REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4320/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-535/2021-2 od 17. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-333/19-39 od 16. studenoga 2020., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-535/2021-2 od 17. veljače 2022., zbog pravnog pitanja:

“Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?”

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-535/2021-2 od 17. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-333/19-39 od 16. studenoga 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja, koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, koja glase:

“1. Je li u skladu sa čl. 502c Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava proširiti primjenu kolektivne presude i na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (Slavonska banka d.d. Osijek)?

2. Je li, u slučaju kada utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

3. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kada tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu kamate za kredite bez valutne klauzule?

4. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?

5. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

6. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

7. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

8. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“

3. Kao razloge zbog kojih postavljena pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se upravo u odnosu na četvrto postavljeno pitanje, poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4336/2017 od 26. lipnja 2019. s izraženim pravnim shvaćanjem da svako odbijanje dokaznog prijedloga stranke u parničnom postupku mora biti u skladu sa zahtjevima pravičnog suđenja, uključujući i s načelom jednakosti oružja stranaka.

4. Postupajući po odredbi čl. 385. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022 – trebalo preispitati sudsku praksu.

4.1. U odnosu na navedeno pitanje, ovaj je sud već dopustio reviziju u odlukama Revd- 4260/2022-2 od 22. studenoga 2022. i Revd-3968/2022-2 od 5. listopada 2022.

4.2. Jednako tako, odnosu na pitanja koja su u osnovi identičnog sadržaja (svodi se na pitanje procesne ravnopravnosti stranaka kod donošenja zaključka da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi ovaj sud je već dopustio reviziju u većem broju odluka (tako Revd-3140/2022, Revd-3244/2022. i dr.).

5. Ostala pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. Pri tom ovo vijeće ne nalazi da bi bila riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

6. Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 387. st. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud