Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Pn-361/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji

Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. Ž. iz K. Š.,

O.:…, zastupanoj po punomoćnici T. B., odvjetnici u

S., protiv tuženika EO d.d. Z., O.:…, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. G.&P. iz Z., P. S. I., zbog naknade štete,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenog 2022. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.355.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 14. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 15.000,00 kn/ 1.990,84 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 25.162,50 kuna/ 3.339,64€, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Dana 13. srpnja 2020. ustala je tužbom tužiteljica navodeći da je dana 1. srpnja 2019. stradala u K. Š. kao vozačica vozila marke V. registarskih oznaka …, a za nezgodu da je odgovorna J. S., vozačica vozila

marke V. registarskih oznaka …. Vozilo štetnika bilo je osigurano kod tuženika. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede zbog čega joj je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje, s obzirom da je u štetnom događaju zadobila ozljede zbog kojih je morala primati liječničku pomoć, prolaziti tretmane fizikalne terapije te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja. Trpjela je tužiteljica strah, trebala joj je tuđa pomoć i njega, bila je izložena povećanim novčanim izdacima zbog liječenja. Obratila se tuženiku u mirnom postupku i on joj je na ime naknade štete isplatio iznos od 6.424,37 kuna, a nakon što je tužiteljica dostavila i daljnju medicinsku dokumentaciju, 15. travnja 2020. tuženik joj je platio još i daljnji iznos od 1.000,00 kuna. Zbog svega naprijed navedenog, tužiteljica smatra da je trpjela i daljnju štetu, onu koju joj tuženik nije nadoknadio i baš u iznosu od 15.000,00 kuna. Tužiteljica je zatražila na taj iznos i zakonske zatezne kamate koje teku od dopunjenog zahtjeva u mirnom postupku, prikupljene dokumentacije, sve dana 15. travnja 2020., odnosno slijedećeg dana. Tužiteljica je zatražila i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje štetni događaj, priznaje pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti za štetu. Također je tuženik potvrdio navode tužiteljice da joj je prije podnošenja tužbe isplatio nesporni iznos od 7.424,37 kuna i to 7.000,00 kuna na ime neimovinske štete te iznos od 424,37 kuna na ime troškova liječenja i putovanja. Ostalu visinu tužbenog zahtjeva, opreza radi, osporava. Tuženik je dalje osporio tužiteljičinu potrebu za tuđom pomoći i njegom jer tužiteljica da nije zadobila ozljede zbog kojih bi bila onemogućena u obavljanju svakodnevnih osobnih potreba. Osporen je i tijek zateznih kamata, a konačno je predloženo da sud odbije tužiteljičin zahtjev u cijelosti i nakon toga dosudi trošak tuženiku.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužiteljice vezanu uz pretrpljenu ozljedu, potvrdu PP S. od 1. kolovoza 2019., cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu P. S., 6 računa za kupnju medikamenata u ljekarnama (brufen, šancov ovratnik, neofen, nurofen, normabel), odštetni zahtjev tužiteljice, dodatak medicinske dokumentacije, obavijest o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći NKV radnika DZS, cjenik usluga D. za starije i nemoćne L., zdravstveni karton

tužiteljice te je saslušana tužiteljica I. Ž.. Provedeno je i sudsko-medicinsko vještačenje po vještacima ortopedu dr. D. T., neurokirurgu dr. M.

J. i psihijatru dr. N. S.. Uzeta je u obzir i recentna sudska praksa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu zbog povrede prava osobnosti skopčanoj sa prometnim udesom od 01. srpnja 2019. i sve to sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

7. Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti a pravo osobnosti određeno je i opisano odredbom čl.19. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99,

88/01, 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) pa između ostalog pravo osobnosti jest pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredbom čl.19.st.1. ZOO-a propisuje da fizičke i pravne osobe imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a isti ZOO u odredbi čl.1045.st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

7.1. Odredbom čl.1100. st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2. istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7.2. Također je odredbom čl.1085.st.1. ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st.2. propisano da će, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba za ostatak štete dati naknadu u novcu ili će, sukladno odredbi st. 3. istog članka, u slučaju kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. St.4.čl.1085. ZOO-a propisano je pak da naknada u novcu će se oštećeniku dosuditi ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

