Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-291/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. M., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 22. studenog 2021. broj K-9/2020-21, u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog G. M., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora na način da se optuženom G. M., na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2016. do 11. svibnja 2016.

II Žalba optuženog G. M. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci od 22. studenog 2021. broj K-9/2020-21 optuženi G. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11., a uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) uz primjenu članka 145. stavka 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, te troškove stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. D. C. u iznosu od 520,00 kuna i troškove vještaka prometne struke S. M. u iznosu od 3.066,76 kuna, troškove sudskog tumača za njemački jezik E. u iznosu od 6.420,00 kuna, sudskog tumača za njemački jezik S. V. u iznosu od 721,75 kuna i sudskog tumača za njemački jezik M. S. T. u iznosu od 1.620,00 kuna.

1.2. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije na području Republike Hrvatske u trajanju od 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljima, odvjetnicima D. K. i D. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. u svezi članka 467. stavak 1. ZKP/08.), zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. točka 4. i 5. u svezi članka 467. ZKP/08.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. u vezi s člankom 467. ZKP/08.) i zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i optuženika osudi na blažu kaznu zatvora odnosno ukine pobijanu presudu i vrati na ponovni postupak radi provođenja očevida i rekonstrukcije na mjestu prometne nezgode.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana odnosno po službenoj dužnosti preinači u dijelu uračunavanja istražnog zatvora.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba je djelomično osnovana.

5.1. Optuženi G. M. uvodno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., no podrobnije ne obrazlaže o kojem obliku te bitne povrede se radi, već u obrazloženju ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08. jer da se, po žalitelju, osuđujuća presuda selektivno temelji na dijelovima iskaza svjedoka koji odgovaraju navodima optužbe, pritom ukazuje na iskaz svjedoka M. T.. Na taj način, iako optuženik te žalbene navode podvodi pod citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u suštini pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, o čemu će očitovanje uslijediti u daljnjem obrazloženju.

5.2. Pored toga, optuženik se poziva na povredu prava obrane, odnosno relativno bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Naime, jedan od dokaznih prijedloga obrane bio je provođenje očevida i rekonstrukcije na mjestu prometne nesreće, radi utvrđenja da svjedok M. T. nije mogao vidjeti životinju koja je pretrčavala cestu te da se utvrdi stvarna, manja brzina kretanja vozila optuženika, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio, uz jezgrovite razloge navedene na zapisniku s rasprave (list 63 spisa). Prije svega valja reći da je u članku 418. stavak 1. ZKP/08. određeno kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje su stranke predložile. Stoga, okolnost da su dokazni prijedlozi obrane odbijeni, sama za sebe bez temeljitog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal u cjelini, ne znači da je povrijeđeno pravo na obranu. Naime, odlučna činjenica, brzina kretanja vozila optuženika, utvrđena je temeljem provedenog prometnog vještačenja, dok je svjedok M. T. izjavio da nije vidio životinju koja bi pretrčavala cestu. Slijedom navedenog ne radi se o propustu suda, odbijanjem dokaznih prijedloga, koji bi utjecao na presudu (u suštini eventualno se radi o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju).

5.3. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti i nije našao da su počinjene apsolutno bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ističe da prvostupanjski sud pogrešno interpretira iskaz svjedoka M. T. kako bi potkrijepio navode optužbe, a da je svjedok u svom iskazu naveo da je očekivao da će ga vozilo optuženika preteći, da nema saznanja je li dao žmigavac, je li kočio, a nakon pretjecanja da nije vidio da bi vozilo optuženika krivudalo po cesti i je li neka životinja pretrčavala cestu. Jednako tako, da je svjedok M. W. potvrdio obranu optuženika da je kolnik s lijeva na desno pretrčavala mala životinja, a optuženik da se prepao i skrenuo ulijevo.

6.1. Međutim, iskaz svjedoka M. T. s obzirom na jasno utvrđeni uzrok slijetanja s kolnika, a to je nedopuštena brzina kojom se optuženik kretao, posve je neodlučan u dijelu je li neka životinja pretrčavala cestu i s tim u vezi prijedloga da se provede očevid i rekonstrukcija na mjestu nesreće, s obzirom da je i sam svjedok M. T. istaknuo da životinju manjih gabarita nije ni mogao vidjeti. Međutim, svjedok je opisao vožnju optuženika nakon pretjecanja, da se vozilo vratilo na desnu kolnu traku, a ulaskom u lijevi oštri zavoj, nastavilo se kretati ravno nakon čega je došlo do pada u provaliju.

6.2. Naime, prometni vještak S. M. je pojasnio da je brzina kretanja vozila optuženika kritične zgode bila u trenutku udarca u metalni zaštitni odbojnik 59 km/h, a kako nema materijalnih tragova kočenja, a optuženik tvrdi da je kočio i da je došlo do zanošenja vozila što znači da bi brzina kretanja bila i veća, vještak je uzeo da je brzina kretanja bila 59 km/h, koja je kao utvrđena najpovoljnija za optuženika. Vještak je pojasnio da je granična brzina za svladavanje predmetnog lijevog zavoja 50 km/h u uvjetima mokrog kolnika, i da kod svih većih brzina dolazi do gubitka bočne stabilnosti i izlijetanja u desnu stranu, van zavoja, te je istaknuo da je brzina kretanja u uzročnoj vezi s gubitkom stabilnosti vozila i nastankom prometne nesreće, te da se optuženik u trenutku ulaza u zavoj kretao brzinom od 40 km/h, koja je znakom ograničenom, a samim time i dopuštenom za taj dio kolnika, do nesreće ne bi došlo.

