REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : Povrv-1063/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja L.

K., OIB ….S., protiv tuženika M.

M., OIB …K. G.

zastupanog po punomoćniku I. M., radi Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave do 100.000,00 kn, 14. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

1.Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. P. br. Ovrv-24/2017 od 9. 01. 2017. godine u kojem se:

-nalaže ovršeniku M. M. O.: ….iz K. G., vlasniku obrta za armiračke poslove i lovstvo „A.", da ovrhovoditelju L.K. O.: odvjetnici iz S., na temelju

izdanog računa ovrhovoditelja, i to računa br. 54-1-1 od 18, studenog 2016. godine, radi naplate izvršenih usluga ovrhovoditelju, namiri tražbinu u iznosu od 79.970.00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. prosinca 2016, pa do isplate na sve gore navedeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od osam od dana dostave ovog rješenja.

-nalaže ovršeniku M. M. O.: …iz K. G., vlasniku obrta za armiračke poslove i lovstvo „A.", da ovrhovoditelju L.

K. O.: …., odvjetnici iz S., … naknadi

troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 2.474,63 kn, određenim Rješenjem o ovrsi i zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja 9.siječnja 2017.god., pa do isplate na sve gore navedeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od osam od dana dostave ovog rješenja.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 12.725,00 kuna.

Obrazloženje

Dana 9. 01. 2017. godine javnom bilježniku M. P. iz S.

dostavljen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja L. K., odvjetnice u S. protiv tuženika M. M. iz K. G., vlasnik

obrta za armiračke poslove i lovstvo A. K. G.

U prijedlogu se navodi da je ovrhovoditelj izdao račun ovršeniku broj 54-1-1 od 18. studenog 2016. godine na iznos od 79.970,00 kn a koji račun ovršenik nije podmirio. Tražbina po računu broj 54-1-1 od 18. studenog 2016. godine na cjelokupan iznos od 79.970.00 kn dospjela je 3. prosinca 2016. godine.

Budući da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoje obveze, ovrhovoditelj predlaže da javni bilježnik donese sljedeće:

rješenje o ovrsi

Nalaže se ovršeniku M. M. O.: iz K. G.,

vlasniku obrta za armiračke poslove i lovstvo „A.", da ovrhovoditelju

L. K. O.: odvjetnici iz S., na

temelju izdanog računa ovrhovoditelja, i to računa br. 54-1-1 od 18, studenog 2016. godine, radi naplate izvršenih usluga ovrhovoditelju, namiri tražbinu u iznosu od 79.970.00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. prosinca 2016, pa do isplate na sve gore navedeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od osam od dana dostave ovog rješenja.

Nalaže se ovršeniku M. M. O.: iz K. G., vlasniku obrta za armiračke poslove i lovstvo „A.", da ovrhovoditelju

L. K. O.: odvjetnici iz S., naknadi troškove ovog ovršnog postupka u iznosu određenim Rješenjem o ovrsi i

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate na sve gore navedeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od osam od dana dostave ovog rješenja.

Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika br. Ovrv – 24/17 od 09. 01. 2017. god. određena je predložena ovrha i trošak postupka.

Ovršenik je protiv citiranog rješenja izjavio prigovor. U prigovoru navodi da ovršenik ništa ne duguje ovrhovoditelju, ni po kojoj osnovi, pa shodno tome pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti.

