REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1112/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, OIB:52634238587, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1896/2019-2 od 8. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1038/2019-21 od 24. rujna 2019., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice i preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1896/2019-2 od 8. siječnja 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1038/2019-21 od 24. rujna 2020. pa se sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB-52634238587 da tužitelju GN iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana isplati iznos od 18.978,69 kuna neto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 3.179,97 kn od 01. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kn od 01. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kn od 01. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kn od 01. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kn od 01. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.684,00 kn od 01. siječnja 2019. godine do isplate.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve tu roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 9.750,00 kuna (devet tisuća sedamsto pedeset kuna) / 1.294,00 EUR (tisuću dvjesto devedeset četiri eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB- 52634238587 da tužitelju GN iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana isplati iznos od 18.978,69 kuna neto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 3.179,97 kn od 01. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kn od 01. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kn od 01. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kn od 01. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kn od 01. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.684,00 kn od 01. siječnja 2019. godine do isplate.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB-52634238587 da tužitelju GN iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 691/2020-2 od 12. svibnja 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1896/2019-2 od 8. siječnja 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Da li je tužitelj, s obzirom na opis poslova koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine broj 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Da li tužitelj može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisat ministar i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj: 64/11) koji propisuje način i uvjete za navedeno?"

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu te tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženici ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 18.978,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama s osnova nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do 2018.

8. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova te je s 24. prosinca 2012. raspoređen u Ravnateljstvo policije, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Služba traseoloških vještačenja, na radno mjesto - vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja,

- da je tužitelj s 1. ožujka 2018. ponovno raspoređen u Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Služba traseoloških vještačenja, na radno mjesto - vještak za balistička i mehanoskopska istraživanja,

- da je tužitelj s 1. kolovoza 2018., premješten u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u Službu za digitalnu forenziku na radno mjesto za vještačenje digitalnih zapisa, telefonske i informatičke opreme,

- da je prema opisu poslova tih radnih mjesta, tužitelj obavljao složena balistička i mehanoskopska vještačenja te vještačenja digitalnih zapisa,

- da je radi obavljanja poslova svog radnog mjesta tužitelj zadužen službenom iskaznicom, značkom, oružjem i streljivom,

- da je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta primjenom policijskih ovlasti,

- da tuženica nije tužitelju izdala narudžbenicu za nabavku građanskog odijela u utuženom razdoblju i da tužitelj nije zadužio službenu policijsku odoru već je na godišnjoj razini zadužio zaštitnu opremu (kutu, klompe i čizme).

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da poslovi radnog mjesta koje je obavljao tužitelj u utuženom razdoblju, predstavljaju poslove s policijskim ovlastima u smislu odredbe čl. 13. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj: 76/09 i 92/14 - dalje: ZPPO), te da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije bila sporna.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je u okviru poslova svog radnog mjesta procjenjivao, koristio, obrađivao i pohranjivao podatke te između ostalog i sudjelovao na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela i da je zadužen službenom iskaznicom, značkom, oružjem i streljivom, te da navedeni poslovi sukladno odredbi čl. 3. st. 1. i 2. i čl. 13. ZPPO, predstavljaju policijske poslove koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti. Pritom drugostupanjski sud smatra da glede osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatom naknade za građansko odijelo nije odlučno što je tužitelj na godišnjoj razini imao zaduženu zaštitnu odjeću i obuću, jer je riječ o pravu tužitelja na građansko odijelo temeljem citiranih pravnih propisa dok su zaštitnu odjeću zaposlenici dužni nositi sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je ima li tužitelj, s obzirom na poslove koje je obavljao kod tuženice u utuženom razdoblju, pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela.

14. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika, tuženica u reviziji analizira sadržaj poslova koje je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao u okviru svog radnog mjesta, te odredbu čl. 3. ZPPO, tvrdeći da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove, već poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski poslovi već su to poslovi za koje je potrebno stručno znanje i vještine za razrješenje neke činjenice kojim nadležno tijelo i sud ne raspolažu. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove u takvom odijelu, a da tužitelj obavlja poslove vještačenja, u okviru kojeg posla i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju.

