Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 3/2020-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu I-tužitelja D. o. R. H. kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u D., Građansko-upravni odjel, D., II-tužitelja S. p. c. o. u D., D., koju zastupa opunomoćenica B. S.-R., odvjetnica u D., protiv tuženika R. H., Ministarstva pravosuđa Republike H., Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe F. za n. o. i., Z., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu D. o. R. H. broj GZ-DO-113/2019-2 od 20. siječnja 2020. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1581/18-2 od 17. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslnoi-25/16-15 od 19. prosinca 2017., a kojom je poništeno rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z. klasa: UP/II-942-01/13-01/386, Urbroj:514-04/01-16-02 od 16. veljače 2016. i točka 3. izreke djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-943-01/97-01/713, Urbroj: 2117-04/2-13-80 od 26. ožujka 2013., u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e:

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude te se preinačuje presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1581/18-2 od 17. travnja 2019. i presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslnoi-25/16-15 od 19. prosinca 2017. u toč. 3. izreke, i sudi:

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev I-tužitelja D. o. R. H. i II-tužitelja S. p. c. o. u D., D. koji glasi:

„Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb klasa: UP/II-942-01/13-01/386, Urbroj:514-04/01-16-02 od 16. veljače 2016. u dijelu kojim je potvrđena toč. 3. izreke rješenja prvostupanjskog tijela Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-943-01/97-01/713, Urbroj: 2117-04/2-13-80 od 26. ožujka 2013.

Poništava se točka 3. izreke rješenja prvostupanjskog tijela Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-943-01/97-01/713, Urbroj: 2117-04/2-13-80 od 26. ožujka 2013.“

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-943-01/97- 01/713, Urbroj: 2117-04/2-13-80 od 26. ožujka 2013. utvrđeno je da S. p. c. o. u D., OIB: ..., u cijelosti pripada pravo na naknadu za pet nacionaliziranih stanova kako su precizirani u izreci rješenja, čija ukupna vrijednost iznosi 931.200,27 kuna, a na kojima je postojalo stanarsko pravo i koji su otkupljeni (točka 1. izreke).

1.1. Rješeno je da će Fond za naknadu oduzete imovine ovlaštenici naknade iz toč. 1. izreke rješenja isplatiti u novcu iznos od 232.800,06 kuna (koji iznos predstavlja 25 % građevinske vrijednosti stanova uvećane za položajnu pogodnost) u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. 2. izreke).

1.2. Fond za naknadu oduzete imovine preostali iznos naknade od 75 % u iznosu od 482.435,22 kune isplaćuje ovlaštenici naknade iz toč. 1. rješenja u obveznicama Republike Hrvatske i to u jednakim jednogodišnjim obrocima isplatom tijekom 20 godina počevši od 1. siječnja 2000. (točka 3. izreke).

2. Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z. klasa: UP/II-942-01/13-01/386, Urbroj:514-04/01-16-02 od 16. veljače 2016. odbijene su žalbe S. p. c. o. D. i Državnog odvjetništva RH izjavljene protiv djelomičnog rješenja navedenog u toč. 1. ovog obrazloženja.

3. Presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj Uslnoi-25/16-15 od 19. prosinca 2017. suđeno je:

Poništava se točka 3. izreke rješenja prvostupanjskog tijela Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I- 943-01/97-01/713, Urbroj: 2117-04/2-13-80 od 26. ožujka 2013. i sudi:

“Fond za naknadu oduzete imovine preostali iznos naknade od 75 % u iznosu od 698.400,21 kn. isplaćuje ovlaštenici naknade S. p. c. o. D. u obveznicama Republike Hrvatske i to u jednakim jednogodišnjim obrocima isplatom tijekom 20 godina počevši od 1. siječnja 2000.“

4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1581/18-2 od 17. travnja 2019. odbijena je žalba zainteresirane osobe – F. za n. o. i. Zagreb i potvrđena je prvostupanjska presuda.

5. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo RH je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te prihvati žalbu zainteresirane osobe i odbije tužbu kao neosnovanu.

6. Na zahtjev nije odgovoreno.

7. Zahtjev je osnovan.

8. Predmet postupka je pravo tužiteljice S. p. c. o. u D. na naknadu za pet nacionaliziranih stanova po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj 92/96, 80/02. dalje u tekstu: Zakon o naknadi).

9. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva DORH-e.

