Đ. J. pod točkom 3. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz precizne uputu o provođenju novog knjigovodstveno- financijskog vještačenja po novom vještaku.
6.2. Prvostupanjski sud je nakon toga, u novom postupku, postupio po uputi iz ukidnog drugostupanjskog rješenja, te je potom donio novu presudu, ostajući kod ranije svoje odluke.
6.3. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da su izostali odnosno da su nejasni razlozi neprihvaćanja zapisnika o poreznom nadzoru i prihvaćanja nalaza provedenih financijskih vještačenja i iskaza financijskih vještakinja sa argumentacijom prvostupanjskog suda da je nalaz vještaka jače dokazne snage od poreznog zapisnika. Prvostupanjski sud je u točkama 30. i 31. na koje upire žalitelj objasnio da je prihvatio nalaze financijskih vještakinja, jer su nalaze i mišljenja dale stručno na temelju dugogodišnjeg iskustva, i da su se vještakinje I. S. i S. G. suglasile sa novom vještakinjom S. Č. koja je u ponovljenom postupku provela novo financijsko vještačenje i iznijela zaključak da je TD N. " d.o.o. steklo nekretnine iz točke 1. optužnice naplatnim pravnim poslom, zbog čega nije bilo u obvezi platiti porez na dobit za 2008. Upravo vrednovanjem tog dokaza i takvim činjeničnim utvrđenjem je prvostupanjski sud utemeljio prvostupanjsku presudu.
7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano poklonio vjeru nalazima sudskih vještakinja S. G. i S. Č., koje su suglasno zaključile da je stjecanje nekretnina u trgovačkom društvu N. " d.o.o. bilo naplatnim pravnim poslom iz sredstava pozajmica M. S. te izveo pogrešan zaključak o nepostojanju dokaza da bi optuženici počinili terećena kaznena djela. Naime, žalitelj smatra da bi se kritičkom analizom svih provedenih dokaza, a posebice nalaza poreznog tijela, rezultata provedene predstečajne nagodbe te uvidom u isprave o poslovnim odnosima došlo do zaključka da su činjenični navodi optužbe u cijelosti osnovani.
7.1. Tako državni odvjetnik ističe da od sklapanja Ugovora o pozajmicama sklopljenih između M. S. i M. J. (1997. i 1998.) do kupnje nekretnina na dražbi i plaćanja (2003. i 2004.) u spisu nema isprava da bi ta sredstva bila uporabljena za kupnju nekretnina na javnoj dražbi sugerirajući da sredstva pozajmice nisu iskorištena za kupnju nekretnina godinama kasnije i da je sačinjavanje isprava 2006. u cilju osiguranja interesa fizičkih osoba i koristi za trgovačko društvo izbjegavanjem obračuna i plaćanja poreza, dakle da se radi o fiktivnim poslovima.
7.2. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, iz nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije S. Č. (radi se o novom vještaku sukladno uputi iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske), proizlazi u odnosu na tijek poslovnih odnosa koji su doveli do stjecanja vlasništva nad spornim nekretninama od strane N. I. d.o.o. da se radilo o naplatnom stjecanju vlasništva i da tvrtka N. I. d.o.o. nije bila u obvezi prijaviti i platiti porez na dobit za 2008. godinu. Isto tako, vještakinja je temeljem dostupne dokumentacije koju je detaljno razmotrila iznijela mišljenje da je optužena Đ. J. svojim novcem umjesto TD N. I. d.o.o. podmirila obvezu od 4.000.000,00 kuna prema M. S. kojim su kupljene nekretnine. Na taj način je stekla potraživanje od tog trgovačkog društva u tom iznosu. Na to potraživanje se odnosi temeljnica br. 39. (s lista 144) gdje su nekretnine evidentirane na konto 0215- poslovne građevine-dugovno i na konto 2580-pozajmice vlasnika-potražno i to u iznosu od 4.000.000,00 kuna. Prema mišljenju vještakinje radi se o temeljnici koja je ispravno knjižena i obveza je TD N. I. d.o.o. da optuženoj Đ. J. vrati iznos od 4.000.000,00 kuna. Navedeno je detaljno obrazložila vještakinja, a to je prvostupanjski sud prihvatio u točki 17. pobijane presude, jer su utvrđenja do kojih je došla ova vještakinja, potvrđena nalazom vještakinje S. G. kao i iskazom M. S..
