REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 867/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Livija Petričić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB:81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj R-1686/2021-4 od 1. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9068/2020-48 od 27. svibnja 2021., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2016. godine poslovnog broja H3-311254-50-2016 te da prema tome radni odnos radnika TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije ni prestao.

II. Sudski se raskida ugovor o radu broj H3-2362414-56-2015 od dana 01.07.2015. godine sklopljen između tužitelja TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HT d.d. sa sjedištem u Zagrebu (Grad Zagreb), Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560 s danom 13. svibnja 2018.g.

III. Nalaže se tuženiku HT d.d. sa sjedištem u Zagrebu (Grad Zagreb), Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560 na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza u roku od 8 dana isplatiti tužitelju, TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 64.250,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2021.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku, HT d.d. sa sjedištem u Zagrebu (Grad Zagreb), Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560 isplatiti tužitelju, TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 294.693,33 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

- na iznos od 6.425,00 kuna bruto od 16.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.02.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 12.850,00 kuna bruto od 16.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.568,33 kuna bruto od 16.06.2018. godine pa do isplate, u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku, HT d.d. sa sjedištem u Zagrebu (Grad Zagreb), Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, u roku od 8 dana naknaditi tužitelju, TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000 kuna, s zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2021.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naložiti da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je neosnovana.

5. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženjima nižestupanjskih presuda navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu proturječni odlučnim činjenicama koje proizlaze iz dokumentacije i isprava koje prileže u spisu. Imajući u vidu da je utvrđeno da odluka o otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2016., nije dopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i da su u obrazloženju drugostupanjske presude pod točkom 20. i u obrazloženju prvostupanjske presude pod točkom 22., nižestupanjski sudovi su dali jasne, neproturječne i obrazložene razloge zbog kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu tužitelja s 13. svibnja 2018., bilo je nepotrebno posebno obrazlagati zašto sudski raskid nije određen s 15. lipnja 2016. kako je tuženik predlagao jer bi se time samo ponavljali isti, već navedeni i obrazloženi razlozi. Stoga niti revizijom pobijana drugostupanjska presuda niti prvostupanjska presuda nemaju nedostataka, niti proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

7. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnom postupka tuženik pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, iznoseći pritom svoje shvaćanje kojim osporava činjenična utvrđenja sudova kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-2110/2018 od 4. studenoga 2020. kojom je usvojena je ustavna tužba i ukinute su odluke prethodno donesene u ovom predmetu: presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-901/17-2 od 20. veljače 2018., presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-981/17-2 od 18. srpnja 2017. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1138/16-16 od 26. travnja 2017. te je predmet vraćen Općinskom radnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak. Međutim, takvi prigovori po svojoj prirodi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 2016. te zahtjev da radni odnos tužitelja nije prestao. Tužitelj zahtjeva i sudski raskid predmetnog ugovora o radu s 13. svibnja 2018., isplatu 64.250,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama s osnova naknade štete zbog nezakonitog otkaza te isplatu 294.693,33 kuna bruto s osnova naknade plaće do sudskog raskida ugovora sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili, primjenom odredbe čl. 127. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) i čl. 150. ZR jer su ocijenili da tuženik Radničkom vijeću nije niti pravovremeno, niti u potpunosti, dostavio sve podatke koji su bili potrebni, u postupku savjetovanja o kolektivnom višku radnika, da bi se vijeće moglo očitovati o namjeravanim odlukama tuženika. Sudovi su utvrdili da je tuženik dostavio radničkom vijeću podatke o broju radnika koji po organizacijskim cjelinama ulaze u kolektivni višak, nazivu zvanja i broju radnika za čijim radom prestaje potreba, međutim nije konkretizirao poimenično koji radnici ulaze u kolektivni višak. Osim toga, tuženik je nastanak kolektivnog viška radnika obrazložio organizacijskim promjenama bez pružanja dokaza o tome koji točno poslovi se prestaju obavljati i koje je kriterije primijenio prilikom uvrštenja pojedinog radnika u kolektivni višak. Također, tuženik nije dostavio podatke o usporednim radnicima niti je naveo koji su odlučni kriteriji za uvrštavanje tužitelja u kolektivni višak u odnosu na druge radnike. Na temelju navedenog sudovi su ocijenili da tuženik nije postupio u skladu s odredbama čl. 127. i čl. 150. ZR i da je na taj način onemogućio sudjelovanje radničkog vijeća u postupku odlučivanja koje je prethodilo donošenju pojedinačnih odluka o otkazu ugovora o radu. Stoga je prihvaćen i tužbeni zahtjev za naknadom plaće do sudskog raskida ugovora o radu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

