REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-954/2022-8

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja M. E. iz Č., ..., kojeg zastupa opunomoćenik N. S., odvjetnik u R., ..., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Rijeka, Žrtava fašizma 3, kojeg zastupa opunomoćenica L. P., radi udaljenja iz službe, 14. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/II-114-04/22-03/24, URBROJ: 511-01-158-22-6 od 27. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, broj: 511-09-01/N-9/13-3-2022 od 8. srpnja 2022. tužitelj je, kao djelatnik Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje D. s ispostavom Č., na radnom mjestu policijskog službenika, u osobnom zvanju policijski narednik, nije sindikalni povjerenik, udaljen iz službe s danom izvršnosti tog rješenja iz razloga što je je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 3. KZ/11 („Iznuda“), te bi njegov ostanak u službi dok traje kazneni postupak mogao štetiti interesima službe (točka 1. izreke rješenja). Udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka (točka 2. izreke rješenja). Za vrijeme dok traje udaljenje iz službe imenovanome pripada naknada plaće u iznosu 60% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu (točka 3. izreke rješenja). Za vrijeme dok traje udaljenje iz službe policijski službenik ne može zadužiti službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo (točka 4. rješenja). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 5. izreke rješenja).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/22-03/24, URBROJ: 511-01-158-22-6 od 27. srpnja 2022. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi u bitnome da je prvostupanjsko rješenje doneseno i da je on udaljen iz službe bez da mu je omogućeno da se izjasni o udaljenju iz službe, da iznese svoju obranu, odnosno da se očituje o činjenicama i dokazima koji mu ne idu u prilog, kao i da iznese činjenice i dokaze koji mu idu u prilog. Smatra da se ovo rješenje nije moglo donijeti u skraćenom postupku već da je trebalo provesti ispitni postupak. Navodi kako uskrata izjašnjavanja tijekom upravnog postupka predstavlja bitnu povredu pravila postupka jer se sukladno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) stranci mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima i pravnim pitanjima vezanim za rješavanje stvari. Smatra da je riječ o protivnim interesima s obzirom da ishod rješenja ima utjecaj na njegovo pravo na rad. S time u vezi obrazlaže kako se u osporavanom rješenju navodi kako njemu udaljenjem iz službe nije prestao radni odnos i da mu stoga nije povrijeđeno pravo na rad, ali da to tumačenje nije ispravno jer da se pravo na rad ne sastoji samo u primanju plaće i postojanju radnog odnosa, već se to pravo prostire i šire, na pravo da osoba faktički obavlja rad, a predmetnim rješenjem je to pravo njemu onemogućeno. Stoga smatra da je osporavano rješenje utjecalo na njegovo pravo na rad i to tako da mu se uskraćuje to pravo i to bez da je o tome prethodno saslušan. Ukazuje još kako odredba čl. 112. ZUP propisuje da se policijski službenik „može“ udaljiti iz službe ako bi „mogao“ štetiti ugledu službe. Smatra da su u konkretnom slučaju upravna tijela donijela odluku samo na temelju činjenice da se protiv njega vodi kazneni postupak, ali da pri tome nisu ispitivala tijek kaznenog postupka i činjenični opis kaznenog djela. Smatra da su ga upravna tijela morala saslušati da bi utvrdila mogućnost nastanka štete interesu službe i dati mu mogućnost da iznese činjenice koje mu idu u prilog. Tužitelj je predložio da se u ovom sporu zakaže rasprava te je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika te da se tužitelja vrati na radno mjesto policijskog službenika u Policijskoj postaji D., Ispostavi Č. Tužitelj je ujedno zatražio naknadu troškova ovoga spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja s time da se je još dodatno očitovao na navode tužitelja iz tužbe. U bitnome je naveo da mjera udaljenja iz službe nije disciplinska sankcija već preventivni akt radi zaštite interesa službe bez prejudiciranja kaznene odnosno disciplinske odgovornosti, a u konkretnom slučaju da su u prvostupanjskom rješenju navedeni dostatni razlozi zbog kojih bi ostanak tužitelja u službi dok traje kazneni postupak mogao štetiti interesima službe a to je da je povreda zbog koje se vodi kazneni postupak protiv tužitelja takve prirode da bi ostanak tužitelja u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe. Tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tužitelj se je još dodatno očitovao u ovom sporu u podnesku od 6. prosinca 2022. kojeg je dostavio Sudu neposredno prije početka rasprave.