14.1. Uz navedeno poziva se na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka, primjerice poslovni broj Usž-1790/15- 2 od 28. listopada 2015., koja prileži spisu, pravomoćno utvrdio da neki policijski službenici prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti, na temelju ZPPO i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

16.1. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

16.2. Odredbom čl. 2. Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

16.3. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

16.4. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZPPO, policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, među ostalim u kriminalističkim istraživanjima.

16.5. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

16.6. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

16.7. Policijske ovlasti, prema odredbi čl. 13. ZPPO su među ostalima: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

17. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP, način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je Pravilnikom koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP, proizlazi da navedenim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti. Naime, uvjet je da se prethodno mora utvrditi da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova svog radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo i građanskom odjelu. Iz tog razloga se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, te ga odobrava glavni ravnatelj policije. Dakle isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP. Stoga je pogrešno shvaćanje tužitelja prema kojem ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj. Naprotiv, to odobrenje ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

18. U prilog iznesenom shvaćanju je i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i drugih) i tuženice, vođeni upravni postupci u kojim postupcima su policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje predmetnog prava na građansko odijelo, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada.

19. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, proizlazi zaključak da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje je konkretno obavljao tužitelj u utuženom razdoblju, predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP, slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

20. Revidentica osnovano navodi da poslovi vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja, vještaka za balistička i mehanoskopska istraživanja kao i vještaka za vještačenje digitalnih zapisa, telefonske i informatičke opreme, predstavljaju stručne poslove za koje je potrebno stručno znanje i vještine za razrješenje određenih činjenica kojom nadležno tijelo i sud ne raspolaže. Naime, pri obavljanju poslova vještačenja, ne vrše se policijski poslovi iz čl. 3. st. 1. ZPPO (primjerice poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije, na što se ukazuje u odgovoru na reviziju, isključivo u građanskom odijelu da bi vještaci, u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP, imali pravo na građansko odijelo.

21. Prema shvaćanju ovoga suda, tužitelj kao vještak, obavlja isključivo stručne poslove vještačenja u okviru poslova svoga radnog mjesta, a u opisu poslova njegovog radnog mjesta nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna pomoć drugim policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta. Premda vještaci u okviru provođenja vještačenja procjenjuju, pohranjuju, koriste podatke i pregledavaju dokumentaciju, to ne znači da obavljaju i policijske poslove i koriste bilo kakve policijske ovlasti, jer svi vještaci neovisno o kojoj vrsti vještaka se radi (primjerice financijski, građevinski, geodetski) obavljaju sve navedene radnje odnosno pregledavaju dokumentaciju, prikupljaju potrebne podatke, pohranjuju, procjenjuju koriste ih te izrađuju nalaze i na taj način pomažu nadležnim tijelima i drugim policijskim službenicima u otkrivanju počinjenja kaznenog djela kojima je to primarna zadaća, time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi, niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

22. Slijedom iznesenog, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO i opis poslova radnog mjesta tužitelja u utuženom razdoblju, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužitelj nema pravo na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP.

23. Slijedom navedenog odgovori na postavljena pitanja glase:

1. Tužitelj na radnom mjestu vještaka s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje je obavljao u utuženom razdoblju, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj: 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis radnog mjesta tužitelja.

2. Tužitelj koji je policijski službenik koji radi na radnom mjestu vještaka, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11).

24. S obzirom da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

25. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici trebalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (18.978,69 kuna) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 12. lipnja 2019. i 21. lipnja 2019 za svaki po 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima od 20. svibnja 2019., 2. srpnja 2019., 29. kolovoza 2019. u iznosu po 1.000,00 kuna za svako ročište (Tbr. 9/1), te trošak žalbenog postupka (Tbr. 10/1) u iznosu 1.250,00 kn, trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u zatraženom iznosu 1.250,00 kuna (Tbr. 10/6) i trošak sastava revizije 1.250,00 kuna, odnosno ukupno 9.750,00 kuna.

26. Na temelju odredbe čl. 48. st.1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22), u izreci ove presude, dvojno je iskazan iznos troška parničnog postupka koji je tužitelj dužan nadoknaditi tuženici, u iznosu 9.750,00 kuna i u iznosu 1.294,00 EUR, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 Euro=7,53450 kuna) i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona.

Zagreb, 14. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić