REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4629/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D., V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u R., protiv tuženice D. B., R., OIB …, koju zastupaju punomoćnici J. A. i R. A. S., odvjetnici u R., radi isplate, odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-255/2021-2 od 30. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-495/2019-20 od 22. listopada 2020., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

II. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu tri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženica je predložila ovome sudu da tužitelju ne dopusti reviziju i obveže ga da joj nadoknadi trošak toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Dvama u prijedlogu postavljenim pitanjima tužitelj problematizira to što je drugostupanjski sud odlučujući o predmetnom tužbenom zahtjevu za isplatu, koji tužitelj temelji na ugovoru o zajmu, utvrdio, odlučujući o tome kao o prethodnome pitanju, da je taj ugovor ništetan. Pri tome tužitelj pitanjima i njihovim obrazloženjima izražava nezadovoljstvo time što je sud o ništetnosti ugovora zaključio iako tuženica nije u postupku podnijela protutužbu s tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovora niti se prigovorom pozivala na ništetnost. Tužitelj smatra da njegovo viđenje kako je pogrešno ovakvo postupanje drugostupanjskoga suda podupire i sudska praksa izražena u tri odluke ovoga revizijskoga suda (Rev 1530/2010, Rev 1227/2008 i Rev 999/2012.). Međutim, iz kratkih i jasnih obrazloženja revizijskih odluka na koje se tužitelj pozvao proizlazi:

- da u odlukama Rev 1227/2008 i Rev 999/2012 revizijski sud uopće ne razmatra situaciju na koju se odnose ova tužiteljeva pitanja te

- da odluka Rev 1530/2010 ne podupire tužiteljevo stajalište, već upravo postupak drugostupanjskoga suda u predmetnoj parnici, jer je u njenu obrazloženju, odgovarajući na pitanje koje glasi: „Da li je sud u parničnom postupku obvezan raspravljati i odlučivati o prigovoru ništavosti pravnog posla ukoliko nije podnesena tužba (protutužba) s tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje ništavosti pravnog posla?“, revizijski sud naveo: „Tražeći odgovor na postavljeno pravno pitanje prije svega treba imati u vidu da je, ukoliko postoje razlozi koji za posljedicu imaju ništavost ugovora (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i dr. – dalje: ZOO), određeni ugovor ništav temeljem zakona, a odluka kojom se utvrđuje ništavost ugovora nema konstitutivan već samo deklaratoran učinak. Zbog toga nema nikakve zapreke da u parničnom postupku sud na temelju odredbe čl. 12. st. 1. i 2. ZPP odluči o prigovoru ništavosti ugovora. U situaciji kada se istovremeno vodi drugi postupak u kojem se o prethodnom pitanju odlučuje kao o glavnom pitanju, sud je u parničnom postupku ovlašten odlučiti o navedenom prethodnom pitanju temeljem odredbe čl. 12. st. 1. i 2. ZPP ili prekinuti postupak temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP. Ukoliko takav postupak nije u tijeku (kao u konkretnom slučaju) sud je dužan raspravljati i odlučivati o prigovoru ništavosti pravnog posla. Naime, na ništavost se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a, uostalom, na ništavost sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 109. st. 1. ZOO).“

Stoga se ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Trećim pitanjem tužitelj pokušava ishoditi da mu revizijski sud dopusti reviziju zbog pitanja kojim se ukazuje na to da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. toga Zakona, neosnovano pritom prikazujući da mu nije odgovoreno na sve bitne žalbene navode i da je obrazloženje drugostupanjske presude nejasno. Stoga se u ovom slučaju uopće ne radi o pitanju u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.

6. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

7. Tuženici nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog (t. II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 154. st. 1. ZPP).

Zagreb, 14. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.