10. U ovom stupnju postupka, u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, i dalje je sporno kako se po odredbama Zakona o naknadi utvrđuje i isplaćuje naknada za nacionalizirane stanove koji se ne vraćaju prijašnjim vlasnicima. S tim u vezi je sporno treba li naknadu utvrđenu po odredbi čl. 28. Zakona o naknadi u dijelu koji se naknađuje u obveznicama RH umanjiti po čl. 59. Zakona o naknadi.

11. U prvostupanjskom upravnom postupku je utvrđeno:

-predmetni stanovi u D. su nacionalizirani rješenjem o nacionalizaciji Komisije za nacionalizaciju pri NOO D. broj N-140/60 od 24. prosinca 1960., a kao vlasnik stanova je identificirana P. c. s. B., koja je djelovala u sastavu S. p. c. o. u D.;

-na stanovima je nakon nacionalizacije uspostavljeno stanarsko pravo, a stanari su otkupili stanove, pa se stanovi ne vraćaju prijašnjem vlasniku;

-djelomičnim rješenjem donesenim u upravnom postupku naknada za oduzete stanove je utvrđena u visini građevinske vrijednosti stana (etalonske vrijednosti umanjene za amortizaciju) uvećane za položajnu pogodnost prema Uredbi o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže (Narodne novine broj 35/92, 72/92, 83/93, 110/93) u ukupnom iznosu od 931.200,27 kuna, te je određeno da se 25 % utvrđene naknade isplaćuje u novcu (po čl. 28. st. 3. Zakona o naknadi) a ostatak u obveznicama RH (po čl. 28. st. 4. Zakona o naknadi);

- rješenjem je određeno da se preostali iznos naknade isplaćuje ovlaštenici u iznosu od 482.435,22 kune, primjenom pravila o umanjenju po čl. 59. Zakona o naknadi.

12. Na temelju navedenog prvostupanjski upravni sud smatra da je u donošenju upravnih rješenja pogrešno primijenjena odredba čl. 59. Zakona o naknadi o umanjenju iznosa kojeg treba isplatiti ovlaštenici naknade. Prema shvaćanju tog suda preostali iznos naknade utvrđene po odredbama čl. 28. st. 4. Zakona o naknadi se ne utvrđuje u obveznicama RH nego se samo isplaćuje u obveznicama RH. Stoga je tužbeni zahtjev usvojen, poništena su rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela i određena isplata naknade ovlaštenici naknade u iznosu od 698.400,21 kn, (što odgovara 75 % utvrđene vrijednosti oduzetih stanova) u jednakim jednogodišnjim obrocima isplatom tijekom 20 godina počevši od 1. siječnja 2000.

13. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pravilnost primjene odredbe čl. 28. Zakona o naknadi na činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, zauzeo shvaćanje da pri izračunu naknade za oduzete stanove ovlašteniku naknade treba primijeniti odredbu čl. 28. st. 1. Zakona o naknadi, Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti stana (Narodne novine broj 66/89) i Uredbu o načinu utvrđivanja cijene stana i garaža (Narodne novine broj 35/92, 72/98, 83/93, 103/09, dalje u tekstu: Uredba). Po ocjeni drugostupanjskog suda navedene odredne su pravilno primijenjene, utvrđena je visina naknade, a ona se ima isplatiti u punom utvrđenom iznosu bez umanjenja, i to u omjeru 25 % u novcu, a preostalih 75 % u obveznicama RH. Time je otklonjena primjena odredbe čl. 59. Zakona o naknadi kojom je propisana isplata na način da se naknada koja se isplaćuje u obveznicama RH određuje na način da je utvrđena vrijednost oduzete nekretnine umanjuje po mjerilima iz te odredbe.

14. Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja, u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedenih presuda DORH je ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava, i izrazio shvaćanje prema kojemu se naknada za sve nekretnine koje se ne vraćaju prijašnjim vlasnicima utvrđuje prema mjerilima donesenim sukladno odredbi čl. 63. Zakona o naknadi, a ako se radi o naknadi koja se po čl. 28. tog zakona isplaćuje u obveznicama RH, ta se naknada isplaćuje prema odredbama glave VII Zakona o naknadi. Naknada je u ovom slučaju utvrđena prema odredbama čl. 28. Zakona o naknadi, Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti stana i Uredbe. Pri tome se 75 % iznosa isplaćuje u obveznicama RH, pa je mjerodavna odredba čl. 59. Zakona o naknadi kojim su propisana umanjenja utvrđenih iznosa za slučaj kad se naknada isplaćuje u obveznicama RH.

