REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4821/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. H. G. OIB … iz Z., zastupane po punomoćniku N. H., odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Erste & Steiermarkische bank d.d. OIB … iz R., zastupane po punomoćnicima iz odvjetničkog društva M., K. & P., odvjetnicima u Z., po generalnoj punomoći Su-461/21, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-617/2020-3 od 25. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4219/21-17 od 22. veljače 2022., u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

Tuženici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-617/2020-3 od 25. svibnja 2022., u odnosu na pitanja:

"1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03. – dalje u tekstu: ZZP), isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP-a?

2. Treba li stranku iz ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (konkretno čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu), smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tog iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?".

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-617/2020-3 od 25. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4219/21-17 od 22. veljače 2022., u kojem je postavila slijedeća pravna pitanja:

"1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03. – dalje u tekstu: ZZP), isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP-a?

2. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a uz istovremenu povredu prava tuženika na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava RH kada u obrazloženju drugostupanjske presude u jednom dijelu navodi da je „tužiteljici trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogla predvidjeti (ekonomske) posljedice koje iz toga proizlaze" (toč. 14. obrazloženja), a u drugom dijelu da „činjenica da je tužiteljica bila upoznata s visinom naknade za obradu kredita ne dovodi u sumnju prvostupanjsku odluku“ (toč. 21. obrazloženja)?

3. Obzirom na primijenjeni stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

4. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (konkretno čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu), smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tog iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?".

2. 1. Kao razloge za prvo postavljeno pitanje navedena je odluku Suda EU broj C- 621/17 od 3. listopada 2019., u kojoj odluci se navodi da je "Na taj je način transparentnost ugovorne odredbe, koja se zahtijeva u članku 5. Direktive 93/13, jedan od elemenata o kojima treba voditi računa prilikom ocjenjivanja njezine nepoštenosti, što je zadaća nacionalnog suda na temelju članka 3. stavka 1. te direktive." (paraf 49 odluke). Smatra da se radi o pravnom pitanju koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, suprotno pravnom shvaćanju iz citirane odluke EU suda.

2. 2. U odnosu na drugo pravno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, dok u odnosu na treće pitanje tuženica smatra da bi VSRH po ovom prijedlogu za dopuštenje revizije trebao i preispitati utjecaj stava VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020., vezano za zastaru na druge institute koji su povezani s dospijećem obveze, dakle i u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na novčani iznos koji jedna strana mora vratiti drugoj kao posljedica ništetnosti.

2. 3. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje kao razlog važnosti navodi pravno shvaćanje VSRH doneseno na sjednici Građanskog odjela toga suda od 5. ožujka 2004. broj Su-IV-222/04., prema kojem se “ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.” Uz to se pozvala i na odluke broj Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004. Rev- 2563/2014 od 13. lipnja 2018., Rev-x 961/14-2 od 26. siječnja 2016., Rev 2781/11-2 od 16. lipnja 2015.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, a navedena u izreci ovog rješenja, važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a glede kojih izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, sukladno naprijed navedenom, odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno EU suda.

6. Ostala pravna pitanja nisu važna jer u odnosu na drugo pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, a u odnosu na treće pitanje nije ocjenjeno da bi VSRH po ovom prijedlogu za dopuštenje revizije trebao preispitati svoje shvaćanje o zastari sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020., a koje je potvrđeno brojnim odlukama istog suda.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.