Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-656/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. Ć. i G. Ć., iz V., protiv tuženika HŽ P. p. d.o.o. iz Z., OIB: ..., radi isplate razlike otpremnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 3 Pr-38/19-21 od 20. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 3 Pr-38/19-21 od 20. travnja 2020. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio isplatu iznosa od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2019. do isplate, te zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak.

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s odredbom iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz od odredbe iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

6. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Isto tako, donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je za zahtjev tužitelja za isplatu razlike otpremnine u iznosu od 40.000,00 kuna s kamatama.

9. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika i njegovih pravnih prednika u kontinuitetu na dan prestanka ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta strojovođa I. 50 godina, 04 mjeseca i 02 dana,

- da je tužitelj 5. studenog 2018. podnio tuženiku zamolbu za sporazumni prestanak ugovora o radu, te da je u vrijeme podnošenja te zamolbe na snazi bila Odluka od 18. svibnja 2018. o poticajnim mjerama za rješavanje Kolektivnog viška radnika do 30. studenog 2018., broj: UP-....,

- da je narečenom Odlukom tuženika od 18. svibnja 2018. bila propisana poticajna otpremnina u visini do 150.000,00 kuna,

- da je tuženik 29. studenog 2018. donio Odluku o I. izmjenama i dopunama Odluke o poticajnim mjerama za rješavanje Kolektivnog viška radnika broj: ......od 18. svibnja 2018., broj: ...., a kojom Odlukom je maksimalno predviđeni iznos otpremnine snižen sa iznosa od 150.000,00 kuna na iznos od 110.000,00 kuna,

- da je tužitelj sa tuženikom kao poslodavcem nakon donošenja Odluke o I. izmjenama i dopunama Odluke o poticajnim mjerama za rješavanje Kolektivnog viška radnika od 29. studenog 2018.g. sklopio Sporazum o prestanku ugovora o radu, broj: ..., potpisan sa danom 13. prosinca 2018., kojim su stranke sporazumno ugovorile prestanak ugovora o radu sa danom 30. prosinca 2018., po kojemu je tužitelj pristao na isplatu iznosa poticajne otpremnine od 110.000,00 kuna,

- da su se čl. 4. navedenog Sporazuma o prestanku ugovora o radu stranke suglasile da sukladno Odluci Uprave poslodavca i I. izmjenama i dopunama Odluke o poticajnim mjerama za rješavanje Kolektivnog viška radnika od 29. studenog 2018., tužitelju pripada pravo na poticajnu otpremninu u iznosu od 110.000,00 kuna, koja će mu se isplatiti najkasnije u roku od 30 dana, računajući od dana prestanka ugovora o radu,

- da je čl. 10. citiranog Sporazuma utvrđeno da ugovorne strane potvrđuju da su upoznate sa sadržajem i značenjem odredbi Sporazuma i odriču se prava na njegovo pobijanje iz razloga nerazumijevanja istog, te da otklanjaju svaku mogućnost zablude ili duge mane volje prilikom potpisivanja ovog Sporazuma, čime potvrđuju da su sa istim u potpunosti suglasne,

- da tužitelj nije pobijao narečeni Sporazum o prestanku ugovora o radu,

- da je 29. siječnja 2019. tužitelju isplaćena otpremnina u iznosu od 110.000,00 kuna.

10. Cijeneći izložena utvrđenja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev zaključkom da tuženik isplatom otpremne od 110.000,00 kuna nije počinio povredu načela savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 -dalje ZOO) koja se primjenjuje u skladu s odredbama čl. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje ZR), kao i da nije prekršio niti odredbe čl. 6. i čl. 9. ZOO-a.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nema pravo na isplatu razlike otpremnine, budući da je potpisivanjem Sporazuma o prestanku ugovora o radu pristao na isplatu otpremnine u iznosu od 110.000,00 kuna, da su mu u trenutku potpisivanja narečenog Sporazuma bile poznate sve okolnosti vezane uz visinu otpremnine, te je bio upoznat s poslovnom odlukom tuženika od 29. studenog 2018. kojom je maksimalno predviđeni iznos otpremnine snižen sa 150.000,00 kuna na iznos od 110.000,00 kuna.

12. Obveza isplate otpremnine propisana je odredbom 126. ZR-a, i to u slučaju otkaza ugovora o radu koji otkazuje poslodavac, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, te je istim člankom propisan i najniži iznos otpremnine.

13. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelju nije otkazan ugovor o radu, već je radni odnos tužitelja prestao sporazumom o prestanku ugovora o radu, koji je sklopljen na temelju čl. 127. ZR-a radi rješavanja kolektivnog viška radnika, pa tužitelj sukladno odredbi čl. 126. ZR-a ne bi ni imao pravo na isplatu otpremnine.

14. Stranke su pak sporazumno, slobodnom voljom ugovorile otpremninu u dogovorenom iznosu sukladno čl. 9. st. 1. ZR-a prema kojemu poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom, kao i čl. 11. ZOO-a kojim je određeno da sudionici mogu svoj odnos urediti drukčije nego što je tim Zakonom određeno.

15. Neosnovano tužitelj drži da ima pravo na otpremninu u iznosu od 150.000,00 kuna jer da je zahtjev za prestankom radnog odnosa podnio prije donošenja Odluke tuženika od 29. studenog 2018. kojom je maksimalno predviđeni iznos otpremnine snižen sa 150.000,00 kuna na iznos od 110.000,00 kuna. Naime, okolnost da je tužitelj zahtjev podnio prije donošenja premetne Odluke tuženika nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke s obzirom da je tužitelj u trenutku sklapanja Sporazuma o prestanku radnog odnosa znao da je iznos otpremnine smanjen sa 150.000,00 kuna na iznos od 110.000,00 kuna, te je potpisom tog Sporazuma pristao na isplatu otpremnine u iznosu od 110.000,00 kuna.

16. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja da bi tuženik isplatom navedene otpremnine počinio povredu načela savjesnosti i poštenja i zloupotrijebio prava iz čl.

4. i čl. 6. ZOO-a, budući da je tuženik izvršio svoju obvezu iz Sporazuma o prestanku ugovora o radu, tj. isplatio iznos otpremnine koji su stranke suglasno ugovorile, a radi se i o maksimalnom iznosu otpremnine iz Odluke tuženika od 29. studenog 2018.

17. Na donošenje drugačije odluke nisu od značaja ni žalbeni navodi tuženika da je jedan radnik dobio otpremninu u iznosu od 150.000,00 kuna, jer je tužitelju otpremnina isplaćena na temelju Sporazuma o prestanku radnog odnosa, koji je sklopljen slobodnom voljom ugovornih stranaka.

18. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 15. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Duško Abramović