REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1572/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika SPAR Hrvatska d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, kojeg zastupa punomoćnica Mihaela Blažević, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1654/18-2 od 22. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1039/2015-61 od 30. travnja 2018., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I Utvrđuje se da Odluka tuženika od 12.02.2015. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju sklopljenog 01.10.2014., kao niti Odluka tuženika od 19.03.2015. kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu prava tužitelja nisu dopuštene te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove na kojima je radio temeljem otkaznog ugovora o radu odnosno na druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana.
odnosno alternativno
I Utvrđuje se ništetnom Odluka tuženika od 12.02.2015. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju sklopljenog 01.10.2014.
II Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove na kojima je radio temeljem otkaznog ugovora o radu odnosno na druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana.
II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.293,00 kn, u roku od 8 dana.“
1.1. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem je odlučeno:
„Odbacuje se protutužbeni zahtjev koji glasi:
Određuje se sudski raskid ugovora o radu tužitelja s tuženikom, s danom 16. veljače 2015.“
1.2. Prvostupanjskom dopunskom presudom je odlučeno:
„Odbija se dio zahtjeva koji glasi:
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 96.000,00 kn bruto, s naslova naknade štete, u roku od 8 dana.“
2. Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. i II. izreke.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko dopunsko rješenje (točka I. izreke). Odbijen je tuženik s zahtjevom da mu se naknade troškovi odgovora na žalbu kao neosnovani (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 392.a ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7.1. Neosnovano tužitelj tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP. Prihvaćanjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na rezultatima cjelokupnog postupka.
7.2. Revizijskim navodima kojima tužitelj dovodi u pitanje ocjenu sudova o tome je li tužitelj počinio povrede radne obveze koje mu se Odlukom o otkazu stavljaju na teret, tužitelj u biti prigovara utvrđenim činjenicama i iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe članka 385. ZPP) te navode ovaj sud ne može razmatrati.
8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da izvanredni otkaz Ugovora o radu od 12. veljače 2015. nije dopušten i vraćanje tužitelja na rad.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. listopada 2014. na radnom mjestu Područni voditelj prodaje Supermarketa,
- da mu je otkazan Ugovor o radu Odlukom od 12. veljače 2015.,
- da iz Odluke o izvanrednom otkazu od 12. veljače 2015. proizlazi da je tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i to, dodatno izlaganje pojedine robe bez znanja i odobrenja odjela nabave, nalaganje radnicima da kupuju robu kojoj je istekao rok trajanja, preprodaja takve robe Đ koji žive u blizini, nepropisno postupanje s odlaganjem robe mesnog porijekla (konfiskat) i dr.,
- da je tuženik tek nakon održanih razgovora s radnicima dana 29. siječnja 2015. u hotelu Park imao potrebna saznanja o povredama koje se stavljaju na teret tužitelju,
- da je otkaz donesen u roku od 15 dana od saznanja da je tužitelj počinio navedene povrede koje mu se stavljaju na teret,
- da nije odlučno to što je KŠ već i ranije, tijekom prosinca 2014. bila u kontroli te na razgovoru s radnicima iz trgovine [adresa], te iako je i tada razgovarala s nekima od njih, da se ne može smatrati da je tuženik već tada raspolagao s potrebnim informacijama koje su dovele do otkazivanja tužitelju,
- da je tuženik proveo savjetovanje sa Sindikalnom povjerenicom koja je kod tuženika imala ovlasti Radničkog vijeća, a kojoj je tuženik dostavio sve potrebne podatke i koja se suglasila sa namjeravanim otkazom,
- da tuženik, s obzirom na takve okolnosti, nije prije izvanrednog otkaza pozvao tužitelja da iznese obranu.
10. Sudovi nižeg stupnja su odbili zahtjev tužitelja jer je tuženik u smislu odredbe članka 135. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) dokazao povrede koje se stavljaju na teret tužitelju – nalaganje radnicima da otkupljuju robu kojoj je prošao rok, preprodaja robe Đ, a koje povrede predstavljaju razlog za izvanredno otkazivanje (članak 116. stavak 1. ZR), budući da se ne radi samo o povredama obveza iz radnog odnosa iz odredbe članka 54. Pravilnika o radu tuženika, već i o postupanjima nespojivim s radnim mjestom u trgovinskom poslovanju, koji postupci tužitelja po prirodi stvari nanose štetu ugledu poslodavca, stvaraju nezadovoljstvo među radnicima i dovode do gubitka povjerenja poslodavca u radnika (tužitelja).
10.1. Pri tom su sudovi nižeg stupnja zaključili da nije prekoračen niti rok iz odredbe članka 116. stavak 2. ZR jer je tuženik tek nakon održanih razgovora s radnicima dana 29. siječnja 2015. u hotelu Park imao potrebna saznanja o povredama radnih obveza tužitelja. Razgovor KŠ s nekim radnicima nije bila dovoljna informacija na temelju koje bi tuženik raspolagao s dovoljno informacija za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu.
11. Tužitelj i nadalje u reviziji osporava utvrđenje suda da je počinio neku od povreda koje mu se u Odluci o otkazu stavljaju na teret, kao i da poslodavac osporavanu Odluku o otkazu Ugovora o radu nije donio u zakonom propisanom roku. Smatra da je rok od 15 dana valjalo računati od trenutka kada je KŠ razgovarala s radnicima iz trgovine (prosinac 2014.).
12. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.
13. Prema odredbi članka 116. ZR i to:
- odredbe stavka 1., prema kojoj: „Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.“,
- odredbe stavka 2., prema kojoj: „Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.“
14. Prema shvaćanju revizijskog suda, a polazeći od toga da svaki slučaj valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, u ovome slučaju upravo konkretne (utvrđene) okolnosti opravdavaju shvaćanje drugostupanjskog suda da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem: da postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa s tužiteljem, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.
15. Kod ocjene postoje li razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu valja imati na umu:
- ponašanje radnika u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati,
- da svaki poslodavac ima pravo od svih svojih djelatnika očekivati i zahtijevati da savjesno (pošteno) ispunjavaju svoje radne obveze - a u okviru toga i da se ti djelatnici ponašaju disciplinirano i profesionalno, odnosno da dosljedno poštuju propisani proces i organizaciju rada i vode brigu o ugledu poslodavca i njegove djelatnosti te stjecanju i zadržavanju povjerenja svih u njegovo poslovanje.
16. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju suda nižeg stupnja (uz pravilnu primjenu odredbe članak 135. stavak 3. ZR), tužitelj je počinio povrede koje mu se u Odluci o otkazu stavljaju na teret - nalagao radnicima tuženika da kupuju robu kojoj je protekao rok, te da se takva roba prodavala i Đ.
17. Imajući upravo to na umu, revizijski sud nalazi pravilnim shvaćanje iz osporene presude da djelo koje je tužitelj počinio u ničemu ne može pripadati takvom (primjerenom ili pravilnom, poštenom i jedino prihvatljivom) standardu ponašanja, odnosno da je tužitelj teško povrijedio radne obveze, ali i da je u svezi toga pravilno za zaključiti da nastavak njegovog radnog odnosa kod tuženika, prema odnosima koje je postupanjem stvorio i uz uvažavanje svih utvrđenih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, u konkretnim prilikama ne bi bio moguć.
18. Otkazivanjem ugovora o radu u bitnome se zadire u elementarna prava svakog radnika - prvenstveno u pravo na rad i zaradu iz rada, zaštićena i odredbama članka 55. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), a kako je svaki otkaz tog ugovora praćen i nizom negativnih i unaprijed nesagledivih učinaka - koji se u slučaju bilo koje pogreške u procijeni postojanja razloga za otkaz teško mogu ispraviti, svaki poslodavac otkazivanju mora pristupiti odgovorno i ozbiljno te izbjegavajući odluke koje bi se temeljile samo na sumnjama, odluku o otkazu ugovora o radu mora temeljiti na provjerenim (istinitim) i dokazanim razlozima.
19. U tome smislu valja sagledati i ovdje sporan odnos i ocijeniti početak računanja roka u kojemu se ugovor o radu može otkazati izvanrednim otkazom.
20. Kada je tuženik tek sa sigurnošću saznao da je upravo tužitelj počinio predmetne povrede obveze iz radnog odnosa (29. siječnja 2015. nakon obavljenog razgovora u hotelu Park) te kada je 12. veljače 2015. izvanrednim otkazom otkazao Ugovor o radu tužitelju, onda je evidentno da je taj otkaz dat u 15-dnevnom zakonskom roku (članak 116. stavak 2. ZR).
21. Tužitelj u reviziji ponavlja i prigovor da tuženik nije dokazao da je prije donošenja Odluke o otkazu konkretnog Ugovora o radu proveo savjetovanje s radničkim vijećem jer se Sindikalna povjerenica nije očitovala i na povredu (manjak određenih artikala utvrđen prilikom inventure 5. veljače 2015.) koja se tužitelju u Odluci o otkazu stavlja na teret.
22. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, tuženik je prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu postupio u skladu s odredbom članka 150. ZR. Naime, u skladu s ovom odredbom, prije donošenja odluke važne za položaj radnika pa tako i prije donošenja odluke o otkazu (članak 150. stavak 1. i 3. točka 2. ZR) poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Prema odredbi članka 150. stavak 4. ZR, podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U konkretnom slučaju, Sindikalna povjerenica (kada kod tuženika kao poslodavca radničko vijeće nije bilo utemeljeno) se suglasila s otkazivanjem tužitelju, pri čemu su u podacima o namjeravanom otkazu koji su joj bili dostavljeni bili sadržani i „navodi o otkupu robe kojoj je prošao rok te prodaji takve robe romskoj populaciji.“
23. Na pravilnost zaključka o opravdanosti otkaza ne može utjecati to što je u postupku utvrđeno postojanje samo nekih (ali ne svih) okolnosti koje su tužitelju stavljene na teret u Odluci o otkazu. Za postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu dovoljno je da je poslodavac dokazao postojanje jedne od više teških povreda radnih obveza za koje tereti radnika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr 467/08-2 od 18. ožujka 2009.).
24. Prema ocjeni ovog suda nepružanje mogućnosti tužitelju da iznese obranu ne dovodi do povrede postupka zbog koje bi trebalo odluku o izvanrednom otkazu utvrditi nedopuštenom jer okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju takvo postupanje tuženika (članak 119. stavak 2. ZR).
25. Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz te u roku od petnaest dana od dana saznanja poslodavca za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, te zahtjev za povratak na rad.
26. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
