REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4715/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1716/2022-2 od 29. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-389/2017-34 od 20. siječnja 2022., na sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1716/2022-2 od 29. lipnja 2022, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-389/2017-34 od 20. siječnja 2022., postavljajući sljedeće pravno pitanje:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje na odluku ovoga suda poslovni broj Revd-2673/21 od 15. veljače 2022., a navodi i odluke županijskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu iz odluke Gž R-1410/2022-2 od 8. lipnja 2022. i Gž R- 1369/2022-2 od 1. srpnja 2022., Županijskog suda u Osijeku iz odluke Gž R- 127/2019 od 8. travnja 2019. te Županijskog suda u Splitu Gž R-1076/2020-2 od 14. prosinca 2020.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj isti predlaže odbaciti. Traži troškove na ime sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj isti predlaže odbaciti. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog.

5. Prijedlog nije dopušten.

6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženica nije precizno vodila evidenciju radnog vremena, a koje utvrđenje ne proizlazi samo iz iskaza tužitelja i svjedoka, već i iz Dnevne evidencije radnog vremena te Kartica djelatnika koje je tuženica dostavila pa o tom pitanju ne ovisi odluka o sporu.

7. Za napomenuti je i da rješenje ovoga suda poslovni broj Revd-2673/21 od 15. veljače 2022., kojim se dopušta podnošenje revizije, ne predstavlja razlog važnosti, jer, u smislu odredbe čl. 385.a st. ZPP, to može biti jedino odluka revizijskog suda u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje. Isto tako niti iz odluka Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1076/2020-2 od 14. prosinca 2020., kao niti iz odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1410/2022-2 od 8. lipnja 2022., ne proizlazi shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke, jer ti sudovi u svojim odlukama obrazlažu da se u konkretnim slučajevima činjenično stanje nije moglo temeljiti na iskazima svjedoka, ali ne zato što je to inače nedopušteno (dapače, u navedenoj odluci Županijskog suda u Osijeku izričito je navedeno da „Zakonom o parničnom postupku nije propisana hijerarhija dokaznih sredstava pa da bi materijalni dokazi imali prednost pred tzv. personalnim dokazima (iskaz svjedoka i stranaka)“), već su u konkretnim slučajevima navedeni županijski sudovi ustvrdili kako su iskazi svjedoka međusobno kontradiktorni i da su zbog toga nevjerodostojni.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

9. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog, jer se ne radi o troškovima potrebnim za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 14. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.