10.1. S obzirom da je tužitelj zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca s 13. svibnja 2018. te mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, na temelju čl. 125. st. 1. ZR/14, prihvaćen je tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu koji su stranke sklopile 1. srpnja 2015. i tužitelju je dosuđena naknada štete u iznosu od pet prosječnih plaća time što visina plaće koju je tužitelj primao prije otkazivanja ugovora o radu nije bila sporna.

11. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 127. ZR.

11.1. Odredbom čl. 127. ZR (kolektivni višak radnika) propisano je:

(1) Poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. (2) U višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca.

(3) Poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. (4) Tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika.

(5) O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno.

(6) Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest iz stavka 5. ovoga članka. (7) Poslodavac je dužan provesti postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod toga poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisom.

12. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz citirane zakonske odredbe kad su utvrdili da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja od 31. ožujka 2016. zbog poslovno uvjetovanih razlog nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te raskinuli predmetni ugovor o radu s 13. svibnja 2016. i tužitelju dosudili naknadu plaće do sudskog raskida kao i naknadu štete, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

13. Iz spisa proizlazi da postupak savjetovanja, koje je trebalo prethoditi donošenju predmetne odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, nije proveden u skladu s odredbama Zakona o radu jer je tuženik kao poslodavac svojim postupcima onemogućio sudjelovanje radničkog vijeća u postupku savjetovanja na način kako je to propisano odredbom čl. 127. ZR. Naime, sukladno odredbi čl. 35. st. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Sukladno odredbi čl. 115. st.

2. ZR, pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tuženik u ovoj parnici nije dokazao da je Radničkom vijeću dostavio sve relevantne podatke kako bi se vijeće moglo očitovati o otkazu Ugovora o radu tužitelju. Radničko vijeće nije moglo sudjelovati u postupku savjetovanja jer nije imalo podatke o tome primjenom kojih kriterija je tuženik utvrdio da je upravo tužitelj višak jer nije imalo podatke o usporednim radnicima navedenim imenom i prezimenom, da bi moglo utvrditi je li tuženik vodio računa o kriterijima iz čl. 115. ZR. Dakle, tuženik obvezu savjetovanja, kako je ona propisana odredbama ZR, nije izvršio pa je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju donesena uz propust poslodavca da postupi u skladu s obvezama iz čl. 115. ZR Pritom treba navesti da su irelevantni navodi tuženika da je podatke o usporednim radnicima dostavio u spis tijekom postupka i da ti podaci dokazuju kako je postupak savjetovanja proveden u skladu s odredbama ZR, jer su navedeni kao i drugi potrebni podaci u smislu čl. 115. ZR i čl. 150. ZR, trebali biti dostavljeni Radničkom vijeću u postupku savjetovanja kako bi se vijeće moglo pravovremeno očitovati o predmetnom otkazu.

14. Revizijski sud je pravno shvaćanje o dopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, u slučaju kad savjetovanje s Radničkim vijećem nije provedeno u skladu o odredbom čl. 127. ZR jer poslodavac nije pravovremeno dostavio vijeću sve potrebne podatke, izrazio u više svojih odluka donesenih povodom tražene sudske zaštite radnika tuženika u svezi otkazivanja ugovora o radu odlukama tuženika od 31. ožujka 2016., primjerice u odlukama broj Revr 736/2018 od 6. veljače 2019., broj Revr 391/2017 od 28. kolovoza 2018., broj Revr-261/2018-4 od 3. rujna 2019., broj Rev-3378/2018-2 od 25. veljače 2020. i broj Rev 2225/2018-2 od 19. svibnja 2020. Dakle, pobijana odluka donesena je u skladu s ustaljenom i dosljednom sudskom praksom pa su neutemeljeni revizijski navodi o arbitrarnom postupanju suda.

15. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je tuženik podnio reviziju, pa je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić