REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1118/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz D. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u K., protiv tuženika N. h. b. d.d. (ranije S. d.d.), Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1221/21- 2 od 20. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1706/20-20 od 18. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1221/21-2 od 20. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1706/20-20 od 18. lipnja 2021.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, predlažući da se njegov prijedlog za dopuštenje revizije odbaci.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, polazeći od utvrđenja da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovornih parametara i jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povreda i kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe, o pitanju početka tijela zastare za potraživanja imalaca kredita na ime ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena primjena promjenjiva kamatna stopa bez suglasnosti dužnika po odluci same banke (tuženika) ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje u odlukama poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i poslovni broj Rev-1404/2018 od 17. travnja 2019.
5. Dakle, kako presuda drugostupanjskog suda svojim pravnim shvaćanjem glede početka tijela zastare ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda, a nema niti potrebe da se ova sudska praksa preispita, to je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci (tako i Revd-670/22 od 28. rujna 2022.).
6. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
Revd 1118/2022-2-1
OBRAZLOŽENJE IZDVOJENOG GLASA
uz rješenje poslovni broj Revd-1118/2022-2 od 14. prosinca 2022.
Na temelju odredbe čl. 131. st. 5. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) iznosim obrazloženje mojeg izdvojenog glasa.
1. U predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1118/2022 od 14. prosinca 2022. većinom glasova riješeno je da se odbacuje prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije. Nisam suglasan s mišljenjem većine pa smatram potrebnim ukratko iznijeti razloge za moje neslaganje.
2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa stečenih na strani tuženika N. H. b. d.d.( pravni sljednik S. d.d.) zbog ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu stopu ugovorene kamate i valutnu klauzulu kojom su prava i obveze stranaka vezane za tečaj CHF. Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare tražbine po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (u dijelu koji se odnosi na tečajnu razliku žalba je odbijena).
3. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. donesenom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava presuđeno je, između ostalog da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača sklapajući s korisnicima kredita ugovore s ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ako se o tome nije pojedinačno pregovaralo.
4. Drugostupanjska presuda se temelji na pravnom shvaćanju, da vrijeme potrebno za zastaru predmetne tražbine (pet godina) počinje teći od dana pravomoćnosti odluke u navedenom sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, kojom su na opći način ocijenjene ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kod određenih vrsta kredita.
5. Tužba je podnesena 26. ožujka 2020., pa drugostupanjski sud preinačuje drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem se prvostupanjska presuda temelji na razlici u anuitetima koja se temelji na promjenjivoj kamatnoj stopi.
6. Shvaćanje na kojem se temelji odluka o preinačenju prvostupanjske presude izneseno je i u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim, s obzirom na to da takvo shvaćanje smatram pogrešnim izdvojio sam glas.
7. Odluke nižestupanjskih sudova temelje se na činjeničnom stanju prema kojem je presuda Trgovačkog suda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu koje se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. Zbog toga je u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev po osnovi preplaćenih anuiteta zbog promjenjive stope ugovorene kamate, prihvaćen prigovor zastare i tužbeni zahtjev drugostupanjskom presudom u tom dijelu odbijen.
8. Primjećujem da je propušteno uočiti da je u odnosu na S. d.d., u pogledu obje problematične odredbe ugovora, presuda postala pravomoćna tek 14. lipnja 2018. jer je tek tog dana u odnosu na S. d.d., presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i to za S. d.d., kao što je navedeno, u pogledu obje problematične ugovorne odredbe.
Revd 1118/2022-2-1
9. Ovu okolnost ne uočava niti tužitelj pa se na ovaj razlog u prijedlogu za dopuštenje revizije ne poziva, dakle, pitanje koje postavlja tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije također, kao i nižestupanjski sudovi, polazi od pogrešne pretpostavke o pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na S. d.d. Zbog toga ova greška počinjena od nižestupanjskih sudova, koju ne uočava ni podnositelj prijedloga, nije uzeta u obzir (Vrhovni sud Republike Hrvatske može dopustiti reviziju samo zbog pitanja koje u prijedlogu postavlja podnositelj prijedloga).
10. Zbog toga i ja u nastavku ovog teksta navedenu okolnost zanemarujem.
11. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio zbog pravnog pitanja koje glasi:
'' Počinje li teći zastarni rok u pogledu zahtjeva za povrat preplaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke i zahtjeva za povratom onog novčanog iznosa preplaćenog temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak (restitucijskog zahtjeva), prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jednoj drugoj sve što su primile na temelju ništetne odredbe ugovora, od dana pravomoćnosti svake pojedinačne sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, ili pak od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj 1401/2012 od 4. srpnja 2013. glede zahtjeva za povrat preplaćenih iznosa s osnove promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke i zahtjeva povrata onog novčanog iznosa pretplaćenog temeljem odredbi ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak?''.
12. Prije svega treba imati u vidu odredbu čl. 334. st. 2. ZPP kojom je propisano da prema strankama presuda ima učinak od dana kada im je dostavljena.
13. Ova odredba podrazumijeva da pravomoćna presuda vezuje u načelu samo parnične stranke i to od dana kada im je presuda dostavljena (res iudicata facit ius inter partes).
14. Iako postoje slučajevi kada pravomoćna presuda ima utjecaj na pravne odnose s trećim osobama smatram da u konkretnom slučaju ne postoji pravni temelj za zaključak da bi presuda u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava imala negativan izravan materijalnopravni učinak na prava potrošača jer u tom postupku pojedini potrošači (niti tužitelj Z. M. )nisu sudjelovali niti im je presuda dostavljena, a odluka u izreci presude se ne odnosi na konkretne pravne odnose.
15. Shvaćanje na kojem se temelji drugostupanjska presuda implicira da je pravni odnos stranke u parničnom postupku s trećom osobom moguće urediti odlukom suda u postupku u kojem treća osoba ne sudjeluje kao stranka niti umješač, a koja odluka trećoj osobi uopće nije dostavljena.
16. Dakle, učinak koji je postignut shvaćanjem kojim se ne slažem je u suprotnosti s odredbom čl. 334. st. 2. ZPP, te sa svrhom posebnog postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa jer je cilj tog postupka zaštita a ne redukcija i otežavanje ostvarivanja tih interesa i prava (čl. 502.a ZPP).
17. Odlukom u postupku radi zaštite prava i interesa na specifičan i prejudicijelan način se rješava jedno od pravnih pitanja odlučnih za odluku u pojedinačnim postupcima u kojima se odlučuje o konkretnim pravima i interesima fizičkih i pravnih osoba, a na pravna utvrđenja iz te presude mogu se (ali ne moraju) pozvati fizičke i pravne osobe i u tom slučaju ta shvaćanja vežu sud u posebnim parnicama u kojima te osobe ostvaraju svoja pojedinačna prava i interese (čl. 502.c ZPP). To je jedini propisani pravni učinak presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o daljnjem učinku te presude na pojedinačne slučajeve moglo bi biti riječ o slučajevima u kojima su pojedinci kao umješači sudjelovali u tom postupku (čl. 502.d ZPP). Međutim, i u tim slučajevima
Revd 1118/2022-2-1
bi trebalo razmotriti da li je takav učinak zakonit s obzirom na to da se izreka presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava ne odnosi na konkretne ugovore.
18. U svakom slučaju u navedenom postupku koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu nisu sudjelovali kao umješači fizičke niti pravne osobe, pa se pitanje učinka u smislu čl. 502.d ZPP ovdje ne postavlja.
19. U sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., odgovarajući, između ostalog, na pitanje je li se tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava može smatrati radnjom vjerovnika kojom se prekida zastara, rečeno je da pokretanjem parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava ''dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.''.
20. Dakle, implicira se da se podnositelja tužbe u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa (organizacije koje se bave zaštitom kolektivnih prava i interesa) može smatrati vjerovnikom.
21. Međutim, vjerovnik je osoba koja ima pravo tražiti ispunjenje određene obveze, a organizacije koje pokreću postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava nemaju pravo tražiti ispunjenje obveza koje nastaju na temelju konkretnih pravnih odnosa između trećih osoba, pa radnje koje te organizacije poduzimaju ne mogu imati nikakav učinak u pogledu konkretnih prava i obveza između trećih osoba, osim prejudicijelnog učinka prema odredbi čl. 502.c ZPP.
22. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:
''Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora''.
23. Dakle, zauzeto je shvaćanje da vrijeme potrebno za zastaru počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost konkretnog pravnog posla. Ako je to tako, postavlja se pitanje kako je moguće zaključiti da pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa ''dolazi do prekida zastare'', kad prema pravnom shvaćanju iz 2020., zastara tada nije ni počela teći.
24. Prema tome, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022. je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iz 2020., pa i zbog toga smatram da pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu usklađena.
25. Upadljiv paradoks primjećujem i u tome što se u praksi sudova opravdano smatra da utvrđenje ništetnosti ugovora na općenit i preducijalan način (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak presuđene stvari u odnosu na konkretne ugovore, a s druge strane (smatram nedosljedno) vrijeme potrebno za zastaru počinje teći od pravomoćnosti odluke u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa kao da je tom presudom zaista odlučeno o ništetnosti konkretnih ugovora.
26. Smatram da se pravni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava iscrpljuje isključivo u pravu fizičkih i pravnih osoba da se pozivaju na pravno utvrđenje iz presude donesene u tom postupku (čl. 502.c ZPP), te da ta presuda nema izravan materijalno pravni učinak s posljedicom o kojoj bi ovisila zastara konkretnih potraživanja trećih osoba koje nisu sudjelovale u tom postupku, a presuda se ne odnosi na njihov konkretan pravni odnos.
Revd 1118/2022-2-1
27. Postavlja se i pitanje o učincima presude u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa na korisnike kredita koji nisu u nikakvom pravnom odnosu sa strankama u tom sporu (korisnici kredita koji su sklopili ugovore o kreditu s bankama koje nisu bile stranke u tom sporu, a čiji ugovori su ništetni na temelju iste argumentacije na temelju koje su utvrđene ništetnim odredbe ugovora koje su potrošači sklapali s bankama koje su sudjelovale u sporu kod Trgovačkog suda). I zbog tog problema pravno shvaćanje na kojem se temelje presude nižestupanjskih sudova može biti izvor nejednakosti između te dvije kategorije korisnika kredita jer se problematični učinci presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava ne bi mogli pripisati korisnicima kredita s bankama koje nisu bile stranke u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a argumentacija koja se odnosi na ništetnost ugovora koje su sklapale banke koje su bile stranke u posebnom parničnom postupku relevantna je i za ocjenu ništetnosti ugovora koji su potrošači sklapali s bankama koje nisu bile stranke u tom sporu.
28. Zaključujem da vrijeme potrebno za zastaru tražbina koje se temelje na ništetnosti ugovora o kreditima u kojima su obveze stranaka vezane uz tečaj CFH počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o ništetnosti konkretnih ugovora, u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2020., te da je zbog prethodno izloženih razloga, radi preispitivanja utemeljenosti pravnih shvaćanja na kojima se temelji drugostupanjska presuda, trebalo dopustiti reviziju na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Sudac:
Željko Šarić, v.r.
