Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-224/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. M., OIB…, iz S., zastupane po punomoćniku A. Đ., odvjetniku iz S., protiv tuženog O. škole Ž., OIB…, iz Ž., radi isplate-kolektivni ugovor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-4042/2021-11 od 14. listopada 2022., 14. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-4042/2021-11 od 14. listopada 2022. u točki II. izreke kojom je odlučeno o naknadi parničnih troškova.
II. Nepobijana točka I. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos 2.505,02 kn / 332,47 eura¹ sa zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 108,19kn od 16.02.2016.
- na iznos od 167,77kn od 16.03.2016.
- na iznos od 112,63kn od 16.04.2016.
- na iznos od 110,52kn od 16.05.2016.
- na iznos od 145,07kn od 16.06.2016.
- na iznos od 114,05kn od 16.07.2016.
- na iznos od 143,68kn od 16.08.2016.
- na iznos od 212,15kn od 16.09.2016.
- na iznos od 276,16kn od 16.10.2016.
- na iznos od 276,67kn od 16.11.2016.
- na iznos od 277,22kn od 16.12.2016.
- na iznos od 319,26kn od 16.01.2017.
- na iznos od 241,65kn od 16.02.2017.
pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu.
II. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.343,75 kn/311,07 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja odluku u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima ili podredno da u tom dijelu odluku ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica u žalbi tvrdi da odluka suda prvog stupnja ne sadrži obrazloženje zbog kojeg tužiteljici nije dosuđen trošak za sastav podneska od 21. srpnja 2021. preko iznosa od 156,25 kn pa do zatraženog iznosa od 625,00 kn, dakle u tom dijelu ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. Ispitujući pobijanu odluku o parničnim troškovima u smislu tako istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da žalba nije osnovana jer je sud u obrazloženju naveo da za sastav podneska od 21. srpnja 2021. tužiteljici pripada pravo na nagradu prema Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 114/22.; dalje: Tarifa) iz razloga što taj podnesak ne spada u podneske iz Tbr. 8. točka 1. Tarife, na koji način je sud obrazložio svoju odluku pa ju je po žalbi bilo moguće ispitati. I u preostalom pobijanom dijelu presude sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice. Sud je u cijelosti tužiteljici dosudio troškove koje je smatrao potrebnim radi vođenja parnice, dakle, na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a. Primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao troškove zastupanja koji su bili potrebni radi vođenja parnice time da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 12. rujna 2022. iz razloga što je tim podneskom tužiteljica iznos glavnice iskazala u EUR-ima, što je po ocjeni suda mogla učiniti na održanom ročištu 20. rujna 2022., a osim toga takvo uređenje tužbenog zahtjeva nije bilo niti potrebno iz razloga što sudovi počevši od 5. rujna 2022., prema naputku Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, imaju obvezu iznose u odlukama iskazivati dvojno, neovisno o tome jesu li to tražile stranke u postupku. Također, sud prvog stupnja ocjenjuje da podnesak tužiteljice od 21. srpnja 2021. nije podnesak iz Tbr. 8. točka 1. Tarife iz kojih razloga je za sastav tog podneska tužiteljici dosudio nagradu u visini 12,5 bodova prema Tbr. 8. točka 3. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife, kao i PDV na taj trošak.
7. Tužiteljica u žalbi smatra da rješenje suda prvog stupnja nije pravilno u dijelu u kojem joj za sastav podneska od 21. srpnja 2021. nije priznat iznos od 625,00 kn (50 bodova plus PDV) tvrdeći da je tim podneskom tužiteljica povisila tužbeni zahtjev na način da je po prvi puta zatražila naknadu razlike plaće po osnovi usklađivanja pariteta te je iznijela razloge koji opravdavaju osnovanost takvog potraživanja pa smatra da je taj podnesak bio nužan u ovom postupku te da je on izjednačen s tužbom. Također, ocjenjuje da je pogrešno sud zaključio da podnesak od 12. rujna 2022. nije bio potreban.
8. Žalbene tvrdnje tužiteljice nisu osnovane.
9. U odnosu na dosuđeni trošak sastava podneska od 21. srpnja 2021. sud prvog stupnja pravilno je primijenio Tarifu jer se i po ocjeni ovog suda radi o ostalom podnesku iz Tbr. 8. točka 3. Tarife. Naime, u Tbr. 8. točka 1. Tarife jasno su navedeni podnesci za koje treba priznati nagradu iz Tbr. 7. točka 1., 3., 6. i 7. Tarife (odgovori na tužbu, prigovori protiv platnog naloga i obrazloženi podnesci u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka), a podnesak od 21. srpnja 2021. nije niti jedan od tih podnesaka, obzirom da je njime tužiteljica povisila tužbeni zahtjev tražeći i isplatu s osnova razlike plaće po osnovi usklađivanja pariteta. Iz tih razloga žalba tužiteljice koja se odnosi na priznati trošak za sastavljanje podneska od 21. srpnja 2021. nije osnovana.
10. Također, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da trošak za sastavljanje podneska od 12. rujna 2022. nije bio potreban u ovom postupku jer bi sud i po službenoj dužnosti sukladno Zakonu o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22.) te Uputama o procesu prilagodbe poslovnih procesa subjekata opće države za poslovanje u EUR-u, kao i Upute Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske po službenoj dužnosti dvojno iskazao novčanu obvezu tuženika (u kunama i u eurima) koju obvezu sudovi imaju od 5. rujna 2022.
11. Iz obrazloženih razloga žalbu tužiteljice protiv odluke o parničnim troškovima trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke, koja je po svojoj pravnoj prirodi rješenje, potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
Koprivnica, 14. prosinca 2022.
Sutkinja
Tatjana Kučić v.r.
