Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11329/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A.R., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb i okr. A.R., putem branitelja T.M., odvjetnika u Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 4. listopada 2022., poslovni broj: 64. Pp-1441/2022, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, tako da se okr. A.R. na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo marke Opel Vectra, crne boje, reg. oznake XX i ključ, prema potvrdi broj 01325361 od 8. lipnja 2022. i postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

II. U povodu žalbi, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni zatvora, tako da se okr. A.R. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uz vrijeme oduzimanja slobode koje je uračunao prvostupanjski sud od 20. rujna do 4. listopada 2022. u trajanju od 15 dana, uračunava i vrijeme produljenog zadržavanja nakon donesene nepravomoćne presude na temelju rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: 64. Pp-14412/2022 od 4. listopada 2022. od 5. do 19. listopada 2022., u trajanju od 15 dana, pa je okrivljeniku preostalo za izdržati 30 (trideset) dana zatvora.

III. Odbija se žalba ok. A.R. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. A.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 kn (četiristo kuna) / 53,09 EUR[1] (pedesettri eura i devet centi), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. A.R. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 1. i 3., članka 163. stavka 1. i 8. i članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za na temelju citiranih propisa za djelo u točki 1. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a za djela u točkama 2. i 3. utvrđene su novčane kazne u iznosu od 1.000,00 i 7.000,00 kuna, te potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme uhićenja i zadržavanja po sudu od 20. rujna do 4. listopada 2022. uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao 15 dana zatvora.

1.2. Okrivljenik je nadalje tom odlukom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 753,00 kune, i to, trošak premještaja vozila u iznosu od 500,00 kuna, te paušalnu svotu u iznosu od 253,00 kune.

1.3. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da se okrivljeniku na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzme motorno vozilo reg. oznake ZG 4012 ID.

2. Protiv te prvostupanjske presude pravodobne žalbe podnijeli su tužitelj i okrivljenik, putem branitelja.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.

2.2. Okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o kazni.

2.3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama njihove žalbe prihvate.

3. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba okrivljenika je dijelom neosnovana a dijelom bespredmetna.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Rješavajući predmet u povodu žalbe tužitelja, iako je formalno navedeno da žalbu podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena samo zbog odbijanja prijedloga za trajno oduzimanje privremeno oduzetog vozila, pa je ovaj Sud pobijanu presudu ispitao u tom dijelu.

5.1. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud dao pogrešan razlog za ne oduzimanje privremeno oduzetog vozila kojim je okrivljenik upravljao inkriminirane prilike te je, između ostaloga, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe, koju je prvostupanjski sud smatrao relevantnom kod ocjene hoće li se njome utjecati na okrivljenika da ne ponavlja prekršaj, nije odlučna za odluku o (ne)oduzimanju vozila. Iako je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u Izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika i utvrdio sve odlučne činjenice, podcijenio je njihov značaj, budući da je okrivljenik višestruko pravomoćno kažnjavan za prekršaj upravljanja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, dakle da pokazuje naročitu upornost u protupravnom postupanju upravljanja vozilom u prometu bez potrebnih znanja i vještina, kako je to utvrđeno i u ovom predmetu. Iz prekršajne evidencije proizlazi da je okrivljenik zbog istog prekršaja prethodno, u protekle tri godine, kažnjavan osam puta, s time da je dva puta izrečena novčana kazna, dva puta je primijenjena uvjeta osuda i to od po 30 i 60 dana zatvora s najduljim rokom kušnje, dok su preostala četiri puta već izricane kazne zatvora, pa je opravdano za zaključiti da nikakve sankcije ne djeluju na njega i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju tog djela. Počinjeni prekršaj jedan je od najtežih prometnih prekršaja i predstavlja izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te često rezultira teškim posljedicama, s time da je inkriminirane prilike počinjen u stjecaju s težim djelom kršenja prometne discipline iz članka 32. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, očito u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti, koja ukupnost inkriminacije u svezi s ranijim ponašanjem dovodi do zaključka da se radi o upornom, drskom i bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona.

5.2. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.

5.3. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o višestrukom specijalnom povratniku na kojega do sada izricane sve propisane vrste sankcija nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom. S time u svezi se ističe da su vlasnici vozila dužni voditi računa o tome ima li osoba kojoj daju svoje vozilo na upravljanje pravo na upravljanje vozilom.

5.4. Oduzimanje vozila ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, a vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom propisanim uvjetima (čl. 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona).

5.5. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da takva odluka ne predstavlja prekomjeran teret za okrivljenika i da je sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava.

6. Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud ocjenjuje da žalitelj neosnovano ističe povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenik navodeći da nije u izrečenu kaznu zatvora uračunao i vrijeme produljenog zadržavanja na temelju rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: 64. Pp-14412/2022 od 4. listopada 2022., i to od 5. do 19. listopada 2022., u trajanju od 15 dana, budući da se radi o zadržavanju na temelju članka 135. stavka 3. Prekršajnog zakona, koje je određeno nakon donesene nepravomoćne presude, s time da je prvostupanjski sud u točki 8. obrazloženja svoje odluke jasno naznačio da je okrivljeniku produljeno zadržavanje, međutim, sukladno odredbama Prekršajnog zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u kaznu, okrivljeniku se u izrečenu kaznu uračunava ono vrijeme koje je provedeno u zadržavanju, a ne i ono za koje je tek određeno zadržavanje (odnosno koje tek treba izdržati). Budući da je iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta razvidno da je okrivljenik u međuvremenu izdržao vrijeme određenog produljenog zadržavanja nakon donošenja nepravomoćne presude, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu tako da je okrivljeniku, uz vrijeme oduzimanja slobode koje je uračunao prvostupanjski sud u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, uračunao i vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju na temelju rješenja o produljenom zadržavanju u trajanju od 15 dana, kako to proizlazi iz potvrde Zatvora u Zagrebu od 18. listopada 2022., pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne zatvora preostalo za izdržati 30 (trideset) dana.

7.

Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, niti su razlozi u suprotnosti s izrekom.

8. Razmatrajući odluku o kazni sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj Sud smatra da je izrečena kazna pravilna i zakonita, primjerena težini počinjenih prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijenio ukupnost okolnosti od utjecaja na kaznu, osobito ranije ponašanje okrivljenika kao specijalnog povratnika u činjenju prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i drugih prometnih prekršaja (kako to proizlazi iz mjerodavne prekršajne evidencije) pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja i potpunog izostanka kritičnosti, imajuću na umu pogibeljnost upravljanja vozilom prije sjecanja potrebnih znanja i vještina te činjenicu da prethodnim kažnjavanjem očito nije utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja najtežih prometnih prekršaja, to je i ovaj Sud mišljenja da je okrivljeniku za svako pojedino djelo pravilno utvrđena najstrože propisana kazna, smatrajući da je potrebno uputiti onu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. prosinca 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.