Iz priloženog računa poslovne oznake 54-1-1 od 18. studenoga 2016. godine vidljivo je da ovrhovoditeljica smatra kako joj je ovršenik dužan po osnovi odvjetničkih usluga pruženih u predmetu pod poslovnim brojem IP-10/07 vođenog pred Općinskim sudom u S.. U tom predmetu zastupan je ovršenik osobno, a ne kao vlasnik obrta. Ovršenik je u tom predmetu u potpunosti podmirio sva potraživanja prema ovrhovoditeljici s osnova pruženih odvjetničkih usluga. Među strankama je postojao dogovor o visini cijene svake pojedine odvjetničke radnje koje je ovrhovoditeljica poduzimala u korist ovršenika i svaka radnja je uredno i pravovremeno plaćena. Ovršenik je po navedenom osnovu isplatio ovrhovoditeljici preko 150.000,00 kuna. Ističe se prigovor zastare jer je ovrhovoditeljica izdala račun vezan uz usluge koju se poduzimane u razdoblju koje je proteklo prije 10 godina. Zadnja odvjetnička radnja koju je ovrhovoditeljica u citiranom predmetu poduzela datira prije više od 5 godina. Rješenjem ovog suda od 19.05.2017.god. stavljeno je izvan snage izdano rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje, a postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U dokaznom postupku sud je pregledao račun Odvjetničkog ureda L. K. br. 54-1-1 od 18.11.2016.god., pravomoćnu i ovršnu odluku ovog suda broj IP-10/07 od 19. Prosinca 2013. Godine, odluku Županijskog suda u S. od 22. Svibnja 2014. Godine, račun Odvjetničkog ureda L. K. br. 28-1-1 od

30.07.2015.god., račun Odvjetničkog ureda L. K. br. 27-1-1 od

30.07.2015.god., račun Odvjetničkog ureda L. K. br. 14-1-1 od

21.04.2015.god., račun Odvjetničkog ureda L. K. br. 10-1-1 od

10.04.2015.god., dopis Odvjetničkog ureda L. K. od 10.04.2015.god., račun

O. ureda L. K. br. 34-1-1 od 21.07.2014.god., dopis O. ureda L. K. od 21.07.2014.god., račun O. ureda L. K. br. 33-1-1 od 21.07.2014.god., dopis O. ureda L. K. od

21.07.2014.god., račun O. ureda L. K. br. 04/12 od

27.01.2012.god., dopis O. ureda L. K. od 23.03.2012.god., račun

O. ureda L. K. br. 26 od 17.06.2010.god., dopis O. ureda L. K. od 17.06.2010.god., račun O. ureda L. K. br.

4/10 od 24.02.2010.god., dopis O. ureda L. K. od

24.02.2010.god., račun O. ureda L. K. br. 28/09 od

31.07.2009.god., dopis O. ureda L. K. od 31.07.2009.god., račun

O. ureda L. K. br. 48/08 od 16.10.2008.god., dopis O. ureda L. K. od 16.10.2008.god., račun O. ureda L. K. br. 36/08 od 21.07.2008.god., dopis O. ureda L. K. od

P. broj: Ref 29 P : Povrv-1063/2020-10

21.07.2008.god., račun O. ureda L. K. br. 48/07 od

17.12.2007.god., dopis O. ureda L. K. od 17.12.2007.god., račun

O. ureda L. K. br. 18/07 od 24.07.2007.god., dopis O. ureda L. K. od 25.07.2007.god., račun O. ureda L. K. br.

47/06 od 17.11.2006.god., dopis O. ureda L. K. od

17.11.2006.god., račun O. ureda L. K. br. 14/05 od

23.06.2005.god., račun O. ureda L. K. br. 07/04 od

1.03.2004.god., dopis O. ureda L. K. od 1.03.2004.god., račun

O. ureda L. K. br. 49/03 od 23.12.2003.god., dopis O. ureda L. K. od 23.12.2003.god., račun O. ureda L. K. br.

45/03 od 1.10.2003.god., dopis O. ureda L. K. od 1.10.2003.god.,

račun O. ureda L. K. br. 16/03 od 3.04.2003.god., dopis

O. ureda L. K. od 03.04.2003.god., račun O. ureda

L. K. br. 12/03 od 28.3.2003.god., dopis O. ureda L. K. od

28.03.2003.god., račun O. ureda L. K. br. 33/02 od

13.09.2002.god., dopis O. ureda L. K. od 12.09.2002.god., račun

O. ureda L. K. br. 28/02 od 19.7.2002.god., dopis O. ureda L. K. od 19.7.2002.god., račun O. ureda L. K. br.

26/02 od 4.07.2002.god., dopis O. ureda L. K. od

16.07.2002.god., dopis O. ureda L. K. od 18.11.2016.god., račun

O. ureda L. K. br. 54-1-1 od 18.11.2016.god., povrat računa

O. ureda L. K. br. 54-1-1, karticu partnera, otvorene stavke kupca,

dopisa Porezne uprave od 19. Prosinca 2017. Godine, saslušanjem tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet ovog spora je osnovanost tražbine tužitelja prema tuženoj temeljem računa Odvjetničkog ureda L. K. br. 54-1-1 od 18. studenoga 2016. godine na iznos od 79.970,00 kuna.

Presudom ovog suda poslovni broj Ovrv-1390/17 od 6. studenoga 2018. godine sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donijela javna bilježnica M. P..

U obrazloženju presude ovaj sud navodi sljedeće;

"Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužiteljica zastupala M. M. kao vlasnika obrta A. u predmetu ovog suda pod broj IP-10/07 i da mu je ispostavljala račune po obavljenim radnjama. Neprijeporno je da tuženik nije platio tužiteljici račun broj 54-1-1 od 3.prosinca 2016.god.

Između parbenih stranaka prijeporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim. Tužiteljica ovom tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 79.970,00 kn na ime neplaćenog računa broj 54-1-1 od 18.studenoga 2016.god., a koji se odnosi na izvršene usluge zastupanja tuženika u predmetu ovog suda pod broj IP-10/07.

Naime, odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11- dalje: ZO-a) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa, a st.3. citiranog članka određeno je da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

Dakle, u konkretnom slučaju, radi se o potraživanju naknade za obavljene usluge zastupanja tuženika u predmetu ovog suda pod broj IP-10/07 ( u kojem je tužiteljica kao odvjetnica, temeljem punomoći izdane od strane tuženika sudjelovala kao punomoćnica tuženika), a po računu broj 54-1-1 od 18.studenoga 2016.god. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi da je tuženika kao obrtnika i kao fizičku osobu zastupala u brojnim predmetima, između ostalih i protiv A. S. u kojem se radi o vrlo velikoj vrijednosti predmeta spora radi čega je dogovoreno da će tuženik uplaćivati akontaciju od 1.500,00 kn po radnji, a da će po okončanju postupka biti uplaćen iznos sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa je tako po okončanju postupka izvršila obračun i ispostavila račun koji tuženik nije platio.

Tuženik u svom stranačkom iskazu navodi da je tužiteljica njega kao fizičku osobu zastupala u jednom predmetu, a kao vlasnika obrta u puno predmeta i u svim tim predmetima dogovoreno je plaćanje odvjetničkih usluga po ispostavljanju računa po obavljenom poslu, a nikada nije bilo dogovora o plaćanju ikakve akontacije. Računi su uredno plaćani, da bi kada je na Županijskom sudu potvrđena presuda tužiteljica mu ispostavila nove račune. Nikada nisu dogovorili plaćanje odvjetničkih usluga po okončanju nekog postupka.

Uvidom u spis ovog suda pod br. IP-10/07 utvrđeno je da je tužiteljica kao punomoćnik M. M. vlasnika obrta A. podnijela tužbu protiv A.

S. radi izdavanje tabularne isprave te predaje u posjed tužitelju nekretninu, poseban dio zgrade i to baš 284/26946 dijela zgrade sagrađene na čest.zem. 820/1 „F.-L.“, kao i radi isplate iznosa od 319.885,71 kn, a sve temeljem predugovora o kupnji stana sklopljenog između A. S. d.o.o. kao investitora i „A.“ armirački obrt vlasnik M. M., kao kupca dne 5.rujna

2002.god. Pravomoćnom presudom broj IP-10/07 od 19.prosinca 2013.god. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, ovdje tuženika, te je tužitelju-protutuženiku pored već dosuđenog iznosa od 119.033,00 kn dosuđen još iznos od 117.470,00 kn na ime troškova parbenog postupka (odluka Županijskog suda u S. broj Gž-247/14 od 22.svibnja 2014.god.).

Naime, punomoć je ovlaštenje za zastupanje nalogodavca. Prema odredbi čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje ZOO) ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Odredbom čl. 765. st. 1. ZOO-a određeno je da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi, a odredbom čl. 773.st.1 ZOO-a određeno je da je nalogodavac dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, s kamatama od dana kad su učinjeni.

Nadalje, odredbom čl. 775. ZOO-a određeno je da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu, te da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla ( čl. 776. st.1. ZOO). Odredbom čl. 779. ZOO-a određeno je da nalogodavac može odustati od ugovora, a u slučaju odustanka od ugovora u kojem nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga.

Analizom i ocjenom provedenih dokaza, posebice iskaza stranaka, materijalne dokumentacije (računa i dr.) ovaj sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je između parbenih stranaka bilo dogovoreno o načinu naplaćivanja odvjetničkih usluga koje je tužiteljica pružala tuženiku u predmetu ovog suda pod br. IP-10/07, da je tuženik plaćao tužiteljici akontaciju na ime troškova zastupanja i poduzetih radnji zastupanja tuženika u tom predmetu, što proizlazi i iz priloženih računa, a po okončanju postupka dogovoreno je da će platiti ukupne troškove za odvjetničke usluge.

Ne mogu se prihvatiti kao osnovane tvrdnje tuženika da nije bilo dogovora o plaćanju akontacije na ime troškova zastupanja, kao i dogovora o plaćanju odvjetničkih usluga po okončanju postupka, već da je dogovoreno da će za zastupanje plaćati po obavljenim radnjama, jer kako proizlazi, ne samo iz iskaza tužiteljice, čiji iskaz ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan i objektivan, već i iz priloženih računa da je za pružene odvjetničke usluge u predmetu ovog suda pod br. IP-10/07 tužiteljica ispostavljala tuženiku račune za poduzete radnje i to na ime akontacije u tom predmetu, na koje račune tuženik nije prigovarao, već ih je uredno plaćao.

Tužiteljica je tuženiku ispostavljala račune na ime troškova zastupanja te poduzetih radnji zastupanja tuženika ne samo u predmetu ovog suda pod broj IP-

10/07 već i u drugim predmetima u kojima je ista zastupala tuženika, što je razvidno i iz priloženih računa koje je u spis priložio tuženik, a iz svih tih računa nesumnjivo proizlazi da je upravo za predmetni postupak (IP-10/07) naplaćivana akontacija za pružene usluge zastupanja.

Osim toga, tuženik nije pružio nikakve dokaze na okolnost da je platio tužiteljici u cijelosti naknadu za obavljene usluge zastupanja.

Naime, dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivanju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi (čl. 219. Zakona o parničnom postupku /Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP/), dakle njihova dužnost je iznijeti sve činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja u istinitost njihovih tvrdnji. Istinitost određene tvrdnje dokazuje onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a to je ovdje tuženik trebao dokazati istinitost tvrdnji o podmirenju sporne tražbine tužiteljici, a to nije učinio.

Dakle, teret dokaza da je platio tužiteljici naknadu za izvršene odvjetničke usluge u predmetu ovog suda pod br. IP-10/07 je na tuženiku, a tuženik tijekom postupka nije priložio niti predložio ikakve dokaze kojima bi na nesumnjiv način potkrijepio svoje tvrdnje da je podmirio sva potraživanja tužiteljice s osnova odvjetničkih usluga u predmetu pod br. IP-10/07.

Osim dokaznog prijedloga tuženika, preslušanjem tuženika kao parbene stranke, iz preostalih dokaznih prijedloga (dopisa tužiteljice upućenih tuženiku, te računa) ne proizlazi osnovanost navoda tuženika o podmirenju utužene tražbine prema tužiteljici, a iskaz samog tuženika, u nedostatku drugih dokaza, nedostatan je dokaz kojim bi uvjerio sud u istinitost svojih tvrdnji. Dakle, jedini dokaz koji bi upućivao na to da je tuženik platio u cijelosti naknadu za pružene odvjetničke usluge je iskaz samog tuženika, ali ga ovaj sud cijeni subjektivnim, jer nije potkrijepljen nikakvim drugim dokazima.

Kako je, dakle, između stranaka dogovoreno da će tuženik platiti naknadu za pružene odvjetničke usluge u cijelosti po okončanju postupka, a svoju obvezu nije ispunio (jer, kako je naprijed navedeno, tuženik nije dokazao da je platio naknadu za usluge zastupanja tužiteljici u cijelosti), to onda stoji obveza istog na isplatu utuženog iznosa.

Nadalje, što se tiče prigovora zastare za istaknuti je da isti po ocjeni ovog suda nije osnovan. Naime, odredbom čl. 216. ZOO-a određeno je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, dok je odredbom čl. 225. ZOO- a određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

S obzirom na to da je među strankama dogovoreno plaćanje odvjetničke usluge u vidu akontacije, a ostatka po ispunjenju naloga, odnosno po okončanju postupka, a postupak je pravomoćno okončan 22.svibnja 2014.god., od tada je počeo teći zastari rok iz čl. 225 ZOO-a pa s obzirom da je tužba podnesena 9.siječnja 2017.god., očito je da nije nastupila zastara."

Po žalbi tuženika Županijski sud u S. dana 4. studenoga 1920. Godine ukinuo je citiranu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

U obrazloženju ukidnog rješenja Županijski sud navodi slijedeće:

" U konkretnom slučaju, radi se o potraživanju naknade za obavljene odvjetničke usluge zastupanja tuženika u predmetu ovog suda pod broj IP-10/07, na koji se ugovorni odnos primjenjuju odredbe članka 763. – 775. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje ZOO) ugovora o nalogu.

Naime, iz spisa predmeta pod posl. br. IP-10/07 utvrđeno je da je tužiteljica, kao punomoćnica M. M., kao vlasnika obrta A. podnijela tužbu protiv A.

S. radi izdavanje tabularne isprave te predaje u posjed tužitelju nekretnine, poseban dio zgrade i to baš 284/26946 dijela zgrade sagrađene na čest.zem. 820/1 „F.-L.“, kao i radi isplate iznosa od 319.885,71 kn, a sve temeljem predugovora o kupnji stana sklopljenog između A. S. d.o.o. kao investitora i „A.“

armirački obrt vlasnik M. M., kao kupca dne 5.rujna 2002.

U predmetnom postupku, međutim, pravomoćnom presudom broj IP-10/07 od 19.prosinca 2013.god. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, M. M., kao fizičke osobe, te je tužitelju-protutuženiku pored već dosuđenog iznosa od 119.033,00 kn dosuđen još iznos od 117.470,00 kn na ime troškova parbenog postupka (odluka Ž. suda u S. broj Gž-247/14 od 22.svibnja 2014.god.).

U konkretnom slučaju, polazeći od neprijeporne činjenice da je tuženik ispustio tužiteljici opću punomoć za zastupanje tuženika u citiranom predmetu koji se vodio pred istim sudom pod posl. br. IP-10/07, sud prvog stupnja je propustio utvrditi je li predmetna punomoć u tom postupku ispuštena od strane ovdje tuženika kao fizičke osobe ili pak tuženika kao vlasnika obrta te vrijednost predmetnog spora, a prema kojoj tužiteljici pripada pravo na trošak za zastupanje sukladno Odvjetničkoj tarifi.

Ovo osobito kada se ima u vidu da je tužiteljica u predmetnom postupku doista, prema sadržaju istog, zastupala tuženika, kao vlasnika obrta A. te je u ovoj pravnoj stvari ovrha i određena na temelju računa ispostavljena na ime tuženika M.

M., kao vlasnika obrta „A.“.

S druge strane odredbom članka 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, dalje: ZOD) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te naknadu troškova u svezi sa obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora.

Dakle, što se tiče naknade troškova i nagrade za zastupanje, punomoćnici kao odvjetnici imaju pravo na naknadu tih troškova koji su imali u vršenju zastupanja sukladno Odvjetničkoj tarifi.

Naime, tužiteljica ima pravo za nagradu obavljanja usluge zastupanja sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, dalje: OT ) i odredbi članka 18. ZOD-a jer stranke nisu dokazale da je između istih ugovoreno plaćanje odvjetničkih troškova koji bi bili vezani za uspjeh u postupku, odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku biti poduzete sukladno članku 19. istog Zakona, a kojim je predviđeno u imovinskim stvarima da odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad razmjernu uspjehu u postupku, što nije konkretni slučaj.