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 6. prosinca 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika.

7. Na navedenoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja usmeno je još izložila navode iz naknadno predanog podnesak. Tako je radi usporedbe iznijela primjer tri policijska službenika protiv kojih je pokrenut kazneni postupak radi sumnje na počinjenje kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede, a ti policijski službenici da su i dalje u službi te je ukazala kako je za razliku od kaznenog djela koje se tužitelju stavlja na teret, kazneno djelo koje su počinila ova tri policijska službenika usmjereno protiv najviše vrijednosti i to života te je počinjeno u službi, a ti policijski službenici su još uvijek u službi. Predložila je da Sud pribavi radi uvida kazneni spis Općinskog suda u R. poslovni broj K-322/18.

8. Opunomoćenica tuženika je na navedenoj raspravi uzvratila kako tuženik nije suglasan da se izvrši uvid u navedeni kazneni predmet iz razloga što se ovdje odlučuje o tužitelju, a ne o ta tri policijska službenika, te je pojasnila da je ovdje jedino bilo bitno ocijeniti da li kazneno djelo u konkretnom slučaju opravdava udaljenje iz službe. Izjavila je kako smatra da se radi o opravdanom udaljenju iz razloga što se radi o kaznenom djelu iznude, a osim toga radi se i o diskrecijskoj ocjeni načelnika policije, te je dodala da se ovdje radi o takvom kaznenom djelu koje zbog prirode posla policijskog službenika nije primjereno da policijski službenik ostaje u službi dok se za to djelo vodi kazneni postupak.

9. Dakle, u sporu nije sporno, da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iznude. Međutim, sporno je, je li tužitelj zbog toga zakonito udaljen iz službe dok traje taj kazneni postupak.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Odredbom čl. 112. st. 1. ZDS propisano je da se rješenjem čelnika tijela službenika može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe. St. 4. istog članka propisano je da udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

13. U čl. 243. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) dana je definicija kaznenog djela iznude. U toj odredbi propisano je da tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

14. Dakle za fakultativno udaljenje iz državne službe propisane su dvije pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, a to su da je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti i da je povreda takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe.

15. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja slijedi da je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da bi ostanak u službi tužitelja dok traje kazneni postupak mogao štetiti interesima službe iz razloga što se kazneno djelo iznude provodi po službenoj dužnosti, a sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima spada u osnovne policijske poslove propisane čl. 3. st. 1. t. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Nadalje se u obrazloženju navodi kako se radi o obliku ponašanja (sumnja u počinjenje kaznenog djela) koji je policija po službenoj dužnosti u obvezi sprečavati te da se nedvojbeno time čini šteta ugledu službi, te da bi ostanak tužitelja u službi dok traje postupak štetio interesima službe na način da bi bila umanjena vjerodostojnost službe i povjerenje građana, osobito u kontekstu sintagme sigurnost i povjerenje kojom se hrvatska policija promovira javnosti. Navodi se kako se nepridržavanjem propisa od strane samih pripadnika službe koja te propise nadzire i provodi šalje pogrešna i neželjena poruka javnosti da se istih ne treba pridržavati, čime se šteti interesu službe da se građani ponašaju u skladu s pozitivnim propisima. Nadalje se navodi da kazneno djelo iznude kao konstitutivni element sadrži silu i/ili prijetnju, te da je za vrijeme dok traje sumnja u počinjenje takve vrste kaznenog djela zaduživanje službenog vatrenog oružja, kao i dodjela ovlasti na primjenu zakonite sile po samoj prirodi stvari nespojivo u demokratskom društvu, kao i s društvenom funkcijom policije koja bi građane trebala štititi upravo od takvih oblika ponašanja. Navodi se kako se pri tome ne prejudicira krivnja policijskog službenika, odnosno ishod kaznenog postupka u tijeku, već se ukazuje da sama činjenica pokrenutog kaznenog postupka protiv pripadnika policije zbog takvog kaznenog djela bi mogla štetiti interesu službe u smislu vjerodostojnosti i povjerenja javnosti.

16. Tuženik je u osporavanom rješenju potvrdio ovu ocjenu prvostupanjskoga tijela.

17. I po ocjeni Suda valjano je tužitelj u konkretnom slučaju udaljen iz službe te se prvostupanjsko tijelo pravilno i detaljno očitovalo o razlozima za donošenje takve odluke. Dakle, tužitelju se stavlja na teret kazneno djelo iznude, a iz citiranog opisa tog kaznenog djela nedvojbeno slijedi da to djelo samo po sebi predstavlja povredu takve prirode da je nespojiv ostanak policijskog službenika u službi sve dok traje kazneni postupak za to djelo. Naime, sama činjenica da postoji i minimalna sumnja da je tužitelj počinio kazneno djelo iznude te da je propustio poduzeti potrebne radnje na koje je ovlašten upravo radi sprečavanja počinjena tog kaznenog djela je dovoljna da ga se privremeno udalji iz službe dok se ne okončana kazneni postupak za to djelo. Stoga su svi ostali navodi tužitelja irelevantni. Irelevantni su i navodi tužitelja o kaznenom postupku koji se vodi protiv druga tri policijska službenika, jer se u svakom pojedinačnom slučaju odlučuje ovisno o okolnostima tog slučaja. Stoga je Sud odbio u sporu pribaviti radi uvida kazneni spis koji se vodi protiv ta tri policijska službenika, jer taj dokaz i činjenice koje bi se tim dokazom utvrdile nemaju utjecaja na ovaj slučaj.

18. Ovdje još valja ukazati kako se u upravnoj stvari udaljenja iz službe ne odlučuje o tome je li tužitelj zaista odgovoran za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, jer se o tome odlučuje u posebnom kaznenom postupku, a ovdje se odlučuje o tome da li postoje propisane pretpostavke za udaljenje policijskog službenika, a odlučne činjenice su pokretanje kaznenog postupka i priroda kaznenog djela.

19. U odnosu na navode tužitelja da je prvostupanjsko rješenje doneseno neposrednim rješavanjem, bez provođenja ispitnog postupka i bez da mu je omogućeno da se izjasni o udaljenju iz službe, navodi se da je taj navod tužitelja osnovan. Naime, prvostupanjsko rješenje je doneseno bez da je tužitelju omogućeno da se očituje prije donošenja tog rješenja, a radi se o rješenju kojim se dira u tužiteljevo pravo na obavljanje službe. Stoga je u prvostupanjskom postupku trebalo omogućiti tužitelju da se očituje prije donošenja prvostupanjskog rješenja bez obzira što su se sve odlučne činjenice mogle utvrditi na temelju podataka kojima raspolaže prvostupanjsko tijelo. Taj nedostatka nije otklonio niti tuženik u žalbenom postupku na način da je radi toga vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak ili da je eventualno zatražio očitovanje od tužitelja u žalbenom postupku. Međutim, Sud je u ovom sporu zakazao raspravu te je omogućio tužitelju da se očituje u sporu, ali tužitelj svojim navodima iznesenima na raspravi održanoj u ovom sporu, a niti navodima iznesenima u tužbi i u naknadno predanom podnesku nije doveo u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja.

20. Odredbom čl. 57. st. 2. ZUS propisano je da će Sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci. Dakle, u upravnom postupku povrijeđena su pravila upravnog postupka jer tužitelju nije bilo omogućeno da se očituje (usmeno ili pismeno) prije donošenja prvostupanjskog rješenja, međutim taj nedostatak nije utjecao na drugačiju odluku u konkretnom slučaju. To stoga što je Sud otklonio taj nedostatak u upravnom sporu tako što je tužitelju omogućeno da se očituje na raspravi, ali navodi tužitelja nisu doveli do drugačije odluke.

21. Slijedom svega navedenoga, rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je stoga Sud na temelju citiranog čl. 57. st. 2. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

22. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 14. prosinca 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).