Poslovni broj: Usž-2550/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. V. iz T., BiH, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., u postupku ovrhe radi naplate dužnih poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-2528/21-7 od 13. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-2528/21-7 od 13. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-01/19-01/250, urbroj: 513-04- 21-2 od 29. travnja 2021. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika, u točci 1, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/2018-001/15209, urbroj: 513-007-01/2018-01 od 14. studenog 2018. godine kojim je utvrđeno da tužiteljica kao ovršenik duguje temeljem ovršnih isprava na dan 14. studenog 2018. godine ukupno 534.807,53 kn. Točkom 2. izreke rješenja naloženo je Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim sredstvima sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Točkom 3. izreke rješenja određeno je da se novčani iznos iz točke 1. uplaćuje u korist računa - prisilna naplata poreza po zahtjevu članica Europske unije koju provodi Porezna uprava. Točkom 4. izreke rješenja naloženo je Financijskoj agenciji da obračuna daljnje kamate na glavnicu duga iz točke 1. izreke , počevši od 15. studenog 2018. do podmirenja duga, dok su točkom 5. izreke određeni troškove ovrhe u iznosu od 200,00 kn.
3. Osporenu prvostupanjsku presudu tužiteljica pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba postupka. U žalbi navodi da se pobijano rješenje kao i strana izvršna isprava ne može provoditi na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine gdje odredba članka 14. Zakona o izvršnom postupku predviđa da se prinudno mogu izvršavati samo strane sudske odluke nakon priznanja od strane nadležnog kantonalnog suda u BiH. Pobijano rješenje po mišljenju tužiteljice ne predstavlja valjanu ovršnu ispravu podobnu za provođenje ovrhe na novčanim sredstvima. Napominje također da Republika Bosna i Hercegovina nije u sastavu Europske unije te na njenom teritoriju pravila EU ne proizvode pravno dejstvo. Nadalje navodi da nije obveznik poreza nastalih u Saveznoj Republici Njemačkoj gdje je njezin suprug radio dvije godine pa zbog toga pretpostavlja da je kao obveznik poreza označena na temelju odgovornosti supružnika jer je stvarni obveznik poreza bračni drug tužiteljice. S tim u vezi ističe da se solidarno jamstvo bračnog druga za obveze drugog supružnika prema odredbama Porodičnog zakona BiH samo u pogledu obveza koje je jedan bračni drug preuzeo radi podmirenja potreba bračne odnosno porodične zajednice. Ističe također da ima dvojno državljanstvo, hrvatsko i državljanstvo BiH, ali kako je iz njezinih osobnih podataka vidljivo da je njezino boravište na adresi dostave pobijanog rješenja što nesporno upućuje na obvezu da se prema njoj primjenjuju propisi njezinog boravišta. Smatra da Porezna uprava Republike Hrvatske nije ni stvarno ni mjesno ni funkcionalno nadležna da na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine provodi ovrhe, a upravni akt koji želi prinudno provesti ne predstavlja ovršnu ispravu to pobijana presuda nije zakonita niti pravilna. Predlaže stoga Sudu da poništi osporenu presudu i predmet vrati tuženom radi donošenja pravilne i zakonite odluke ili da presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, a zahtjev tuženog u cijelosti odbije.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj je Sud utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
8. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je porezno tijelo zaprimilo 14. studenog 2018. godine od države članice EU – Savezne Republike Njemačke – jedinstvenu ovršnu ispravu broj:
DE_S1316HR1800037_20180319 kojom se dokazuje visina i podrijetlo poreznog duga. Iz iste proizlazi da je tužiteljica sudužnik za dugovanje po osnovi poreza na dobit (Einkommensteuer), odnosno drugih tražbina vezanih uz taj porez (solidaritetszuschlag zur Einkommensteur) koje je na teritoriju Savezne Republike Njemačke ostvario njezin suprug.
9. Odredbom članka 140. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. – dalje: OPZ) propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Prema stavku 2. istog članka OPZ-a ovršne isprave iz stavka 1. su, pored ostalih, i jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina (točka 3.).
10. U postupku ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je izvršio uvid u priloženi spis tuženika i u sudski spis te je s obzirom na provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanog rješenja ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
11. Sud je odgovorio na sve bitne tužbene navode uključujući i onaj da se na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine koja nije u sastavu Europske unije ne može primjenjivati propis koji nije na snazi u toj državi.
12. Prema ocjeni ovog Suda u konkretnom se slučaju ovrha provodi na temelju ovršne isprave izdane od članice Europske unije kojom se dokazuje visina i osnova poreznog duga, a protiv tužiteljice koja je državljanka Republike Hrvatske na koju se primjenjuju mjerodavni materijalni propisi bez obzira na njezino trenutačno boravište.
13. Imajući u vidu izloženo osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. prosinac 2022.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, v.r.