Stoga je za potrebe utvrđenja visine i obveze nastalih troškova prvostupanjski sud morao utvrditi vrijednost predmeta spora prema kojem je obračunat trošak zastupanja tuženika u predmetnom postupku, imajući u vidu radnje poduzete po tužiteljici kao punomoćniku.

Naime, tužiteljica u navodima sada tužbe ističe kako se radi o ispostavljenim računima nakon uplaćenih troškova akontacije, a po pravomoćnom okončanju predmetnog postupka pa je utoliko jednostavnom računskom operacijom moguće provjeriti istinitost navoda tuženika da je izvršenim uplatama u cijelosti podmirio trošak zastupanja u predmetnom postupku .

U tom kontekstu je i cijeniti istaknuti prigovor zastare u odnosu na potraživanja tužiteljice. Sukladno odredbi članka 216. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) određeno je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, dok je odredbom čl. 225. ZOO-a određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Naime, ukoliko nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta kojeg zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, a kako to proizlazi iz Tarife.

Zastarijevanje pak počinje teći u smislu odredbe članka 216.. ZOO-a, prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (pravni stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 68/17-2 od 24. siječnja 2017.). "

O nastavku postupka sud je sukladno uputi Županijskog suda ponovno izvršio pregled predmetnom spisu priloženog spisa ovog suda I P 10/2007 i utvrdio da u tom spisu nije priložena punomoć punomoćnice tužitelja M. M., vlasnika obrta za armiračke poslove i lovstvo „A." L. K. odvjetnici iz S. . Međutim,

među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u tom predmetu doista ovlastio L. K., odvjetnice u S., da ga zastupa pred sudom. T. je bio M. M. iz

S., vlasnik armiračkog obrta "a", znači obrtnik, a ne fizička osoba.

T. je u tužbi zatražio isplatu iznosa od 319.885,71 kuna (42.456,13 EUR-a), VPS 319.885,71 kuna.

Podneskom zaprimljenim na raspravi dana 4.6.2009. god. tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 571.130,87 kuna (75.802,09 EUR-a), VPS 571.130,87 kuna.

Podneskom zaprimljenim na raspravi dana 9.2.2011. god. tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 760.132,63 kuna (100.886,94 EUR-a), VPS 760.132,63 kuna.

Podneskom zaprimljenim na raspravi dana 6.11.2012. god. tužitelj je zatražio da tuženik isplati iznos od 646.546,02 kuna (85.811,40 EUR-a), VPS 646.546,02 kuna. Podneskom zaprimljenim dana 23.11.2012. god. tuženik A. S. je istakao protutužbu u kojoj traži da mu tužitelj isplati iznosa od 175.291,44 EUR-a (1.320.733,35 kuna), ukupni VPS iznosi 1.967.279,37 kuna (261.102,84 EUR-a).

Odredbom čl. 216. ZOO-a određeno je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, dok je odredbom čl. 225. ZOO-a određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dostavljen je Javnom bilježniku M. P. iz S. dana 09. 01. 2017. Godine, pa proizlazi da su zastarjele sve tražbine tužiteljice nastale prije dana 09. 01. 2012. Godine.

Od 9. siječnja 2012. godine pa nadalje punomoćnica tužitelja L. K. u predmetu IP 10/07 napravila je slijedeće radnje:

