REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: 1 Us I-994/2022-9

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja M. E. iz Č., ..., kojeg zastupa opunomoćenik N. S., odvjetnik u R., ..., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi naknade troškova odvjetničkog zastupanja u upravnom postupku, 14. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se dopunsko rješenje tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22-01/214, URBROJ: 566-01/1-22-5 od 17. kolovoza 2022.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog spora u iznosu od

9.375,00 kn (slovima: devet tisuća tristo sedamdeset i pet kuna) / 1.244,28 eura (slovima: tisuću dvjesto četrdeset i četiri eura i dvadeset i osam centi)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

1. Osporavanim dopunskim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/22- 01/214, URBROJ: 566-01/1-22-5 od 17. kolovoza 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odvjetničkog zastupanja u iznosu od 2.343,00 kn, a koji troškovi su nastali tužitelju u upravnom postupku koji je okončan rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/22-01/214, URBROJ: 566-01/1-22-2 od 10. lipnja 2022. donesenim u obnovi upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika od 18. kolovoza 2017. Navedenim rješenjem tuženika od 10. lipnja 2022. poništeno je rješenje tuženika od 18. kolovoza 2017. kojim je bila odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, III. Policijske postaje Rijeka, od 27. travnja 2017. kojim je tužitelju (policijskom službeniku na radnom mjestu vođa ophodnje) utvrđen prestanak državne službe po sili zakona.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u kojoj iznosi razloge zbog kojih smatra da je osporavana odluka tuženika nezakonita. U bitnome obrazlaže kako je pogrešan stav tuženika da prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) stranka nema pravo na naknadu troškova postupka koji se sastoje od troškova za rad odvjetnika, te nadalje obrazlaže kako je pogrešan stav tuženika da njegovi podnesci popisani u troškovniku nisu bili opravdani troškovi. U svezi s potonjim pojašnjava kako je podnesak - prijedlog za obnovu postupka od 13. svibnja 2022. bio potreban za donošenje rješenja od 10. lipnja 2022., jer da bi rješenje o obnovi postupka bilo doneseno to da je bio potreban prijedlog za obnovu postupka. Navodi da se isto odnosi i na ostale njegove podneske popisane u troškovniku od 19. srpnja 2022., jer da se radi o radnjama poduzetima u svrhu ostvarenja prava stranke na obnovu upravnog postupka i brzo rješavanje upravne stvari u njezinom interesu. Nadalje obrazlaže kako se radi o redovnim troškovima koji su potrebni i opravdani, a troškove stranke čine i troškovi nagrade opunomoćeniku koji je odvjetnik. Obrazlaže kako je pravo stranke sukladno čl. 36. ZUP angažirati punomoćnika iz redova odvjetnika te da je, između ostalog, pravo na angažiranje odvjetnika i ustavno pravo. Navodi kako je stav da u konkretnom slučaju ne bi postojala mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku odvjetniku suprotno izričitoj odredbi čl. 161. st. 5. ZUP, zatim praksi Europskog suda za ljudska prava i praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tužitelj nadalje u tužbi citira praksu Europskog suda za ljudska prava, zatim sadržaj presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Uzpz-44/2016-8 od dana 14. srpnja 2021., te stav izražen i u presudi ovog Suda poslovni broj 2 Usl-1583/12-7. Tužitelj je u tužbi zatražio da se zakaže rasprava u ovom sporu te je u tužbenom zahtjevu predložio da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Naveo je kako je i sam tužitelj u tužbi obrazložio kako je jedan podnesak potreban, iako je u troškovniku popisao pet podnesaka. Navodi kako je primjerice tužitelj popisao podnesak od 13. svibnja 2022. u kojem dostavlja broj svog računa za isplatu troškova spora, da je također popisao i trošak podneska kojim traži troškove postupka, te podnesak od 6. lipnja 2022. kojeg ovo tijelo nije zaprimilo. Navodi da stoga kada bi tužitelj i imao pravo na troškove zastupanja po odvjetniku u upravnom postupku, da bi oni obuhvaćali samo neophodne troškove. Navodi da je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više odluka, između ostalih i u presudi poslovni broj Usž-2662/2018-3 od 15. svibnja 2019., kao i u presudi poslovni broj Usž- 3744/18-2 od 20. studenoga 2019. potvrdio da stranka nema pravo na naknadu troškova odvjetničkog zastupanja. Tuženik smatra da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te tuženik predlaže da Sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Tužitelj se je još dodatno očitovao u ovom sporu u podnesku od 6. prosinca 2022. kojeg je dostavio Sudu neposredno prije početka rasprave.

5. U tijeku spora na traženje tužitelja održana je rasprava dana 6. prosinca 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Dakle u ovom sporu je sporno pravno pitanje na koje je ovaj Sud već dao odgovor u presudama ovog Suda poslovni broj 1 Us I-280/22 i 5 Us I- 498/22. Sporno je da li se u upravnom postupku nadoknađuje trošak zastupanja stranke po odvjetniku.

7. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Čl. 32. st. 1. ZUP propisano je da u postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik (u daljnjem tekstu: osoba ovlaštena za zastupanje stranke). Osoba ovlaštena za zastupanje stranke dužna je podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke, a ako su zakonom propisani i dodatni uvjeti za oblik ovlasti, ovlast mora biti dana prema tim uvjetima.

9. Čl. 36. st. 1. ZUP propisano je da stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.

10. Čl. 161. ZUP uređeno je pitanje troškova postupka te je u st. 1. propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. U st. 5. da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

11. U Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) propisano je da Tarifa određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu. Troškovi zastupanja su odvjetničke usluge, uvećane za porez na dodanu vrijednost i izdaci potrebni za izvršenje posla. Troškove zastupanja dužan je platiti naručitelj usluge (stranka).

12. Dakle, sukladno navedenoj Tarifi tužitelj je snosio troškove zastupanja po svom odvjetniku te je po okončanju upravnog postupka zatražio da mu se naknade ti troškovi zastupanja obzirom da je uspio u upravnom postupku.

13. Citirani čl. 161. st. 5. ZUP spominje „troškove postupka“ koje snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, a po ocjeni Suda u „troškove postupka“ ulaze svi troškovi koje je imala stranka zbog pokrenutog upravnog postupka pa tako i trošak pravnog zastupanja koje pravo u konačnici stranci i pripada po zakonu.

14. Pravno shvaćanje prema kojem ne postoji mogućnost naknade troškova pravnog zastupanja stranke budući da takvi troškovi ne spadaju pod redovite troškove postupka u smislu citirane odredbe čl. 161. st. 1. ZUP, suprotno je citiranoj odredbi st. 5. istog članka koja izričito propisuje da u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.

15. Prethodno navedeno sukladno je i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je izražen u presudi poslovni broj U-zpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. U obrazloženju te presude navodi se, između ostalog, sljedeće: „Iz prakse Europskog suda razvidno je da se ljudska prava moraju jamčiti na djelotvoran i praktičan način, što je osobito važno s obzirom na mjesto prava na pristup pravosuđu u demokratskom društvu (presuda u predmetu Airey protiv Irske od 9. listopada 1979., zahtjev br. 6289/73, § 24). Za pojam pravičnog postupka, kako u građanskom tako i u kaznenom postupku, ključno je da stranke mogu učinkovito i djelotvorno raspravljati i da su u odnosu na protivnu stranu u stanju na jednak način braniti svoja prava i interese (presuda u predmetu De Haes i Gijsels protiv Belgije od 24. veljače 1997., zahtjev br. 19983/92, § 53). Ovaj sud ocjenjuje da je navedeno shvaćanje primjenjivo i u predmetnom upravnom postupku.