7.3. Kako je prvostupanjski sud proveo novo financijsko vještačenje po drugoj vještakinji S. Č., koja je iznijela zaključak da isplate imaju svoju osnovu u poslovnim događajima, o kontinuitetu između ugovora o posudbi novca i naplatnog stjecanja nekretnine od strane trgovačkog društva N. I. d.o.o., da za sve poslovne događaje postoje isprave, a kako iz nalaza i mišljenja izrijekom nigdje ne proizlazi da se radi o fiktivnim poslovima kako sugerira žalitelj, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da su se događaji odvili na način kako to proizlazi iz obrana optuženica. Dakle, optužena Đ. J. nakon smrti supruga A. J. prodajom dijela svoje imovine u ime tvrtke N. " d.o.o. vratila je pozajmicu M. S., nakon čega je tvrtka N. " d.o.o. postala vlasnik nekretnina, a ona stekla pravo da ju tvrtka isplati u vrijednosti duga. Žalbeni navodi državnog odvjetnika da se radilo o nedopuštenom prijenosu obveze s fizičke osobe na pravnu i osporavanje da bi sporne nekretnine u stečajnom postupku bile stečene sredstvima pozajmice koje je M. S. dao M. J., i da je sud prvog stupnja u nedostatku materijalne dokumentacije trebao zaključiti da se radilo o fiktivnom poslu, nisu osnovani jer se žalbom ne osporava da je pozajmica dana, a iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 7. lipnja 2006. sklopljenog između M. S. i M. J. proizlazi da je novac upotrijebljen za kupnju spornih nekretnina. Jednako tako, nisu osnovani žalbeni navodi o nemogućnosti raspolaganja predmetnim nekretninama pa među inim i davati u fiducijarno vlasništvo kada su unijete u temeljni kapital i da se istima može raspolagati samo kroz raspolaganje poslovnim udjelima, jer upravo suprotno proizlazi iz uredno provedenog prijenosa vlasništva predmetnih nekretnina kroz zemljišne knjige.
7.4. Nadalje, na neuvjerljivost i neprihvatljivosti nalaza tijela porezne uprave upućuje zaključak vještakinje S. Č. koja je ukazala na koliziju između dva provedena nadzora. Tako je poreznim nadzorom tvrtke N. I. d.o.o. u 2008. godini koju je provelo Ministarstvo financija-Financijska policija-postaja Split utvrđeno da tvrtka koristi sporne nekretnine, da se ne nalaze na popisu osnovnih sredstava, da optužena Đ. J. daje pismeno očitovanje sa popratnom dokumentacijom o stjecanju nekretnina, da je po naputku porezne uprave nekretnina u iznosu od 4.000.000,00 kuna evidentirana na kontu poslovne građevine, a dana pozajmica vlasnika na kontu 9490 obveze po osnovi zajma M. S., dok poreznim nadzorom od 2011. dokumenti temeljem kojih su nekretnine prelazile s jednog trgovačkog društva na drugo, nisu priznati. Slijedom navedenog, s pravom prvostupanjski sud te dokaze ocjenjuje neprihvatljivim nasuprot stručnim, uvjerljivim i nepristranim nalazima sudskih vještakinja koje prihvaća i to kako mišljenje vještakinje S. Č. i S. G. da su predmetne nekretnine stečene naplatno i da postoji obveza trgovačkog društva N. I. d.o.o. prema optuženoj Đ. J., tako i sudske vještakinje za financije I. S. koja se, nakon što je razmotrila svu dostupnu dokumentaciju, priklonila nalazima ostalih vještakinja.
7.5. Sve što je navedeno u odnosu na nedokazanost tvrdnji optužbe za kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11. u odnosu na optuženu A. J. Z. odnosi se i na nedokazanost optužbe u odnosu na to kazneno djelo iz točke 2. pobijane presude za koje se tereti optužena pravna osoba N. I. d.o.o., kao i u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. točka 1. KZ/11. za koje se terete optužena A. J. Z. i Đ. J. jer nema dokaza da su zlouporabile povjerenje u gospodarskom poslovanju i oštetile tvrtku N. I. d.o.o., o čemu se prvostupanjski sud na potpuno ispravan način očitovao i koja utvrđenja žalbom državnog odvjetnika također nisu dovedena u pitanje.
8. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. je presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu 15. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
