REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2255/2021.
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika A. G. j. d. o. o. P., kao pravne osobe i S. P., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. i 3. u vezi sa stavkom 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19; 84/21), odlučujući o prigovoru okrivljenika A. G. j. d. o. o. P., kao pravne osobe i S. P., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetom «OdvjetnikSS»«OdvjetnikMjesto»«MjestoOdvj»protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ured Sisak, Službe za nadzor, broj 46/20 od 27. studenoga 2020., Klasa: 471-01/19-15/650, Urbroj: 513-02-3040/05-20-22, na sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I U povodu prigovora okrivljenika A. G. j. d. o. o. P., kao pravne osobe i S. P., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se prekršaji pod točkama 1) i 2) pravno označavaju kao jedan prekršaj iz članka 172. stavka 2.i 3. u vezi sa stavom 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, pa se uz primjenu članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 4.050,00 (četiritisućepedeset) kuna/537,53 (petstotridesetsedam eura i pedesettri centa) eura[1] , a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 600,00 (šesto) kuna/79,63 (sedamdesetdevet eura i šezdesettri centa) eura, koje su okrivljenici dužni platiti u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude, pa ako u tom roku plate dvije trećine izrečenih kazni, smatrat će se, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, da su kazne u cjelini plaćene.
II. Prigovor okrivljenika odbija se kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog u pobijanom a nepreinapčenom dijelu.
III Okrivljenici su na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) eura, svaki, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenici A. G. j. d. o. o. P., kao pravna osoba i S. P., kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosima od 8.100,00 kuna pravnoj osobi i 1.200,00 kuna odgovornoj osobi, zbog dva prekršaja iz članka 172. stavka 2. i 3. u vezi sa stavkom 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, činjenično opisana u izreci, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da su kazne u cjelini plaćene.
1.1. Za pojedine prekršaje okrivljenoj pravnoj osobi utvrđene su novčane kazne u iznosima od po 4.050,00 kuna, a odgovornoj osobi u iznosima od po 600,00 kuna.
1.2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 kuna.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenici su pravodobno podnijeli prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. U prigovoru u bitnom navode da su počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, međutim da su svojim obvezama naknadno udovoljili, a da su, zbog poteškoća u poslovanju, kažnjeni prestrogim kaznama, pa mole da im se kazne oproste.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), ispitao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tom je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo kažnjavanjem okrivljenika za dva prekršaja u realnom stjecaju povrijedilo zakon na štetu okrivljenika, budući da su u konkretnom slučaju okrivljenici propustom dostavljanja podataka o uvezenim količinama motornih vozila i uvezenim količinama guma koje su sastavni dio uvezenih automobila, neovisno o tome što se dostava tih podataka temelji na dva različita podzakonska akta, počinili jedan prekršaj, budući da se radi o jedinstvenoj radnji uvoza automobila i guma u istom razdoblju. Nije utvrđeno postojanje drugih povreda na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, terećeni prekršaj ima pravni kontinuitet u članku 171. stavku 2. i 3. u vezi sa stavkom 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021. godine i kojim su za pravnu i odgovornu osobu u pravnoj osobi kao počinitelje inkriminiranih prekršaja propisane novčane kazne u jednakim rasponima, pa stoga novi Zakon u konkretnom slučaju nije blaži propis za počinitelje, te su djela okrivljenika pravilno pravno označena Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kada su prekršaji i počinjeni.
5. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni povodom prigovora okrivljenika, ovaj sud smatra da okrivljenici za počinjeni prekršaj nisu kažnjeni prestrogim kaznama, posebice okrivljena pravna osoba u odnosu na koju je odmjeravanjem kazne u visini od 4.050,00 kuna povrijeđeno materijalno prekršajno pravo u njenu korist te je počinjena povreda navedena i opisana u članku 196. točki 5. Prekršajnog zakona u pitanju je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili opomeni odnosno odlukom o zaštitnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Naime, za pravnu osobu kao počinitelja tog prekršaja propisana je novčana kazna u rasponu od 100.000,00 do 800.000,00 kuna, pa je stoga granica ublažavanja novčane kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona četverostruki iznos općeg zakonskog minimuma kazne propisanog tim Zakonom za odgovarajuću vrstu okrivljenika, koji za pravnu osobu kao počinitelja prekršaja u smislu članka 33. stavka 1. citiranog Zakona iznosi 2.000,00 kuna, tako da bi za pravnu osobu kao počinitelja terećenog djela sukladno citiranim odredbama najniža novčana kazna bila 8.000,00 kuna, međutim, ovaj sud, postupajući samo po prigovoru okrivljenika, nema ovlast otkloniti tu povredu.
5.1. Izrečene novčane kazne primjerene su težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnima za izbor mjere i vrste kazne, pa je okrivljenoj odgovornoj osobi pravilno i zakonito utvrđena već znatno ublažena novčana kazna za prekršaj koji joj se stavlja na teret, dok uvjeti za daljnje ublažavanje kazne odgovornoj osobi nisu ostvareni.
5.2. Po ocjeni ovog suda, priznanje djela i dosadašnja nekažnjavanost te žaljenje, kako to proizlazi iz spisa predmeta, nisu naročite olakotne okolnosti koje bi dovele do ublažavanja kazni, tako da ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati da se ubuduće klone ovakvih i sličnih prekršaja
5.3. Nadalje, uvjeti za oslobođenje od kazne, kako se to u prigovoru traži, nisu ispunjeni u smislu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona jer su okrivljenici propisane obveze ispunili nakon obavljenog inspekcijskog nadzora, motivirani željom da izbjegnu prekršajni progon, što po ocjeni ovog suda nije okolnost koja bi dovela do oslobađanja od kazne.
6. Nadalje, kako je ovaj sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to su isti sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, obvezani i na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, te je visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna/26,54 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena složenosti i trajanju postupka.
7. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja naloga Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Carinskom ured Sisak, Službi za nadzor, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