15. Izneseno pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Rijeci u odnosu na primjenu odredbe čl. 59. u vezi s čl. 28. Zakona o naknadi nije pravilno.

16. Mjerodavni propis kojim se određuje naknada za oduzetu imovinu je Zakon o naknadi koji je podijeljen na više glava:

I) Temeljne odredbe; II) Ovlaštenici naknade; III) Obveznici naknade; IV) Predmet naknade; V) Načela naknade; VI) Iznimke od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane i na drugi način oduzete imovine; VII) Naknada za oduzetu imovinu u vrijednosnim papirima; VIII) Tijela postupka i IX) Prijelazne i završne odredbe.

17. Opće pravilo o naknadi za oduzetu imovinu sadržano je u odredbi čl. 57. Zakona o naknadi koji glasi: Za imovinu koja se po odredbama ovog Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

18. Odredbom čl. 59. Zakona o naknadi propisan je način utvrđivanja visine naknade koja se određuje prema utvrđenoj vrijednosti oduzete imovine uz umanjenje u postotku navedenom u mjerilu iz te odredbe.

19. Posebno pravilo o određivanju naknade propisano za slučaj kad su predmet naknade oduzeti stanovi na kojima postoji stanarsko pravo, pa se ne vraćaju prijašnjem vlasniku, a ovlašteniku naknade se priznaje pravo na naknadu po odredbi čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o naknadi (glava IV zakona), primjenom pravila iz čl. 28. Zakona o naknadi koji glasi:

Županijski ured pravo na naknadu prijašnjem vlasniku utvrđuje rješenjem na način da se građevinska vrijednost stana (etalonska vrijednost umanjena za vrijednost amortizacije) uveća za položajnu pogodnost stana na način propisan Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Iznos naknade utvrđen na način propisan stavkom 1. ovoga članka, Fond isplaćuje prijašnjem vlasniku u novcu te, po izboru prijašnjega vlasnika, u obveznicama Republike Hrvatske ili dionicama, odnosno udjelima Hrvatskoga fonda za privatizaciju.

U novcu se isplaćuje iznos od 25% od naknade utvrđene na način propisan stavkom 1. ovoga članka, u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim je prijašnjem vlasniku utvrđeno pravo na naknadu.

Preostali iznos naknade prijašnjem vlasniku isplaćuje Fond u obliku obveznica ili dionica odnosno udjela Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan posebnim Zakonom.

20. Stanovi se u ovom slučaju ne vraćaju u vlasništvo prijašnjem vlasniku, a prema citiranoj odredbi čl. 28. Zakona o naknadi, iznimno od odredbe čl. 57. Zakona, prijašnjim vlasnicima stanova se samo djelomično naknada plaća u novcu, i to u visini od 25.% utvrđene vrijednosti oduzete nekretnine, bez ikakvih umanjenja. Za preostali iznos koji se ne isplaćuje u novcu, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama RH u skladu s općim pravilom iz odredbe čl. 57. Zakona o naknadi (glava VII. zakona), uz postotak umanjenja po odredbi čl. 59. Zakona o naknadi. Dakle opće pravilo o naknadi iz čl. 57. i 59. Zakona o naknadi se primjenjuje u odnosu na 75 % utvrđene vrijednosti nekretnine, a za preostalih 25 % vrijednosti nekretnine vrijedi iznimka o isplati naknade u novcu u punom iznosu utvrđene vrijednosti nekretnine.

20. 1. Dakle na iznos utvrđene vrijednosti oduzete nekretnine koji se ne nadoknađuje u novcu (u ovom slučaju 75%) nego u obveznicama RH, visina naknade se utvrđuje plazeći od utvrđene vrijednosti oduzete nekretnine uz umanjenje u postotcima prema mjerilima iz čl. 59. Zakona o naknadi.

21. Stoga je u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo kad je poništeno rješenje doneseno u upravnom postupku i naloženo Fondu za naknadu oduzete imovine preostali iznos naknade od 75 % iznosu od 698.400,21 kn, dakle bez umanjenja po čl. 59. Zakona o naknadi.

22. Slijedom iznesenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava pred upravnim sudovima valjalo je na temelju čl. 78. st. 4. u svezi čl. 57. st. 1. ZUS-a/10 preinačiti citiranu presudu i odbiti tužbeni zahtjev oba tužitelja kao neosnovan.

Zagreb, 15. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte