REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2724/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. P., iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. J., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika M. T. iz D., Š., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o., Z., i II-tuženice B. D., iz Z., OIB: … koju zastupa punomoćnica I. T.-M., odvjetnica u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1746/2015-2 od 18. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 2748/15-7 od 22. svibnja 2015., na sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da pravna radnja između M. T. iz D., Š.,
… i B. D. iz Z., I… o kupoprodaji nekretnina po ugovoru o kupoprodaji od 24.03.2010.g. broj: OV- 1854/2010 i to za nekretninu koja u naravi predstavlja stan br. E na I (prvom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaone, hodnika s pripadajućim spremištem br. 9 u podrumu u ukupnoj površini od 50,10 čm u stambenoj zgradi …, Z., sagrađena na čest.br. 9/1, po novoj izmjeri čest.br. 2278 k.o. S., upisanoj u zk.ul. 185, poduložak 2732 k.o. S., gubi učinak prema tužiteljici G. P. iz Z., …, pa je slijedom toga tužena B. D. dužna trpjeti naplatu potraživanja tužitelja G. P. prema M. T. u iznosu od 28.120,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju ovlaštena banka plaća na devizna sredstva položena u DEM po viđenju za vrijeme od 24. siječnja 1994.g. do 28. veljače 2002.g., a na iznos od 28.120,00 EUR-a od 1. ožujka 2002.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, za pet postotnih poena, isplatiti joj troškove postupka u iznosu od 14.785,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, za pet postotnih poena počevši od 21. listopada 2009.g. pa do dana isplate, isplatiti joj iznos od 14.957,00 kn na ime isplaćenih troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, za pet postotnih poena počevši od 29. siječnja 2008.g. pa do dana isplate kao i naknaditi joj troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, za pet postotnih poena počevši od dana donošenja presude pa do dana plaćanja sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II) Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.685,00 kuna i II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 22.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena u roku 15 dana.''
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Prije svega, obzirom da je vrijednost predmeta spora 210.000,00 kn, a tuženici su jedinstveni suparničari, samim time protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
7. U skladu s tim, a postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pobijanjem dužnikovih pravnih radnji i to ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. ožujka 2010. koji je sklopio I- tuženik s II- tuženicom prodavši joj stan, jer da je raspolagao svojom imovinom na štetu tužiteljice, budući da je I- tuženik kao dužnik tužiteljice u vrijeme sklapanja ugovora imao dospjelu tražbinu prema tužiteljici po presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske po kojoj je u obvezi tužiteljici isplatiti 28.120,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i parničnim troškovima u iznosu od 14.785,00 kn.
9. U provedenom postupku nižestupanjski sudovi su utvrdili da iz zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je I- tuženik vlasnik i suvlasnik brojnih nekretnina i to 1/2 stana u Z. površine 75 m2, upisanog u podul. br. 577 k. o. Z. o., 564/1008 dijela zemljišta upisanih u zk. ul. br. 21 k. o. Š. i to na ukupno 28 zemljišnoknjižnih čestica ukupne površine 101.397 m2 te 324/1008 dijela kuće sa dvorištem površine 475 m2 upisane u zk. ul. br. 238 k. o. Š., s tim da su u trenutku poduzimanja pravne radnje, naprijed navedene nekretnine bile opterećene založnim pravom u korist Republike Hrvatske za dug u iznosu od 221.127,66 kn (glavnica i kamate). Nadalje, utvrđeno je iz Dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i prateće dokumentacije da je I- tuženik u trenutku poduzimanja sporne pravne radnje bio nositelj OPG-a, da je u vlasništvu imao 160 grla stoke, da je u razdoblju od 2009. do 2011. primao novčane poticaje u poljoprivredi isplatama na račun OPG, tako da mu je 2009. isplaćen iznos od 20.751,53 kn, 2010. iznos od 55.000,64 kn i 2011. iznos od 81.304,18 kn. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala da I- tuženik zbog poduzete pravne radnje nema dovoljno sredstava za podmirenje tražbine tužiteljice, te da se na temelju izvedenih dokaza ne može izvesti zaključak o nesolventnosti I- tuženika, pa kako tužiteljica nije predložila odgovarajuća vještačenja ili druge dokaze kojima bi se utvrdila vrijednost imovine I- tuženika nakon odbitka tereta i dijelova izuzetih iz ovrhe, to primijenom odredbe čl. 221.a ZPP zaključuju da tužiteljica nije dokazala I-tuženik nema dovoljno imovine iz koje se tužiteljica može namiriti, pa da bi se zbog toga pobijao ugovor o kupoprodaji sklopljen s II-tuženicom.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) kojim je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Dakle, na utvrđeno činjenično stanje o nedokazanosti manjka sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO), pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz navedenih odredbi kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim (tako i ovaj sud u Rev-1172/17 od 13. travnja 2021.).
11. Revidentica u reviziji samo uopćeno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da pri tome izrijekom, a niti opisno ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odredbe čl. 66. i 67. ZOO koje reguliraju institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti; već samo ističe da postoji založno pravo na nekretninama I-tuženika te da prema Zakonu o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu ("Narodne novine", broj 87/02, 117/03, 82/04, 12/05, 85/06, 141/06, 134/07, 85/08, 4/09, 83/09, 60/10) sredstva državne potpore koje prima I-tuženik ne mogu biti predmet ovrhe, međutim navedeno nije odlučno za odluku u sporu jer se zbog toga ne može izvesti zaključak o insolventnosti I- tuženika već je tužiteljica trebala dokazati odgovarajućim vještačenjem ili drugima dokazima da vrijednost imovine I- tuženika nakon odbitka tereta i dijelova izuzetih iz ovrhe nije dovoljna za ispunjenje tražbine tužiteljice, a na što je tužiteljica u smislu čl. 219. st. 2. ZPP tijekom prvostupanjskog postupka i upozorena.
12. Nadalje, revidentica samo uopćeno ističe da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.
13. Zaključno, kako tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica (solventnost I-tuženika), ovdje je za ukazati da je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.
14. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
