Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-984/2022-2

Šibenik, S. Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o. P., OIB …, kojeg po punomoći direktorice zastupa H. B., odvjetnik u O., protiv tuženika A. D., OIB …, iz M., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu broj 17 Pl-433/22-5 od 11. studenog 2022. godine, dana 15. prosinca 2022. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu broj 17 Pl-433/22-5 od 11. studenog 2022. godine te predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga žalbu je izjavio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe rješenje preinači usvajanjem tužbe i izdavanjem predloženog platnog naloga ili pak rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnje postupanje, zahtijevajući i naknadu troška za sastav žalbe.

1.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2. Žalba je osnovana.

3. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio uz pogrešnu primjenu Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena), dalje Uredba br. 1215/2012.

4. Prema razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski je sud utvrđujući da se radi o predmetu s prekograničnim elementom (tuženik je državljanin M. s domicilom u M.) te da je tuženik u svojstvu potrošača s obzirom na predmetnu obvezu, primjenom odredbe članka 18. stavak 2. Uredba br. 1215/2012, oglasio se nenadležnim za postupanje po tužbi s prijedlogom za izdavanje platnog naloga tužitelja i istu odbacio, jer da tužba protiv tuženika kao potrošača može biti podnesena jedino u zemlji njegovog domicila, u ovom slučaju pred nadležnim sudom u M.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naplatom pružene komunalne usluge (zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada) u razdoblju od siječnja 2021. godine do siječnja 2022. godine u iznosu od ukupno 674,82 kuna s kamatama, i to za objekt u vlasništvu tuženika na adresi … (P.).

6. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o sporu s prekograničnim elementom i da u pogledu nadležnosti valja primijeniti Uredbu br. 1215/2012, no pogrešno prvostupanjski sud izvodi zaključak da se radi o potrošačkom ugovoru i da bi u smislu odredbe članka 18. stavak 2. Uredba br. 1215/2012 za predmetnu tužbu (naplatu tražbine tužitelja) bio isključivo nadležan sud države domicila tuženika, poradi čega se oglašava nenadležnim i odbacuje tužbu.

7. Naime, prema odredbi članka 7. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 – osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:

a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;

b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:

- u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,

- u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

8. Kod ocjene da li je ugovor koji je među strankama sklopljen (ugovor o pružanju usluga prikupljanja i odvoza komunalnog otpada na području Grada P. – na kojem se nalazi nekretnina u vlasništvu tuženika) potrošački ugovor glede kojega je nadležnost suda propisana citiranom odredbom članka 18. Uredbe br. 1215/2012, valja imati u vidu da je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, dalje: ZoOGO), koji je bio na snazi od 31. srpnja 2021. godine tj. u vrijeme za koje tužitelj potražuje od tuženika plaćanje usluge prikupljanja otpada u vezi nekretnine u njegovu vlasništvu, kao i Zakonom o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21) - propisano da se "javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, da javnu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge" (članak 30. ZoOGO).

8.1. Pri tome, javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada u skladu s odredbama ZoOGO može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica, odnosno udjela, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave ili pak pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji.

8.2. Imajući u vidu citirane odredbe, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da ugovor zaključen između stranaka – o prikupljanju miješanog komunalnog otpada na području Grada P., koji ugovor su stranke bile dužne zaključiti sukladno odredbi članka 30. stavak 6. ZoOGO, jer je "…korisnik usluge iz stavka 4. ovoga članka dužan koristiti javne usluge iz stavka 1. toga članka na način sukladan Zakonu….", zbog čega ne spada u one potrošačke ugovore glede kojih je ustanovljena nadležnost suda domicila potrošača kako je to propisano odredbom članka 18. Uredbe br. 1215/2012, jer se ne radi o odnosima „jače i slabije stranke“, već o postupanju obiju stranaka ugovora sukladno ZoOGO kojim je uređena javna usluga od općeg interesa.

8.3. Naime, u situaciji kad su tužitelj i tuženik međusobni ugovor o pružanju i korištenju usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada – sukladno naprijed citiranom ZoOGO – dužni zaključiti radi zadovoljenja javne usluge koja se smatra uslugom od općeg interesa, te nisu ovlašteni taj ugovor uopće ne zaključiti ili zaključiti s nekom drugom osobom – tada se ne radi o potrošačkom ugovoru radi kojega bi tuženik bio privilegiran glede nadležnosti suda u slučaju spora, već o ugovoru o pružanju usluga koji nije ujedno i potrošački ugovor.

8.4. Stoga se u konkretnom slučaju, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ima primijeniti opća odredba o nadležnosti iz članka 7. Uredbe br. 1215/2012, prema kojoj osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici – u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze (stavak 1.a), odnosno za potrebe te odredbe, te ako nije drukčije ugovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je – u slučaju pružanja usluga – mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru (stavak 1.b), a to je upravo prvostupanjski sud tj. Općinski sud u Zadru, koji je mjesno nadležan za područje općine P. i grada P. (članak 2. stavak 1. točka XIV. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 67/18 i 21/22)).

9. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti te pobijano rješenje ukinuti (članak 380. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP)) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

10. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku, 15. prosinca 2022. godine

S U D A C

Ljudevit Zoričić