1.zastupala tužitelja na raspravi dana 15. veljače 2012 godine………..7.610,00 kn,

2. sastavila podnesak od 10. veljače 2012. godine……………………..7.610,00 kn,

3. sastavila podnesak od 15. 06. 2012. godine………….………………7.610,00 kn,

4. zastupala tužitelja na raspravi dana 6. 11. 2012 godine……………....6.470,00 kn,

5. sastavila podnesak od 5. 11. 2012. godine, ……………….………….6.470,00 kn,

6. sastavila podnesak od 16. 11. 2012. godine………………....………….500,00 kn,

7. sastavila podnesak od 4. 12. 2012. godine ………………….….……….500,00 kn,

8. sastavila podnesak od 17. 12. 2012. godine ………………………….19.680,00 kn,

9. sastavila podnesak od 14. 2. 2013. godine …………………………...19.680,00 kn,

10.zastupala tužitelja na raspravi dana 27. 2. 2013 godine……………….19.680,00 kn,

11.sastavila podnesak od 12. 3. 2013. godine…………………………….19.680,00 kn,

12.zastupala tužitelja na raspravi dana 15. 3. 2013 godine……………….19.680,00 kn,

13.zastupala tužitelja na raspravi dana 28. 3. 2013 godine……………….19.680,00 kn,

14.sastavila podnesak od 19. 4. 2013. godine…………………………….19.680,00 kn,

15.zastupala tužitelja na raspravi dana 24. 5. 2013 godine……………….19.680,00 kn,

16.pristupila na ročište dana 17. 6. 2013. godine………………….…….….500,00 kn,

17.pristupila na ročište dana 12. 7. 2013. godine………………….….…….500,00 kn,

18.pristupila na ročište dana 29. 8. 2013. godine………………….………...500,00 kn,

19.pristupila na ročište dana 30. 9. 2013. godine………………….…………500,00 kn,

20.zastupala tužitelja na raspravi dana 4. 11. 2013 godine………….…….19.680,00 kn,

21.pristupila na ročište dana 19. 12. 2013. godine………………….….…….500,00 kn,

22.sastavila žalbu zaprimljenu dana 2. 1. 2014. godine…………….….…24.600,00 kn, 23.sastavila podnesak od 10. 1. 2014. godine ……………………………….500,00 kn,

24.sastavila odgovor na žalbu od 7. 2. 2014. godine, …………………….19.680,00 kn, 25.sastavila odgovor na reviziju od 24. 9. 2014. godine………………..….19.680,00 kn,

Ukupno:…………….………………………………………………………280.850,00 kn.

Kako tužiteljica u svom iskazu navodi da je tuženiku tijekom postupka naplaćivala samo akontaciju u iznosu od 1.500,00 kuna po izvršenoj radnji, a što je razvidno iz spisu priloženih specifikacija troškova po ispostavljenim računima od ukupnog iznosa troškova od 280.850,00 kn trebalo je odbiti za 25 radnji po 1.500,00 kn odnosno 37.500,00 kuna pa dobijemo preostali iznos od 243.350,00 kn koji tuženik nije podmirio tužiteljici.

Budući da je tužiteljica u ovršnom prijedlogu odnosno tužbi zatražila iznos od 79.970,00 kn to je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti trebalo usvojiti, odnosno održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac kako je to navedeno u izreci.

Tuženik je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze pa duguje tužiteljici na temelju odredbe čl. 29. ZOO u svezi s odredbom čl. 112. ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela dana 3. 12. 2016.g. pa do njenog namirenja, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.474,63 kn, na ime javnobilježničke nagrade, sa zakonskim zateznim kamatama od 9.siječnja 2017.god., kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku pa je tužiteljici u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat sljedeći trošak:

-za pristup na ročište od 21.studenoga 2017.god., 15.veljače i 9.listopada 2018.god. po 100 bodova, od 18.listopada 2017.god. i 3.rujna 2018.god. po 50 bodova, od 14.svibnja 2018.god. 25 bodova, za sastav podneska od 9.svibnja 2018.god. 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 5.250,00 kn, te na ime sudske pristojbe presude iznos od 1.150,00 kn, ukupno iznos od 7.400,00 kn. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 18.listopada 2017.god. i 20.studenoga 2017.god. jer su isti predani na ročištima od 18.listopada i 21.studenoga 2017.god.

U nastavku postupka tužiteljici je priznat trošak sastava odgovora na žalbu 1.250,00 kn, sastav 2 podneska po 1.000,00 kn, za zastupanje na jednom ročištu 1.000,00 kn, pristup na ročište za objavu 500,00 kn, ukupno 4.750,00 kn. Tužiteljici je također trebalo obistiniti trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu od 575,00 kn, ukupno 5.325,00 kn.

Kada se u cijelosti zbroje iznosi troškova tužiteljice u ovom postupku dobijemo u iznos od 12.725, 00 kn.

U Splitu, 14. prosinca 2022.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.