Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-418/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. W. iz S., OIB: ..., protiv ovršenika S. P. d.o.o. za projektiranje i usluge u stečaju iz S., OIB: ..., kojeg zastupa stečajna upraviteljica M.
V. V. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-425/2019-5 od 30. lipnja 2020., 15. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-425/2019-5 od 30. lipnja 2020.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu podnesen 30. prosinca 2019. kao nedopušten.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U žalbi navodi da ovrhovoditelju ovo nije prvi, niti jedini ovršni postupak prema ovršeniku i njegovom dužnikom, proizašao iz pravomoćno utvrđenih obveza ovršenika po osnovi prava iz radnog odnosa – plaće, jubilarne nagrade i slično. Navodi da se pred istim sudom već vodi jedan ovršni postupak, s identičnom pravnom osnovom, prema identičnom ovršeniku i njegovom dužniku, u kojem je sud donio drugačiju odluku. Radi se o predmetu Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr-2439/2018., u kojem je ovrhovoditelj upućen na podnošenje tužbe protiv ovršenikovog dužnika G. S., jer je ovršenikov dužnik odbio/propustio po ovršnom rješenju, kojim mu je naloženo transferiranje novčanog iznosa u visini ovrhovoditeljeve tražbine na prolazni račun FINA-e. Ovrhovoditelj ne spori da tražbina ovršenika, koju ima prema svojem dužniku – G. S., može biti tretirana kao dio stečajne mase, ali u takvom slučaju to sud mora decidirano svojom odlukom i utvrditi. Navedeno iz razloga jer time stvara obvezu stečajnom upravitelju da takvu tražbinu naplati od ovršenikovog dužnika i ovrhovoditelj, u stečajnom postupku vjerovnik, stječe aktivnu mogućnost naplate svoje tražbine u stečajnom postupku. Radi navedenog, ovrhovoditelj smatra da je rješenje neobrazloženo, nejasno i nepotpuno i ne sadrži razloge za svoje donošenje. Nadalje, navodi da pobijanim rješenjem nije obuhvaćen ovršenikov dužnik kao stranka u postupku.
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja donosi pobijano rješenje na temelju utvrđenja:
-da je ovrhovoditelj 30. prosinca 2019. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika temeljem ovršnih isprava na novčanoj tražbini ovršenika koju ovršenik ima prema dužniku G. S. (temeljem obveznopravnih osnova zaključenih sa navedenim ovršenikovim dužnikom),
-da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1868/2018 od 17. listopada 2019. otvoren stečajni postupak nad ovršenikom, a isto rješenje je objavljeno na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Zagrebu 17. listopada 2019. u 10,25 sati,
-da je odredbom čl. 169. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015, 104/2017 - dalje SZ) propisano da pojedini stečajni vjerovnici nakon otvaranja stečajnoga postupka ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika,
-da je odredbom čl. 169. st. 4. SZ-a propisano da nakon otvaranja stečajnoga postupka izlučni vjerovnici mogu radi ostvarenja svojih prava pokrenuti protiv dužnika postupke ovrhe i osiguranja po općim pravilima ovršnoga postupka, a prekinute postupke ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnoga postupka, nastavit će i provesti ovršni sud prema pravilima ovršnoga postupka,
-da je odredbom čl. 169. st. 5. SZ-a propisano je da nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja,
-da se stečajni postupak provodi radi skupnog namirenja vjerovnika stečajnog dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima, pa budući je stečaj generalna ovrha to ista činjenica isključuje individualnu ovrhu,
-da su iznimke od navedenog tražbine izlučnih i razlučnih vjerovnika - vjerovnici koji temeljem nekog stvarnog ili osobnog prava mogu dokazati da neki predmet ne spada u stečajnu masu ili vjerovnici koji imaju pravo na odvojeno namirenje iz određene stvari ili prava koji je dio stečajne mase.
7. Stoga, prvostupanjski sud, a imajući u vidu da je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak prije pokretanja ovog postupka i da je predložena ovrha na dijelu imovine koja ulazi u stečajnu masu, zaključuje da prijedlog za ovrhu nije dopušten u smislu odredbe čl. 169. st. 1. SZ-a u vezi s čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ).
