REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4635/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.-Z. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica U. Z. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Z. i dr. j.t.d., Z., protiv I- tuženika V. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po privremenom zastupniku B. P., odvjetniku u odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. Z. i II- tuženika M. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., postupajući po prijedlozima I i II- tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-38/21-2 od 14. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena u dijelu odluke o trošku, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5881/2017-45 od 31. siječnja 2020., na sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlozi I-tuženika i II-tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se.
Obrazloženje
1. I-tuženik i II-tuženik su u prijedlozima za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložili dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-38/21-2 od 14. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena u dijelu odluke o trošku, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5881/2017-45 od 31. siječnja 2020., ističući pravna pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedloge za dopuštenje revizije tužitelj nije odgovorio.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.
4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
6.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude I- tuženik ističe slijedeća pitanja:
"1. Da li dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. ZOO/05) mora postojati u trenutku podnošenja tužbe i kad se smatra da je tražbina dospjela?
2. Da li je podnošenje i osnovanost paulijanske tužbe uvjetovano činjenicom da je potraživanje vjerovnika utvrđeno pravomoćnom presudom?
3. Da li se u smislu čl. 66. st. 2. ZOO-a ima smatrati da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako je zbog nje došlo do negativne promjene u dužnikovoj imovini koja je namirenje vjerovnika potpuno onemogućila ili je dovoljno da je namirenje postalo otežano?",
4. Nameće li čl. 66. st. 2. ZOO-a, odnosno ZOO-a obvezu pokušaja ovrhe na nekom/bilo kojem predmetu ovrhe, odnosnu provjeru druge imovine, a ne samo postojanje aktivnih računa kod FINE, kao pretpostavku za tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odnosno, kao pretpostavku dokazivanja kako dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.?",
5. Je li činjenica da iz potvrde FINE-e proizlazi da tuženika nema sredstava na računu ili aktivnih računa dovoljan dokaz da tuženik nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikove tražbine?"
6.2. Kao razlog važnosti prvo i drugo naznačenog pitanja I-tuženik ukazuje na pravno shvaćanje zauzeto na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održanoj 24. svibnja 2021., dok kao razlog važnosti za treće, četvrto i peto postavljeno pitanje ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-491/17 od 9. veljače 2021., a opširno pak ukazuje na razloge zbog kojih su naznačena pitanja važna za odluku u konkretnom sporu.
6.3. Međutim, revizijski sud je ocijenio da se prvo i drugo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije I-tuženika ne mogu smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer u bitnom polaze od pogrešne pretpostavke da je tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji podnesena prije dospjelosti vjerovnikove tražbine dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelj-vjerovnik ima tražbinu na temelju presude Općinskog suda u Zaboku posl.br. Povrv-278/12 od 4. srpnja 2014. koja je postala pravomoćna 28. lipnja 2016., dakle prije podnošenja tužbe u ovom predmetu (13. studeni 2017.), a što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održanoj 24. svibnja 2021. koje glasi: "Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „NN“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe". Stoga o odgovoru na tako postavljena pitanja ne ovisi ishod spora.
6.4. Također, treće, četvrto i peto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije I-tuženika ne mogu se smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer u bitnom polaze od pogrešne pretpostavke da je tužitelj nenaplativost tražbine dokazao samo potvrdom FINE o stanju na računima I-tuženika, dok iz stanja spisa proizlazi da je izvršena provjera u zemljišnim knjigama te da I-tuženik nema drugih nekretnina u vlasništvu osim ove koja je predmet darovanja koje se pobija, stoga o odgovoru na tako postavljena pitanja ne ovisi ishod spora.
7.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude II- tuženik ističe slijedeća pitanja:
"1. Da li je dovoljno u postupcima radi pobijanja radnji dužnika na štetu vjerovnika da tužitelj samo provjerom u FINI utvrdi imovno stanje I-tuženika prije podnošenja ove tužbe?
2. Da li je ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. god. nužno da tužitelj dokaže da I-tuženik nema nikakve imovine u državama članicama Europske unije (limitiranjem takvih provjera na nivou države u kojoj tužitelj ima prebivalište, a i I-tuženik do ovog spora bi bilo parcijalna provjera koja notorno nije dostatna, sve to tim više jer postoji mogućnost provjere u ostalim članicama Europske unije te institut Europskog ovršnog naslova)?
7.2. U odnosu na prvo postavljeno pitanje već su izneseni razlozi zašto se ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pri čemu u odnosu na oba pitanja II-tuženik nije naveo niti valjane razloge zbog kojih smatra da su ona važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime nije navedeno niti dokumentirano da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, već se II-tuženik sadržajno poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
8. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