8. Prije nego li sud obrazloži razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice valja naglasiti da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, osnov odgovornosti za štetu te činjenica da je tuženik postupio po odštetnom zahtjevu tužiteljice i nesporno joj isplatio 7.000,00 kuna na ime neimovinske štete i 424,37 kuna na ime troškova liječenja i putovanja. Sporno je, dakle, među strankama, jedino je li tom isplatom koju je tuženik učinio, tužiteljica u cijelosti namirena sa svojim potraživanjem naknade štete, odnosno je li se isplatom u cijelosti kod tužiteljice uspostavilo prijašnje stanje.

9. Kako sud nema potrebitih medicinskih znanja da bi ocijenio je li isplaćena odšteta naknadila štetu tužiteljici to su u postupku angažirani sudski vještaci ortoped, neurokirurg i psihijatar.

9.1. Vještak ortoped, dr. D. T., u svome je nalazu i mišljenju navela da je pregledala cjelokupnu med. dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice iz koje se vidi da tužiteljica nije imala ranije slične ozljede, prije ovog događaja. Na temelju med. dokumentacije vještakinja je zaključila da je pretrpljena ozljeda dovela do blagog umanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 2% što znači da će tužiteljica morati ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova i kod potrebe držanja glave u prisilnom položaju kao npr. spuštenu ili zabačenu unatrag. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna prvi tjedan po dva sata dnevno, a drugi tjedan po jedan sat dnevno. Tužiteljica da je trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana i blagog intenziteta trideset dana. Pojašnjavajući za što je tužiteljici trebala tuđa i njega, vještakinja T. je kazala da je tužiteljica trebala tu pomoć jer je nosila šancov ovratnik pa joj je trebala pomoć kod higijene i ostalih osobnih potreba. Glede objektivne pretrage koja je dovela do zaključka o trajnim posljedicama kod tužiteljice od 2%, vještakinja je rekla da je EMNG nalaz pokazao kroničnu promjenu.

9.2. Vještak neurokirurg dr. M. J., u svome je iskazu kazao da je potpuno suglasan s ocjenom pretrpljenih bolova kako je to vještačila vještakinja za ortopediju, a suglasan je i s njezinom potrebom tužiteljičine potrebe za pomoć i njegu kod kuće. Vještak J. je kazao da je liječenje tužiteljice trajalo četiri mjeseca, a sa neurokirurškog gledišta tužiteljičino tjelesno zdravlje da je trajno oštećeno za 3%. Kako se radi o posljedicama nakon traumatskih oštećenja dva različita organska sustava i postoci su maleni da se sugerira ortopedsku i neurokiruršku procjenu pribrojiti slijedom čega bi ukupno umanjenje tjelesne aktivnosti tužiteljice bilo 5%. Tužiteljica je zbog ozljeđivanja imala neugodnosti, a to su odlasci na specijalističke preglede, odlaske na fizikalnu terapiju, provedena je pretraga EMNG koja pretraga je neugodna jer je povezana s bockanjem iglicama, a čak četiri mjeseca tužiteljičine tjelesne aktivnosti bile su ograničene i to prvih 15 dana u punom obujmu, mjesec dana u polovičnom obujmu i kroz 2,5 mjeseca, otprilike u četvrtinskom obujmu.

9.3. Vještak psihijatar dr. N. S. je u svome mišljenju kazao da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah u trajanju od oko 10-ak sekundi na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 10-14 dana te sekundarni strah blagog intenziteta slijedećih 6-7 tjedana. Trajnih povreda duševnog integriteta osobe, kao posljedice traumatskog događaja i ozljeđivanja tužiteljica nije trpjela.

