Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Jž-1876/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog E.G., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog E.G. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od dana 13. listopada 2020., broj: Pp 20 J- 811/2020, na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog E.G. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna/13,27 € (trinaesteuradvadesetsedamcenti)[1] , u roku od 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni E.G. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, u koju kaznu je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 600,00 kuna novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti iznos od 400,00 kuna. Istom presudom okrivljenik je, na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj u žalbi ističe u bitnom, da nije kriv i da su se on i majka usuglasili te zahtijevaju njihovo ponovno saslušanje zbog neistina u izjavi njegove sestre i zbog izostanka teksta u izjavama majke i njega koji je u većem dijelu iskrivljen, pa se kao takav smatra nevažećim, predlažući da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Ispitujući odluku po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud izrekavši novčanu kaznu od 1.000,00 kuna s obrazloženjem da je za navedeno djelo predviđena kazna od najmanje 1.000,00 kuna povrijedio materijalno pravo u korist okrivljenika, a koju povredu ovaj Sud nije otklonio s obzirom na zabranu „reformatio in peius“ (ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu).
5. Što se tiče žalbenih navoda iz kojih se može iščitati da se odnose na nepravilno sastavljene zapisnike, ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2.
Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj.
Iz zapisnika od 30. kolovoza 2020. (na kojem ročištu je ispitan okrivljenik) i 7. listopada 2020. (na kojem ročištu su u nazočnosti okrivljenika ispitane oštećenica S.G., te majka okrivljenika i oštećenice N.G.) vidljivo je da okrivljenik i ispitane svjedokinje nisu imali nikakvih prigovora na uneseni sadržaj iskaza, te da su slušali glasan diktat zapisnika i potpisali ih bez primjedbi. Takvi zapisnici predstavljaju valjani i zakoniti dokaz, zbog čega je neutemeljen žalbeni navod da je na taj način došlo do nepravilne primjene postupovnih odredbi.
Također, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.
6. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja.
Činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenika i iskaza svjedokinja – okrivljenikove sestre i majke.
Iskaz okrivljenika i provedene dokaze prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Analizom provedenih dokaza i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, prvostupanjski sud je utvrdio da je žalitelj predmetne zgode postupao na način opisan u izreci pobijane presude, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika.
Stoga je prema mišljenju ovog Suda, prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.
8. Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vrijeme počinjenja djela bila propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 90 dana propisanog člankom 35. Prekršajnog zakona.
No, sud prvog stupnja, iako nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, okrivljeniku je izrekao novčanu kaznu od 1.000,00 kuna, obrazlažući pritom pogrešno da je za navedeno djelo predviđena novčana kazna u rasponu od najmanje 1.000,00 kuna. Time je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo u korist okrivljenika, a koju povredu drugostupanjski sud nije otklonio s obzirom na zabranu reformatio in peius.
9. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, po ocjeni ovog Suda i ovako izrečena novčana kazna od 1.000,00 kuna (u koju kaznu je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 600,00 kuna novčane kazne pa mu je preostalo za platiti iznos od 400,00 kuna), postići će svoju svrhu.
Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
10. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. prosinca 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
