15. Povrv-97/2019-23
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B. K. d.o.o., Z., OIB: , zastupan po punomoćniku T. Z., odvjetniku iz O. d. Z. i P., iz O., protiv tuženika D. I. iz O.,
OIB: zastupan po D. O., odvjetniku
iz O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. studenoga 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 14. prosinca 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave D. C., Javnog bilježnika u Đ., posl. br. od
21. prosinca 2018. u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku, u roku od osam dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 16.340,00 kn / 2.168,69 eura[1] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 14. prosinca 2022. godine do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 do 80/22).
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka potražuje od tuženika novčane iznose pobliže opisane kao u tužbi po osnovu ugovora o ustupu tražbina od 7. rujna 2016. godine koje je tužitelj sklopio s ustupiteljem potraživanja A. B. d.d. Tužitelj u tužbi navodi i to da je raniji vjerovnik raskinuo ugovor o kreditu koji je imao sklopljen s tuženikom dana 31. srpnja 2013. godine budući da tuženik nije ispunjavao svoje obveze glede otplate kredita, a sve u skladu s člankom 12. Ugovora o kreditu broj od 28. rujna 2011. godine. Tužitelj predlaže ovome sudu donijeti
presudu kojim bi obvezao tuženika na platež traženog uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženik se u prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka tužbi tužitelja u cijelosti usprotivio, prije svega ističući prigovor zastare potraživanja.
Tuženik potražuje i trošak parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te proveo dokaz saslušanjem svjedoka N. I. i N. I., te tuženika osobno.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.
5. Među strankama nije sporno da je prednik tužitelja, odnosno raniji vjerovnik zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu dana 28. rujna 2011. godine, te da je navedeni Ugovor raskinut s danom 31. srpnja 2013. godine jer se tuženik nije pridržavao, odnosno nije uredno otplaćivao kredit. Uzimajući u obzir prednje nesporno među parničnim strankama sud je s obzirom na istaknuti prigovor zastare prije svega odlučivao o istome, te je takav prigovor našao osnovanim.
6. Naime, kako među parničnim strankama nije niti sporno da je ugovor o kreditu raskinut s danom 31. srpnja 2013. godine, a kako je tužitelj također nesporno dana 21. prosinca 2018. godine podnio prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine proizašle iz navedenog ugovora o kreditu, to je u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) evidentno tražbina tužitelja u zastari, pri čemu je za istaći da eventualne naknadne uplate tuženika, koje su usto i dvojbene u tome smislu da li ih je tuženik uopće i učinio i da li je to bila njegova volja, ne mogu imati značaj prekida zastarnog roka (zadnja takva uplata izvršena je 14. lipnja 2019. godine list 58 spisa) jer je rok zastare protekao, dakle tražbina tužitelja je s danom 1. kolovoza 2018. godine u zastari, pa se navedenim uplatama više ne može prekinuti zastara. Osim toga, za istaći je i to da bi navedena uplata imala za posljedicu prekid zastare, tuženik bi morao dati izričito priznanje da priznaje dug i to u pisanom obliku, u smislu odredbe članka 220. ZOO-a, iako je nastupila zastara, što tuženik nedvojbeno nije učinio.
7. Uzimajući u obzir sve prednje izloženo, kao i zauzeti stav suda, potpuno je irelevantna ocjena ostalih izvedenih dokaza u spisu, te je slijedom izloženog, temeljem članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP), odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
8. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a čine ju izdaci koje je tuženik imao za trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi 1.500,00 kn, zastupanje na ročištima od 9. rujna 2019., 11. veljače 2020., 24. rujna 2021., 8. rujna 2022., 15. studenog 2022., svako po 1.500,00 kn, sastav obrazloženih podnesaka od 20. rujna 2019. i 9. travnja 2020. svaki po 1.500,00 kn, što uz trošak PDV-a na odvjetničke usluge od 25%, te trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 670,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 670,00 kn, daje konačni iznos troška od 16.340,00 kn, stoga kao pod II. izreke presude.
U Osijeku 14. prosinca 2022. godine
SUDAC
DAVOR LIŠČIĆ
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
Broj zapisa: eb316-5c745
Kontrolni broj: 05a5e-7ba7f-e85e4
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