10. Analizom ovako provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da doista isplatom iznosa od 7.424,37 kuna tuženik nije u cijelosti nadoknadio štetu tužiteljici. U tu svrhu saslušana je i sama tužiteljica kako bi se sud uvjerio o okolnostima i tegobama koje je tužiteljica prolazila nakon prometne nezgode. U svome iskrenom, jasnom i logičnom svjedočenju, tužiteljica je kazala da i dan danas osjeća posljedice doživljene nezgode, pogotovo prilikom promjene vremena ili izlaganju većim naporima. Nerijetko da posegne za privatnom masažom ili kakvom farmakoterapijom, npr. Normabelom, međutim, kako doji, to da baš ne smije činiti često, pa radije koristi razne kremice radi olakšavanja tegoba. Na terapiju ju je vozio ili suprug ili otac, a na bolovanju je bila 40-ak dana. U kući su joj, nakon nezgode, pomagali svi ukućani (mama, tata i suprug) i to kada bi odlazila u WC, kada je obavljala drugu vrstu higijene, kada se odijevala i sl.

11. Vještaci su iznijeli svoje nalaze i mišljenja, a sud je iz osobnih podataka tužiteljice doznao da je riječ o osobi mlade životne dobi koja je u vrijeme ozljeđivanja imala tek 33 godine. Tako mlada, do kraja života očito će osjećati posljedice štetnog događaja, o čemu je govorila vještak ortoped, ali i vještak neurokirurg. Posebno upečatljivo je bilo opisivanje radnji pri kojima će tužiteljica trpjeti neugodnosti, bol i slično, pa tako rad u prignutom položaju ili pognute glave, a tužiteljica je, kao što je to iz njezinih generalija jasno vidljivo, po struci knjigovođa. Znači, ona je svakako osoba koja je na svakodnevnoj bazi izložena položaju pognute glave i zbog toga osjeća svakodnevno posljedice iz predmetnog događaja. Osim toga tužiteljica je osoba koja ima malo dijete, svjedočila je o dojenju tog djeteta što znači da je kroz odgoj djeteta i brigu o potrebama djeteta također izložena svakodnevnim naporima prignutog ili pognutog položaja. Drugim riječima rečeno tužiteljica svakodnevno trpi posljedice, a sam vještak M. J., kazao je da je njezino osnovno liječenje trajalo duga 4

mjeseca, kroz koje vrijeme je bila izložena raznim neugodnostima, pretragama i sl. Vještaci su se izrazili i o bolovima te strahu koji je tužiteljica trpjela, a u obzir je uzeta i činjenica da je slijedom zaključaka vještaka ortopeda i vještaka neurokirurga, tužiteljica ograničena u svojim životnim aktivnostima, odnosno kod nje je nastalo umanjenje od ukupnih 5% umanjenih životnih aktivnosti, pri čemu je sud u cijelosti akceptirao dovoljno obrazloženo i stručno mišljenje vještaka neurokirurga dr. J. da je riječ o oštećenjima dva različita organska sustava zbog čega se postotci umanjenja s ortopedske i umanjenja s neurokirurške strane zbrajaju.

12. Slijedom svega naprijed navedenog i kod činjenice da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na ranija utvrđenja o opsegu štete i zakonskim propisima. Ovdje je također važno naglasiti da je sud smatrao da nema nikakvog razloga prihvatiti prijedlog tuženika radi angažiranja drugog vještaka neurokirurga jer navodima u svome podnesku od 24. listopada 2022., tuženik ničim nije doveo u pitanje nalaz i mišljenje iskusnog i dugogodišnjeg sudskog vještaka M. J.. Kada se prednjem pribroji činjenica da u tome podnesku i u tim navodima tuženik kao bazu za svoje tumačenje nalaza i mišljenja vještaka J. uzima hipotetsku situaciju da je tužiteljica mogla imati od ranije oštećene živčane korijene, a da se nije javljala opće prakse koji bi to zabilježio u zdravstvenom kartonu, iznoseći istovremeno stav da je nebitna činjenica da tužiteljica u zdravstvenom kartonu nema zabilježenih povreda od ranije, onda je posve jasno da izneseni stav tuženika nije potkrijepljen nikakvim dokazima. Obveza je suda, ali i stranaka pridržavati se odredbe čl. 10 st. 1 ZPP-a kojim je propisano da sud, ali i stranke i drugi sudionici u postupku moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što je moguće manje troškova.

13. Tužiteljici je, dakle, dosuđen daljnji iznos štete i to baš u iznosu od 15.000,00 kuna pri čemu je sud vodio računa da je traženo tužiteljica tražila po kriterijima povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tuđu pomoć i njegu kao i troškove putovanja i troškove liječenja. Sud, naime, smatra da tužiteljici pristoji pravo na ukupnu štetu iz nastalog događaja od 22.424,37 kuna, a kako joj je tuženik u mirnom postupku isplatio nedvojbenih 7.424,37 kuna to je posve jasno da je u obvezi isplatiti joj još 15.000,00 kuna, kako bi joj u cijelosti nadoknadio štetu što je trpi iz spornog događaja od 1. srpnja 2019. Suprotno stavu tuženika, sud je pri ocjeni visine štete po kriteriju pružene tuđe pomoći i njege koristio cjenik usluga D. za starije i nemoćne osobe L., jer na primjenu tog cjenika ukazuje i recentna sudska praksa.

14. Na dosuđeni iznos štete tužiteljici je sud priznao i zakonske zatezne kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno podneska kojim je dodatno dostavila dokumentaciju tuženiku u svrhu obrade štete tj. od dana 16. travnja 2020., pa do konačne isplate baš kako to i propisuje odredba čl. 1103 ZOO-a.

14.1. Uvažavajući stav recentne sudske prakse, a posebno one koju su tijekom postupka kao potvrdu svojih navoda dostavile obje strane, za naglasiti je da su sukladno odredbi čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima odgovorni osiguratelji dužni u roku od 60 dana, od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva dok u slučaju nemogućnosti utvrđenja konačnog iznosa štete oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Ovdje se posebno, obzirom na dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate tužiteljici na njezin daljnji iznos štete, koji joj se dosudio ovom presudom, ovaj sud poziva na izraženi stav iz odluke Županijskog suda u Splitu Gž-889/2017-2 prema kojem je pravilno primijenjena odredba čl. 1103 ZOO-a i određeno da zatezne kamate na dosuđenu pravičnu naknadu teku slijedećeg dana od dana dostave cjelokupne medicinske dokumentacije tuženiku, jer je to trenutak kada su sve posljedice štete poznate. Tužiteljica je tijekom mirnog postupka, upućivanja odštetnog zahtjeva tuženiku, 19. kolovoza 2019., a kasnije dopunjeno podneskom u smislu dostave daljnje medicinske dokumentacije 15. travnja 2020., omogućila tuženiku da i prije podnošenja tužbe bude u prilici na pravilan i objektivan način utvrditi postojanje i visinu štete tužiteljice.

15. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr. 7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05,

59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22). Tužiteljici je parnični trošak priznat i to: za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 4. prosinca 2020., 19. rujna, 12. listopada i 3. studenog 2022. te za pristupe i zastupanja na ročištima od 4. srpnja, 15. rujna, 3. listopada, 28. listopada i 14. studenog 2022. - svaka radnja po 100 bodova te za pristup ročištu od 14. prosinca 2022. radi objave i uručenja odluke – 50 bodova. Tužiteljici nije priznat sastav još jednog obrazloženog podneska od 27. listopada 2022. jer je Tbr. 8 Tarife propisano da se strankama priznaju sastavi ali ne više od sveukupno četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. tzv. ostalog podneska od 23. studenog 2021. Ukupan zbir od 1150 bodova pomnožen je sa iznosom od 15,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom su dobivenom iznosu od 17.250,00 kuna pribrojeni iznos 25% PDV-a ili iznos od 4.312,50 kuna, iznos od 2.600,00 kuna na ime troškova vještačenja, iznos od 500,00 kuna na ime pristojbe na tužbu te iznos od 500,00 kuna na ime pristojbe na prvostupanjsku presudu. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je ukupan iznos prouzročenog parničnog troška tužiteljici što će joj ga naknaditi tuženik obzirom je on stranka koja je postupak izgubila, u visini od 25.162,50 kuna.

15.1. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u R. H. (NN 57/22 i 88/22) iznos

obveze tuženika prikazan je u kunskom, ali i u eurskom iznosu.

15.2. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN broj 112/12,

25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 14. prosinca 2022.

SUDAC

Dunja Ljubičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za viši, županijski sud, u tri primjerka.

DNA: - pun tužitelja

- pun tuženika

- u spis