REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3568/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Zannoni Stella, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika Dom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Runjaninova 4, OIB 00053084642, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Krsnik & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-553/2018-2 od 11. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2404/15-48 od 24. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stranke 20. svibnja 2015. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto doktora medicine, specijalist ginekologije i opstetricije, a koji da je prestao 5. rujna 2016. (t. I. st. 1.), te za nalaganje tuženiku isplate tužitelju bruto iznosa plaće od 189.851,66 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa do isplate (t. I. st. 2.), uz naknadu troškova postupka (t. I. st. 3.). Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 148.749,76 kuna s kamatama. Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka (od 18.125,00 kuna) (t. II.).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud postupi prema odredbi čl. 395. st. 1. ZPP tj. zbog pogrešne primjene materijalnog prava preinači pobijanu odluku.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (t.1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (t.2.), ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b tog Zakona (t.3.).
7. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP.
8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
11. Taj revizijski razlog nije ostvaren, pri čemu ga tužitelj posebno ne obrazlaže ali se sadržajno može zaključiti da ističe proturječnost razloga obrazloženja pobijane odluke.
12.1. Pošavši od prihvaćenih utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj s tuženikom sklopio više ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih je tužitelj radio neprekidno kod tuženika (13 uzastopno zaključenih ugovora o radu na određeno vrijeme) u razdoblju od 11. lipnja 2012. do 31. listopada 2015., na radnom mjestu specijaliste ginekologije, gdje da je posljednji ugovor o radu zaključen 20. svibnja 2015., u kojem je navedeno da se isti sklapa radi osiguranja kontinuiteta u pružanju zdravstvene zaštite osiguranicima do dolaska sa specijalizacije specijalizantice tuženika najduže do 31. listopada 2015., drugostupanjski sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da je posljednji ugovor o radu na određeno vrijeme (od 20. svibnja 2015.) bio sklopljen zbog zamjene nenazočnog radnika, pa da između stranaka nije sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
12.2. Pri tome nižestupanjski sudovi polaze od odredbe čl. 12. st. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) kojom je propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, te da, prema st. 3. tog članka, ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.
12.3. Posljedično drugostupanjski sud cijeni pravilno odbijen zahtjev tužitelja za isplatu plaća, ukupno iznos od 189.851,66 kuna sa sporednim traženjem, jer da je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje, a gdje tužitelj traži isplatu od studenog 2015. na dalje, od kada mu je prestao radni odnos kod tuženika, pa da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 95. st. 3. ZR. Pravilnom cijeni i primjenu odredbe čl. 125. st. 1. ZR, kada je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete, s obzirom da nije utvrđeno da bi otkaz poslodavca bio nedopušten.
13.1. Kada nižestupanjski sudovi utvrđuju da je jedan od između stranaka sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme, i to posljednji u nizu, sklopljen radi zamjene privremeno nenazočnog radnika, pa da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 12. st. 7. ZR, dakle da bi ugovor o radu na određeno vrijeme od 20. svibnja 2015, bio protivan odredbama ZR, kada bi se smatralo da je sklopljen na neodređeno vrijeme, oni pravilno primjenjuju materijalno pravo iz odredbe čl. 12. st. 3. ZR. To jer pravilno cijene da je ostvarena iznimka iz te odredbe te da nisu ostvarene pretpostavke za nastupanje predmnijeve iz čl. 12. st. 7. ZR. Točno je da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme ne smije biti neprekinuto duže od tri godine. No predviđen je izuzetak - osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Pri tome nižestupanjski sudovi su isto tako utvrdili da tužitelj nije nastavio faktički raditi istekom posljednjeg sklopljenog ugovora.
13.2. Iz tih razloga nema proturječnosti u obrazloženju pobijane odluke pa nije ostvarena bitna povreda koju revident opisno ističe.
13.3. Isto tako nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
14. Revident u reviziji osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako ti navodi revidenta, kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje. nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
15. Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 13. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