S obzirom na to da je citiranim odredbama ZUP predviđena mogućnost angažiranja opunomoćenika odvjetnika za zastupanje u postupku i da, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo (kao što je to ovdje slučaj) te uzimajući u obzir složenost samog postupka (postupak utvrđivanja carinskog duga) odnosno sposobnost tužitelja da se sam zastupa (pravna osoba), svako tumačenje odredbi o troškovima postupka koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa u tom postupku (pokrenutom po službenoj dužnosti, a okončanom povoljno za stranku) bilo bi suprotno navedenoj praksi.“

16. Isto shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4003/21 od 20. veljače 2022. U obrazloženju te presude navodi se, između ostalog, sljedeće: „U prvom redu valja navesti da stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će u upravnom postupku poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Tako, prema članku 32. stavku 1. ZUP, stranku u postupku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik. Prema članku 36. stavku 1. ZUP, stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik, može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.

Troškovi postupka i stranaka u ZUP su uređeni člancima 161. i 162. Prema članku 161. stavku 1. ZUP, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Iz istog članka proizlazi (st. 2. i 3.) da u postupcima pokrenuti na zahtjev stranke troškove postupka uvijek snosi osoba koja je takav postupak izazvala bez obzira na ishod postupka.

Nadalje, prema stavku 5. istog članka ZUP, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, kao što je predmetni, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, kada god nije drukčije propisano. Javnopravno tijelo je pokrenulo postupak s ciljem nametanja neke obaveze tužitelju, tužitelj je iskoristio svoje zakonsko pravo i opunomoćio odvjetnika da ga zastupa i štiti njegova prava i interese u postupku, a kako je postupak okončan povoljno za tužitelja, troškove takvog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.“

17. Stoga kako je predmetni upravni postupak obnove postupka prestanka državne službe po sili zakona okončan povoljno za tužitelja, to sukladno prethodno iznijetom pravnom shvaćanju, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku.

18. Slijedom svega gore izloženog, osporavanim rješenjem tuženika povrijeđen je zakon na štetu tužitelja pa je stoga Sud primjenom odredbe čl. 58. st. 1. ZUS poništio osporavao rješenje tuženika te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke ove presude. U ponovnom postupku potrebno je primjenom navedenog pravnog shvaćanja utvrditi koji troškovi zastupanja tužitelja po odvjetniku u obnovi postupka su bili nužni i opravdani.

19. Odluka o troškovima ovog spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na čl. 79. ZUS. Tužitelju je priznat trošak zastupanja u ovom sporu putem njegovog opunomoćenika sukladno Tbr. 23. spomenute Tarife. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, to je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe i za pristup na raspravu održanu u ovom sporu, sve u pojedinačnom iznosu od 3.750,00 kn, sve uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 9.375,00 kn, jer su ti troškovi bili nužni i opravdani za vođenje ovog spora.

20. Tužitelj je pored navedenog troška zatražio i naknadu troška za sastav naknadno predanog podneska od 6. prosinca 2012. i za sastav troškovnika te za pristup na ročište za objavu presude. Međutim ne radi se o opravdanim izdacima u smislu čl. 79. st. 1. ZUS. Dakle, u navedenom podnesku tužitelj je ponovio navode iz tužbe za koju radnju mu je već priznat trošak, a prema odredbama ZUS obveza je stranka da već u tužbi iznesu sve navode, činjenice i dokaze na kojima temelje tužbeni zahtjev. Nadalje, troškovnik ne predstavlja podnesak koji sadrži činjenična i pravna razlaganja u smislu Tbr. 23. st. 1. Tarife. Nadalje, pristup na ročište za objavu presude nije radnja koja je bila nužna za vođenje spora, radi čega se taj trošak također ne može smatrati opravdanim izdatkom i stoga se ne može prevaliti na teret druge strane. Slijedom navedenog, u tom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška zastupanja u ovom sporu.

21. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP).

U Rijeci 14. prosinca 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. - II. ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS).

Protiv točke III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).