Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibenik

Gž Ovr-336/2022-2

R E PU B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: G. G. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u Z., protiv ovršenika: 1. C. Z. N., Z., OIB: …, 2. V. M. iz Z., OIB: …, i 3. S. Š. M. iz O., OIB: …, koje zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u Z., radi ovrhe predajom nekretnine u suposjed, rješavajući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-4373/2019 od 10. veljače 2022. godine, te o žalbi treće osobe S. O. iz D., OIB: …, koga zastupa punomoćnica T. V., odvjetnica u Z., protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 4373/2019 od 27. prosinca 2021. godine, dana 14. prosinca 2022. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika ad 1., ad 2. i ad 3. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-4373/2019 od 10. veljače 2022. godine.

II. Odbija se žalba treće osobe S. O. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-4373/2019 od 27. prosinca 2021. godine.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačena žalba nakon proteka roka ovršenika od 1. veljače 2022. godine (točka I. izreke), te je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan (točka II. izreke), žalbu su podnijeli ovršenici ad 1., ad 2. i ad 3. pobijajući ga (sadržajno) zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog treće osobe S. O. za odgodu ovrhe od 21. travnja 2021. godine kao neosnovan, žalbu je podnijela treća osoba „iz svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano

rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

3. O. na žalbu treće osobe podnio je ovrhovoditelj, te je predložio da se žalba kao neosnovana odbije.

4. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na točku I. izreke:

5. Nisu u pravu ovršenici kada u žalbi tvrde da prvostupanjski sud nije pravilno i zakonito postupio kada je odbacio njihovu žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi te kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe.

6. Sukladno članku 53. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine”, broj 112/12 i dr.; dalje: OZ), ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Prema stavku 4. istog članka OZ, ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu.

7. Iz razloga pobijanog rješenja i podataka predmetnog spisa proizlazi - da je prvotna ovršenica sada pok. Z. R. B. dana 5. rujna 2016. godine izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-2093/16 od 23. kolovoza 2016. godine, kojim je određena ovrha radi predaje u suposjed tavana u dvorišnoj zgradi u Z., navodeći da nije pasivno legitimirana u tom postupku s obzirom da više nije vlasnica dvorišne zgrade koju je otuđila, pa tako ni posjednica ili suposjednica predmetnog tavanskog prostora, da je prvostupanjski sud povodom podnesene žalbe prednice ovršenika rješenjem broj Ovr-2093/16 od 23. ožujka 2017. godine prvotnu ovršenicu uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koje je postalo pravomoćno 29. siječnja 2018. godine, da su rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-2093/16 od 18. rujna 2018. godine ovršenici ad 1., ad 2. i ad 3., kao nasljednici pok. ovršenice Z. R. B., pozvani da preuzmu postupak, koji je nastavljen i koje rješenje je postalo pravomoćno 20. studenog 2019. godine, da su ovršenici dana 1. veljače 2022. godine protiv rješenja o ovrsi podnijeli žalbu nakon proteka roka u kojoj navode da su njihovi pravni prednici otuđili predmetnu nekretninu, da nekretnina nije bila predmet ostavinskog postupka, pa da oni, kao nasljednici prvotne ovršenice, nisu pasivno legitimirani u tom ovršnom predmetu.

7.1. Kraj takvog stanja stvari, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, jer su razlozi zbog kojih je prvotna ovršenica podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi dana 5. rujna 2016. godine istovjetni žalbenim razlozima na koje se pozivaju ovršenici u svojoj žalbi nakon proteka roka, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 53. stavka 4. OZ, odbacio žalbu nakon proteka roka ovršenika od 1. veljače 2022. godine.

8. Neosnovano ovršenici u žalbi tvrde – da „žalbeni razlozi koji su navedeni u uloženoj žalbi su razlozi koje ovršenici nisu mogli istaknuti u redovnom roku kada se žalba podnosila iz vrlo jednostavnog razloga jer tada nisu niti bili stranke u postupke“. Naime, ovršenici ad 1., ad 2. i ad 3. kao procesni sukcesori preminule prvotne ovršenice preuzimaju ovršni postupak u stanju u kakvom se on nalazi u trenutku njegovog preuzimanja - nastavljanja.

9. Ujedno, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o odbijaju prijedloga za odgodu ovrhe, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ, obzirom da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da ovršenici u svom prijedlogu za odgodu ovrhe nisu naveli „u čemu bi se sastojala šteta koja bi za njih nastala provedbom ovrhe tj. predajom predmetnog tavana u suposjed ovrhovoditelju“.

9.1. Žalbeni navodi ovršenika – da „ovršenici i dalje drže da postoje valjani razlozi za odgodom ovrhe, a koju su predlagali i tražili“ – nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o odbijanju prijedloga za ovrhu.

10. Stoga je neosnovanu žalbu ovršenika ad 1., ad 2. i ad 3. valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u točki I. izreke.

U odnosu na točku II. izreke:

11. Suprotno žalbenim tvrdnjama treće osobe, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito postupio kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe treće osobe - S.

O. od 21. travnja 2021. godine.

12. Prema odredbi članka 67. stavka 1. OZ, na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu tog predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svog prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (članak 60. OZ).

13. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja i podataka u predmetnom spisu proizlazi – da je S. O. kao treća osoba dana 21. travnja 2021. godine podnio prijedlog za odgodu ovrhe, navodeći da je sukladno rješenju prvostupanjskog suda broj Ovr-4376/2019 od 1. veljače 2021. godine pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te da se parnica vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-1642/2021, da predmetni tavanski prostor predstavlja pripadak njegovom stanu, da je planirao renovirati i urediti svoj stan na prvom katu kao i tavanski prostor radi iznajmljivanja turistima, da to nije učinio jer bi provedbom ovrhe ovrhovoditelj morao prolaziti kroz njegov stan da bi došao do tavana, da je iznajmljivanjem stana mogao ostvariti preko 70.000,00 EUR u šest godina koliko je prošlo od kupnje stana, da će takav financijski gubitak imati i u budućnosti, pa da bi provedbom ovrhe zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju zaključio da treća osoba navodima iz svog prijedloga nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu članka 67. stavka 1. OZ – osobito okolnost da bi se nastupanje štete otklonilo odgodom ovrhe, jer da u prijedlogu samo navodi iznose prihoda za koje smatra da ih je mogao ostvariti iznajmljivanjem stana i tavana, a da odgodom ovrhe treća osoba i dalje ne bi bila u situaciji da uredi i iznajmljuje stan turistima s obzirom da o spornom tavanskom prostoru vodi parnični postupak čiji ishod je neizvjestan. Ujedno, prvostupanjski sud zaključuje i da treća osoba - sve da joj šteta provedbom ovrhe i nastane - navodima iz prijedloga nije učinila vjerojatnim nemogućnost restitucije eventualno prouzročene štete od ovrhovoditelja.

13.1. Izložena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća kao pravilne i ovaj drugostupanjski sud, a budući da treća osoba u žalbi samo ponavlja navode koje je već istakla u svom prijedlogu za odgodu ovrhe, i koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, to žalbeni prigovori nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

13.2. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno zaključio da nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 67. stavka 1. OZ za odgodu ovrhe.

14. Zbog svega navedenog, neosnovanu žalbu treće osobe valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje i temeljem članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 14. prosinca 2022. godine

S U D A C

Goran Stošić