REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2125/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M.-J., vl. Obrta „K. s. B. M.-J.“ iz Z., na adresi … , OIB … , koju zastupaju punomoćnici D. J. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu J., V. & H. iz Z., protiv tuženika R. B. iz Z., OIB … , zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2263/18-2 od 18. prosinca 2018., kojom je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-170/16-66 od 8. prosinca 2017. koje je ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp- 170/16 od 8. prosinca 2017., a koje je pak ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-170/16 od 15. prosinca 2017., u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačava se točka I. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2263/18-2 od 18. prosinca 2018. i rješava:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuju točke I., II. i IV. rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-170/16-66 od 8. prosinca 2017. koje je ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-170/16 od 8. prosinca 2017., a koje je ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-170/16 od 15. prosinca 2017.

II. Nalaže se tuženiku R. B. iz Z. naknaditi tužiteljici B. M.-J., vl. Obrta „K. s. B. M.-J.“ iz Z. trošak revizije u iznosu od 1.200,00 kuna/ 159,27 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Psp-170/16 od 8. prosinca 2017. koje je ispravljeno rješenjem istog suda od 8. prosinca 2017., a koje je pak ispravljeno rješenjem istog suda od 15. prosinca 2017. pod točkom I. izreke utvrdio je da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu uličnog poslovnog prostora zgrade u Z., … – Krojački salon za žene, ukupne površine 252 m2, koji se sastoji od podrumskog i prizemnog dijela, te galerije, na način da je 11. kolovoza 2014. na ulaznim vratima u poslovni prostor u Z., ... izmijenio brave i postavio nove brave i time izvršio čim smetanja posjeda navedene nekretnine, pod točkom II. izreke naložio je tuženiku vratiti tužiteljici oduzeti posjed navedenog poslovnog prostora zgrade koji je pobliže opisan u točki II. izreke prvostupanjske presude oslobođen od svih osoba i stvari i tužiteljici predati ključeve novih brava na ulaznim vratima, uz zabranu takvog i sličnog uznemiravanja tužiteljičinog posjeda i posjeda navedenih prostorija, a žalba ovog rješenja ne odgađa ovrhu. Pod točkom III. izreke odbio je dio tužbenog zahtjeva za prijetnjom novčane kazne kao neosnovan te je pod točkom IV. izreke naložio tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.417,30 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž-2263/18-2 od 18. prosinca 2018. pod točkom I. izreke preinačio je prvostupanjsko rješenje od 8. prosinca 2017., koje je ispravljeno rješenjem istoga suda od 15. prosinca 2017., u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i IV. izreke tako što je odbio tužbeni zahtjev koji glasi kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja, pod točkom II. izreke je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je rješenje o ispravku od 8. prosinca 2018., dok je pod točkom III. izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku odluku tako da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 443. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019) protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. toga Zakona.

7. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. ovog stavka.

8. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Na temelju činjeničnog utvrđenja da je tuženik osobno, inače direktor trgovačkog društva L. t. d.o.o., kao nalogodavac izvršio smetanje posjeda poslovnog prostora kojeg je u mirnom posjedu držala tužiteljica tako što je naložio bravaru da promijeni bravu, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik smetao tužiteljicu i naložio mu je da vrati tužiteljici oduzeti posjed tako da joj preda ključeve novih brava te da mu se zabrani takvo i slično smetanje posjeda pozivom na čl. 21. - 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 ), dok je odbio zahtjev tužiteljice za izricanje novčane kazne.

10. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan zaključivši da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj počinio smetanje posjeda jer je tuženik kao direktor i zakonski zastupnik nastupao u ime i za račun trgovačkog društva Lina trgovina d.o.o., a ne u svoje osobno ime.

11. Tužiteljica je u reviziji naznačila sljedeće pravno pitanje:

"Je li u konkretnom slučaju oduzimanja posjeda pasivno legitimirana fizička osoba koja je poduzela čin smetanja ili je isključivo i samo pasivno legitimirana pravna osoba po čijem je nalogu smetanje izvršeno?".

12. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja revidentica se pozvala na odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžsp-73/11 od 14. kolovoza 2012. i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2927/2017 od 5. travnja 2018.

13. Iz odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2927/2017 od 5. travnja 2018. na koju se poziva revidentica proizlazi da je tuženica smetala tužitelje u mirnom posjedu nekretnine hodanjem po tužiteljevoj nekretnini na koju je stupila na poziv svojih klijenata kao punomoćnica iz predmeta istog suda. Navedeni sud smatra da je tuženica pasivno legitimirana, pri čemu je izrazio shvaćanje da je kod smetanja posjeda pasivno legitimirana kako osoba koja je dala nalog za smetanje tako i ona osoba koja je radeći po tom nalogu neposredno izvršila čin smetanja.

14. Prema ocjeni ovog suda, postavljeno pitanje je ocijenjeno važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

15. U pobijanoj odluci drugostupanjskog suda izraženo je pravno shvaćanje da tuženik nije pasivno legitimiran u parnici zbog smetanja posjeda jer je postupao kao zakonski zastupnik trgovačkog društva L. t. d.o.o. i to u ime i za račun tog trgovačkog društva. Takvo pravno shvaćanje nije pravilno.

16. U odluci revizijskog suda broj: Gzz-31/1994-2 od 23. studenog 1994. navedeno je sljedeće:

"A što se tiče navoda zahtjeva za zaštitu zakonitosti da je tuženik radio za M. B. i da nije imao namjeru smetanja, ističe se da nije potrebno postojanje namjere da se smeta tuđi posjed, već je dovoljno da postoji svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed (tuženik je znao da tužitelj odbija predati ključ od prostora - to je utvrđeno u postupku), te također da je pasivno legitimirana u parnici za smetanje posjeda svaka osoba koja je posjedniku oduzela posjed (ili ga uznemiravala) pa tako i ona koja je radila po nalogu tuženog ili za njega.".

17. Iz navedenog proizlazi da je pasivno legitimirana u parnici zbog smetanja posjeda svaka osoba koja je posjedniku oduzela posjed (ili ga uznemiravala) tj. koji je izvršio čin smetanja pa tako i ona koja je radila po nečijem nalogu ili za njega.

18. Budući da je tuženik dao nalog bravaru da promijeni bravu na prostoru, tuženik je taj koji je počinio smetanje. Pritom nije odlučno je li on postupao u svoje osobno ime ili u ime i za račun L. t. d.o.o. kao njezin zakonski zastupnik jer je radeći upravo tuženik taj koji je smetao tužiteljicu promjenom brave na vratima. Čak i da je tuženik poduzeo smetanje u ime i za račun L. t. d.o.o. kao njen zakonski zastupnik, tuženik opet taj koji je poduzeo smetanje jer je smetanje u tom slučaju počinjeno u korist odnosno za L. t. d.o.o.

19. Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao izreci presude.

20. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 151. i 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici je primjenom Tbr. 10. točke 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12) priznat trošak revizijskog stupnja postupka u iznosu od 80 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.000,00 kuna. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 200,00 kuna po Tar. br. 3. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15) pa ukupan trošak iznosi 1.200,00 kuna/ 159,27 EUR.

21. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

Zagreb, 15. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.