REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 963/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica mr. sc. Marijana Anđelić, odvjetnica u Rijeci, protiv prvotuženice ĐS, drugotuženika DS i trećetuženice OS, svi iz [adresa], zastupani po punomoćniku mr. Nikoli Vaiću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-723/2018-5 od 18. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1418/2017-16 od 28. prosinca 2017., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-723/2018-5 od 18. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1418/2017-16 od 28. prosinca 2017. Traži naknadu troška sastava prijedloga.
2. Tuženici su u odgovoru na prijedlog predložili odbaciti ga kao nedopuštenog. 3. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen na temelju članka 164. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje: ZV) i članka 74. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 - dalje; ZSO) jer pravo poštenog posjednika na naknadu nužnih i korisnih troškova dospijeva tek kad vlasnik stvari osnovano zahtijeva da mu posjednik preda stvar a u postupku nije utvrđeno da bi tuženici postavili osnovan zahtjev za predaju stana (tužitelj stan i dalje koristi kao zaštićeni najmoprimac).
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo pitanje kojim tužitelj pita da li u slučaju utvrđenja utužene tražbine nedospjelom, treba odbiti tužbeni zahtjev ili odbaciti tužbu, valja istaći kako niti u jednoj od šest odluka ovoga suda na koje se pozvao u prijedlogu, nije zauzeto pravno shvaćanje da u tom slučaju treba odbaciti tužbu nego je kao i u pobijanoj drugostupanjskoj presudi i presudi ovoga suda broj Rev-x 1157/2017-4 od 22. svibnja 2019. (ranije donesenoj u ovom predmetu), i u odluci ovoga suda broj Rev 3060/1998-2 od 2. veljače 1999. (na koju se tužitelj pozvao u prijedlogu), zauzeto pravno shvaćanje da u tom slučaju treba odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Drugo pitanje polazi od pogrešne postavke da je ovaj sud, nakon donošenja rješenja broj Rev 2200/2012-3 od 12. rujna 2013. ''izmijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva'' budući da se ovaj sud i u toj odluci pozvao na odredbe čl. 74. i čl. 164. ZV, pa nije važno za odluku u ovom sporu. Osim toga, ni za to pitanje niti za treće pitanje o tome na kome je teret dokaza u odnosu na odredbe čl. 74. i čl. 164. ZV u dijelu utvrđenja je li tužbeni zahtjev preuranjen, tužitelj nije iznio razlog njihove važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
