REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1374/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Vlašić, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1235/2020-3 od 1. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 883/2018 od 20. prosinca 2019., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1235/2020-3 od 1. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-883/2018 od 20. prosinca 2019.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravno pitanje koja smatra važnim za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodeći da je drugostupanjska odluka u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim primjerice u odluci broj Rev-x-425/17 od 5. veljače 2019., te u nizu drugih odluka donesenih od strane revizijskog suda.
3.Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje koje je podnositelj naznačio u prijedlogu ne udovoljava pretpostavkama dopuštenosti, jer se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Pitanje podnositelja naznačeno u prijedlogu odnosi se na vezanost parničnog suda odlukom upravnog tijela u smislu odredbe čl.12. st.1. ZPP, odnosno je li parnični sud ovlašten preispitivati odluke nadležnih upravnih tijela i drugačije odlučiti o pitanju postojanja uzročno-posljedične veze između predmetne ozljede, odnosno predmetnog štetnog događaja i prava na invalidsku mirovinu tužiteljevog osiguranika.
6. U konkretnom predmetu, tužitelj je zatražio naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku koji je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je prouzročio vozač čije je vozilo osigurano kod tuženika, na temelju odredbe čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01 i 147/02 - dalje: ZMO), u vezi s odredbom čl. 163. ZMO. Nakon što je tuženik prigovorio postojanju uzročno posljedične veze između predmetne ozljede, odnosno predmetnog štetnog događaja i prava na invalidsku mirovinu tužiteljevog osiguranika, provedeno je vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da takva uzročno-posljedična veza ne postoji. Stoga je, prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka kao objektivnog i izrađenog sukladno pravilima struke, prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i prava na invalidsku mirovinu tužiteljevog osiguranika kao jedne od pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda potvrđeno je odlukom drugostupanjskog suda, kojom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.
7. Ocjena ovog suda je da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana odluka podudarno shvaćanju revizijskog suda izraženom u recentnoj pravnoj praksi ovog suda, primjerice odlukama broj Rev-450/2021 od 22. veljače 2022. i Rev-1261/2021 od 2. veljače 2022.
8. U odluci broj Rev-450/2021 od 22. veljače 2022., koja je donesena nakon što je ovaj sud ocijenivši da je potrebno preispitati dosadašnju praksu rješenjem broj Revd- 2505/2020-2 od 25. studenoga 2020. tuženiku dopustio podnošenje revizije, izneseno je sljedeće pravno shvaćanje:
"Pravilno je zaključivanje nižestupanjskih sudova da sudovi nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost odluke nadležnog upravnog tijela kojom je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu jer je o pravima iz mirovinskog osiguranja ovlašten odlučivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Međutim, u konkretnom postupku to sudovi nisu ni činili, jer neovisno o činjenici da je izrekom rješenja kao uzrok invaliditeta navedena i ozljeda na radu u omjeru od 50%, koja činjenica je u ovom postupku sporna, pravo osiguranika na invalidsku mirovinu ne ovisi o ishodu ovog postupka.
Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana."
9. Budući da pobijana drugostupanjska odluka nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u recentnim odlukama ovog suda (iz priloženog spisa predmeta upravnog tijela ne proizlazi da bi tuženik sudjelovao u postupku pred tim tijelom), to se postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim radi ujednačavanja sudske prakse u smislu odredbe čl. 385. a ZPP.
10. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
Broj zapisa: eb316-b519c
Kontrolni broj: 07886-ee422-26e70
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