6.3. Upravo polazeći od ovakvog utvrđenja prometnog vještaka, kao stručne i za ishod ovog kaznenog postupka nezainteresirane osobe, koji je svoje zaključke iznio u skladu s pravilima struke i iskustva, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je nedvojbeno utvrđeno da optuženik nije poštivao prometne propise jer je na mjestu gdje je brzina kretanja zbog oštrog lijevog zavoja ograničena na 40 km/h, vozio brzinom od 59 km/h. Da je vozio dopuštenom brzinom, u trenutku ulaska u zavoj ne bi došlo do destabilizaciji vozila i nastanka prometne nezgode.

6.4. Dovodeći sa svim navedenim u vezu i nalaz i mišljenje toksikološke vještakinje dr. R. F., prema kojemu je optuženik pri koncentraciji od najmanje 1,65 g/kg alkohola u krvi bio bitno smanjenih vozačkih sposobnosti za sigurnu vožnju, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da su uzrok prometne nesreće bili alkoholiziranost optuženog G. M., nepropisna brzina kretanja (prometnim znakom ograničena na 40 km/h), i brzina neprilagođena uvjetima vožnje (mokri i skliski kolnik), koji su dodatno objektivno otežavali vožnju uz subjektivne nedostatke vozača zbog njegove alkoholiziranosti.

6.5. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s pravom nije prihvaćena obrana optuženika o destabilizaciji vozila zbog izbjegavanja naleta na životinju koja je pretrčavala cestu, iako to potvrđuje svjedok M. W. koji kao prijatelj nastoji zaštiti optuženika, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

7. Optuženik u svojoj žalbi, zbog odluke o kazni ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir da su optuženik i oba suvozača suglasno, dogovorno i zajednički konzumirali alkohol i poklonili povjerenje optuženiku da zamijeni prethodnog vozača, sugerirajući pristanak svih vozača na moguću posljedicu, da je optuženik pružao pomoć oštećeniku i borio se za njegov život i da mu je preminuo na rukama, da je zbog psihičkih posljedica u psihijatrijskoj terapiji, da je nakon prometne nesreće odjavio vozilo i prestao voziti, da mu je obitelj pokojnog oprostila i ne potražuje štetu, da je sa pokojnim bio prijatelj od najranijeg djetinjstva, da ima podršku poslodavca koji će ga zadržati na poslu. Predlaže izricanje blaže zatvorske kazne.

7.1. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, određujući vrstu i mjeru kazne u konkretnom slučaj uzeo u obzir i pravilno cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti, njegovu neosuđivanost, da je sa pokojnim bio dobar prijatelj (u žalbi se naglašava od djetinjstva), psihičke posljedice koje je ova prometna nesreća imala na njega, izraženo žaljenje i korektan odnos prema obitelji pokojnog i njihovo praštanje optuženiku te prestanak vožnje, pravilno zaključio da nabrojene okolnosti u svojoj ukupnosti, a osobito odnos prema djelu i obitelji žrtve imaju značaj osobito olakotnih okolnosti, zbog čega je optuženiku, a u odsutnosti otegotnih okolnosti, izrečena kazna zatvora ispod zakonom propisanog minimuma, primjenom instituta o ublažavanju kazne.

7.2. Dakle, sve naprijed navedene okolnosti i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske upućuju na zaključak da se radi o počinitelju kojem je radi ostvarenja specijalne i generalne prevencije, ali i druge svrhe kažnjavanja potrebno izreći kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Prvostupanjski sud je posve jasno obrazložio svoje stajalište u odnosu na odabir kazne i pravilno presudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, pri čemu je prvostupanjski sud uzeo u obzir niz olakotnih okolnosti, kako osobno i obiteljsko stanje optuženika, tako i njegovu neosuđivanost, dok naglašavanje značaja određenih olakotnih okolnosti u žalbi optuženika nisu od utjecaja na visinu kazne, s obzirom da je optuženiku izrečena kazna zatvora ispod zakonom propisanog minimuma, a valja imati na umu da je optuženik svojom vožnjom prekršio tri blanketna propisa koji su doveli do nastanka prometne nesreće. Stoga olakotne okolnosti nisu podcijenjene, kako se to posredno ističe u žalbi optuženika, a niti su takove da bi opravdavale blaže kažnjavanje. Ta kazna nije prestroga, već je primjerena i blažom od nje ne bi se ostvarila svrha izricanja kazne, u smislu specijalne i generalne prevencije. Ovako odmjerenom i izrečenom kaznom, po uvjerenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u potrebnoj mjeri izraziti će se prijekor društva prema počiniteljima prometnih nesreća, a izdržavanje izrečene kazne dostatno će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, pa će se ujedno takvom kaznom utjecati na optuženika, a i na sve druge da ne čine kaznena djela, te ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a počinitelju omogućiti ponovno uključivanje u društvo. Stoga je žalba optuženika zbog odluke o kazni neosnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija iz članka 72. KZ/11., a na temelju članka 478. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uvjeti za izricanje te mjere. Napominje se da mjera počinje teći od izvršnosti presude.

9. Naposljetku, u pravu je optuženik kada u žalbi ističe da u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci nije uračunato vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru. Naime, prema stanju spisa, rješenjem od 26. travnja 2016. broj Kir-259/2016. optuženiku je određen istražni zatvor koji je trajao od 26. travnja 2016. do 11. svibnja 2016. kada je ukinut rješenjem Kir-295/2016. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu odluku i optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

10. Slijedom izloženog, trebalo je, na temelju članka 486. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.