REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4457/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica S. R. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 820/2022-3 od 7. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 4 Pr-5/2022-4 od 29. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-820/2022-3 od 7. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 4 Pr-5/2022-4 od 29. travnja 2022. zbog pravnih pitanja koja glase:
„1. Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je, u skladu s propisima koji se primjenjuju kao lex specialis i to Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 118/09 i 118/12) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 118/09) propisano da se dežurstvo, kao rad dulji od punog radnog vremena, ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici OS RH, koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata, mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo i isplaćuje im se pripadajući dodatak?
2. Da li je osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi članka III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( Narodne novine, broj: 118/09 i 118/12 ), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora?
3. Da li je osnovano potraživanje na ime naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje budući da je člankom 7. Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba propisano da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo na samo jedan najpovoljniji dodatak?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženica, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12., kao i odlukama Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gž R-775/2018 od 11. prosinca 2019. i Gž R 1445/19 od 21. travnja 2020., presudi Županijskog suda u Rijeci, posl. broj: Gž R 332/2017-2 od dana 24. rujna 2019., presudi Županijskog suda u Splitu, posl. broj: Gž R-600/2020-2 od dana 1. prosinca 2020., presudi Županijskog suda u Bjelovaru, posl. broj Gž R-350/2018 od 31. siječnja 2019. i rješenju Županijskog suda u Osijeku, posl. broj Gž R-135/2020 od 22. travnja 2021.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje (pripada li djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme aktivnog dežurstva pravo na naknadu plaće i prekovremeni rad prema općim propisima ili pravo na dodatke propisano Pravilnikom o dodatku na plaću i isplate plaće - "Narodne novine", broj 118/09) treba navesti kako je o tom pitanju ovaj sud već izrazio svoje shvaćanje, a pobijana je odluka u skladu s tom praksom, odnosno već izraženim pravnim shvaćanjem revizijskog suda (primjerice, odluka u predmetu poslovni broj Rev-1751/2019 od 3. rujna 2019., Revr-408/2017 od 12. veljače 2019., Revr-1845/2012 29. travnja 2014.).
5.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja reći da po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanju u pogledu kojega bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odlukama na koje se tuženica poziva u opravdanju postavljenih pitanja nije izraženo shvaćanje glede tog pitanja, odnosno nije zauzeto suprotno shvaćanje. Naime, u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-775/2018 od 11. prosinca 2019. prihvaćen je tužbeni zahtjev na ime naknade za neiskorištene i neplaćene slobodne dane, što je u skladu s pobijanom presudom, rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj posl. broj Gž R-135/2020 od 22. travnja 2021. ukinuta je prvostupanjska presuda (radi utvrđenja odlučnih činjenica), a u kojem rješenju nije zauzeto pravno shvaćanje u pogledu postavljenih pitanja (osim toga, ukidne odluke ne daju razlog važnosti pitanjima koja je predlagateljica naznačila u prijedlogu), dok su odluke Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-332/2017-2 od 24. rujna 2019. i Županijskog suda u Bjelovaru, posl. broj Gž R-350/2018 od 31. siječnja 2019. (u dijelu u kojemu je odbijen tužbeni zahtjev) donesene u predmetima u kojima je u pitanju bilo borbeno dežurstvo, a u odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-600/2020-2 od 1. prosinca 2020. u pitanju je bilo dežurstvo snaga brzog odgovora, dakle drukčija činjenična i pravna situacija, zbog čega navedene odluke nisu primjenjive u ovom slučaju. Konačno, niti u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 1445/19 od 21. travnja 2020. nije zauzimano shvaćanje u vezi prava na naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva, već se odluka odnosi na pravo na isplatu plaće za odrađene, a neplaćene radne dane, odnosno na pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju prestanka ugovora o radu.
5.3. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da ni u jednoj od odluka na koje se tuženica poziva nije zauzimano shvaćanje u pogledu naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje pa u vezi naznačenog pitanja nisu izneseni relevantni razlozi važnosti.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