8. Protivno žalbenim navodima ovrhovoditelja pravilno je sud prvog stupnja postupio kad je odbacio prijedlog za ovrhu kao nedopušten.
9. Naime, odredbom čl. 169. SZ-a propisano je da nakon otvaranja stečajnog postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje nad dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, niti na drugoj imovini dužnika (stavak 1.). Vjerovnici koji nisu stečajni vjerovnici nisu ovlašteni tražiti ovrhu ili osiguranje na budućim tražbina dužnika pojedinca po osnovi njegova radnog odnosa ili druge službe, ili na njegovim tražbinama po toj osnovi tijekom stečajnog postupka, osim ovrhe ili osiguranja radi naplate zahtjeva za uzdržavanje i drugih tražbina koje se mogu namiriti iz onog dijela prihoda dužnika iz radnog odnosa iz kojeg se ne mogu namiriti tražbine drugih vjerovnika (stavak 2.). Postupci ovrhe i osiguranja iz stavka 1. i 2. ovog članka koji su u tijeku otvaranja stečajnog postupka prekidaju se. Nakon što ti postupci budu nastavljeni, ovršni sud će ih obustaviti (stavak 3.). Nakon otvaranja stečajnog postupka izlučni vjerovnici mogu radi ostvarenja svojih prava pokrenuti protiv dužnika postupke ovrhe i osiguranja prema općim pravilima ovršnog postupka. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja koje su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnog postupka, nastavit će i provesti ovršni sud prema pravilima ovršnog postupka (stavak 4.). Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja (stavak 5.). Postupci ovrhe i osiguranja iz stavka 5. ovog članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju se, bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim, ako u ovršnom postupku nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika. Prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavit će sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila unovčenja predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku (stavak 6.). Sud koji vodi postupak ovrhe i osiguranja iz stavka 6. ovog članka, dužan je u roku od 8 dana od dana otvaranja stečajnog postupka rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim, ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak (stavak 7.). Žalba protiv rješenja iz stavka 7. ovog članka ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (stavak 8.). Nakon otvaranja stečajnog postupka dopustit će se i provesti upis u javne knjige, ako su pretpostavke za upis ostvarene prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka (stavak 9.).
10. Prema pravnom shvaćanju ovog suda ovrhovoditelj nema status izlučnog vjerovnika, već stečajnog vjerovnika višeg isplatnog reda (čl. 138. SZ) jer činjenica da je ishodio ovršnu ispravu kojom se nalaže ovršeniku da isplati ovrhovoditelju određene novčane iznose s osnove prava iz radnog odnosa – plaće, jubilarne nagrade i slično, ne predstavlja izlučno pravo, samo u tom slučaju bi se radilo o iznimci od pravila zabrane ovrhe.
11. Kako je ovršenik prije podnošenja prijedloga za ovrhu već bio u stečaju, odnosno otvoren je stečajni postupak, a odredba čl. 169. SZ-a posebno ne govori o pravnim posljedicama otvaranja stečajnog postupka već postupke ovrhe i osiguranja vezuje uz otvaranje stečajnog postupka, pa su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 169. SZ-a, odnosno da se nakon otvaranja stečajnog postupka protiv dužnika ne može tražiti ovrha nad dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu. Slijedom toga nije bilo osnove za podnošenje prijedloga za ovrhu.
12. S obzirom da se ovrha ne može provesti protiv ovršenika, nije odlučno da ovršenikov dužnik G. S. nije u stečaju jer se ovrhovoditelj u konkretnom slučaju može namiriti samo sukladno pravilima Stečajnog zakona.
13. Iako je u prijedlogu za ovrhu kao ovršenikov dužnik označen i G. S., dok pobijanim rješenjem nije obuhvaćen, navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer je prijedlog za ovrhu odbačen kao nedopušten. Vezano za žalbene navode ovrhovoditelja da se vodi identičan ovršni postupak u kojem je drugačije odlučeno (Ovr-2439/18) valja odgovoriti da takva tvrdnja nije prihvatljiva, s obzirom na činjenicu da je prijedlog za ovrhu u navedenom predmetu podnesen 9. listopada 2018., što znači prije otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom ( 17. listopada 2019. ), pa se radi o bitno različitoj situaciji.
14. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Rijeci 15. prosinca 2022.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
