REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1177/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. N. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik G. B. odvjetnik u Z. protiv tuženice K. K. iz S., OIB … , koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1862/2018-2 od 14. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-65/2017 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Zagreba I. L. pod broj Ovrv-15464/11 od 12. rujna 2011.god. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj u roku od 3 dana namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 13.858.026,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 20. svibnja 2011.god. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak u iznosu od 954.220,60 kn. sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženih 1.396.926,40 kn zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.".
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica podnijela je reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st.1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
7. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a jer je “žalbeni sud odbio prigovor zastare paušalno naveo obrazloženje prvostupanjskog suda ne osvrćući se na žalbene navode“.
8. Suprotno tvrdnji revidentice drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 375. st. 1. ZPP-a kada je polazeći od utvrđenja da je tuženica u ovom predmetu ujedno i akceptant, primjenom čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“ 74/94 i 92/10-dalje: ZM), prema kojoj odredbi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, te pošavši od daljnjeg utvrđenja da je tužiteljeva tražbina dospjela 17. studenoga 2009., a da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 6. rujna 2011., dakle, prije isteka roka zastarijevanja, žalbene tvrdnje u pogledu nastupanja zastare ocijenio neosnovanim.
9. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
10. Nižestupanjski sudovi prigovor tuženice o protupravnom popunjenju mjenice ocijenili su neodlučnim unatoč utvrđenju da je s obzirom na ugovorne odredbe osnovnog posla dospjelost tražbine nastupila 17. studenoga 2009. (a ne 19. svibnja 2011., kako je to navedeno u mjenici) te da je na dan 17. studenoga 2009. potraživanje tužitelja prema tuženici iznosilo 17.272.711,99 kn (a ne 13.858.026,33 kn, koji iznos je naveden u mjenici), zaključivši da popunjenje mjenice u pogledu mjenične svote nije na štetu tuženice, dok su u pogledu dospjelosti zaključili da pogrešno naveden dan dospijeća mjenice nije od utjecaja na zastaru tražbine u konkretnoj situaciji.
11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 16. st. 2. ZM te čl. 78. st. 1. ZM.
12. Odredba čl. 16. ZM glasi
„(1) Osobe protiv kojih je stavljen zahtjev da ispune svoje obveze iz mjenice ne mogu prema njenom imatelju isticati prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima sa trasantom ili s kojim prijašnjim imateljem mjenice, osim ako je sadašnji imatelj mjenice prilikom njenog stjecanja svjesno postupio na štetu dužnika. (2) Ako je mjenica koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu; povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom.“.
13. S obzirom na tekst navedene zakonske odredbe i činjenicu da je tužitelj ujedno i vjerovnik iz osnovnog pravnog posla, nejasno je u čemu bi se u konkretnoj situaciji očitovala pogrešna primjena materijalnog prava iz čl. 16. st. 2. ZM.
14. Popunjavanje mjenice protivno odredbama osnovnog pravnog posla ne čini mjenicu ništetnom niti je cilj tog prigovora oslobađanje dužnika od mjenične obveze, već je cilj reduciranje obveze mjeničnog dužnika na mjeru koja proizlazi iz vjerovnikovog ovlaštenja na popunjavanje bjanko mjenice.
15. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 16. st. 1. ZM kada su prigovor zastare ocjenjivali prema danu dospjelosti obveze iz osnovnog pravnog posla te kada su i prema tom kasnijem danu dospjelosti, ali suprotno shvaćanju tuženice, primjenom trogodišnjeg roka zastarijevanja, prigovor zastare ocijenili neosnovanim.
16. S obzirom na utvrđenje sudova da je tuženica ujedno i akceptant, te da se s obzirom na tu okolnost na odnose stranaka primjenjuje trogodišnji rok iz čl. 78. st. 1. ZM, nejasni su i nedovoljno obrazloženi revizijski razlozi o pogrešnoj primjeni navedene odredbe. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP te revizijske navode nije uzeo u obzir.
17. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 15. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil,v.r.
